Znači, imaš po Ustavu BiH četiri konstitutivna naroda : Srbišnjake, Bošnjake, Hrvatišnjake i Alijišnjake. Ostale ko jebe!

Ne znam ko je izmislio nacionalističku mističnu navijačku doskočicu u poratnom bh sportu, ali znam ko je uz nju najviše skak’o. Uz bh šalče i o trošku države, svoj najprimitivnij vid patriotizma izmišljen da se ‘zbiju redovi’ isprobao je stotinu puta i to uspješno – ‘slučajni prolaznik’ u ratnom hapšenju Alije Izetbegovića na Lukavici, ministar multietničke i demokratske države Bosne koji je tajno obavio umru (‘mali hadžž’) za vrijeme ministarske fotelje a javno se pohvalio sa tim tek kad je sjahao sa funkcije, a ko drugi nego korumpirani i lažljivi bivši predsjednik stranke SDP, stranke navodno bivših komunista Zlatko Lagumdžija.
Poznatiji još i kao ‘reketaš’ po snažnoj aferi kodnog imena ‘reket’ koja je 2012 zatresla čitavu Bosnu vrtoglavim kriminalom sa profesorom Lagumdžijom u glavnoj ulozi a nakon šesnaest mjeseci koja je kao i sve druge slične aferice nestala u snažnom patriotskom pokliču ‘ko ne skače mrzi Bosnu, hej, hej, hej !’
Samo onaj ko nije vidio zlatnog komunistu a ‘tajnog hadžiju’ Lagumdžiju na sportskim terenima u vrijeme kada igra nacionalni bh tim, kako pocupkuje dok nacija ultimativnu iznuđuje ljubav prema Bosni mrziteljskom i namjerno napadnom parolom taj nikada neće dokontati draž ovog erotskog cupkanja. Jer, ova bh sportska uzrečica ima itekako smisla, u prijevodu znači ima da skačete ili će mo vam jebati sve po spisku, svima vama koji sjedite i uživate u sportskom navijanju.
Stanje u našem sportu je preslikano stanje u politici, u to smo se uvjerili prije neki dan u povodu nekakvog porodičnog i ličnog jubileja Bakira Izetbegovića kada je ova sportsko-politička doskočica dobila svoj puni smisao. U kojem je bošnjački član bh Predsjedništva nadmašio ‘slučajnog’ hadžiju, ministra ili profesora Lagumdžiju.

Kao što znamo, Bakir Izetbegović ‘ima taj običaj’ da se zajebava sa bh narodom, čak više, ima i zakonsku osnovu da to čini o trošku i u ime bh nacije, pa tako svaki put u povodu rođendana svoga oca Alije Izetbegovića, u povodu godišnjice njegovog rođenja, godišnjice smrti ili godišnjice kad je njegov otac prohodao, završio fakultet ili obavio hadžž, napravi medijski spektakl na Kovačima, na grobu svoga rođenog oca, ili bilo gdje u nekom od silnih Muzeja koje je izgradio državnim novcem svome ćaći, ma uopšte, bilo gdje-gdje mogu doći crne i skupe limuzine i Bakirova garda.

Ove godine u povodu 93 godine od rođenja oca mu Alije, Bakir je opet blještio na Kovačima, prošle godine je to bilo u povodu 92 godine od rođenja, jebiga, vrijeme leti i ide, iduće godine će biti 94-godišnjica, ali opet je, kao i svaki put, ova porodična žurka poprimila državne konotacije. Je, Bakir je na Kovačima sa svojom, državnom svitom svaki dan, svaki mjesec. Da nije intimna familijarna stvar upriličena kao državni jubilej ili praznik, niko Bakiru ne bi zamjerio, međutim kako je to preraslo u klasičnu otimačinu i nacije i čitave države, dobili smo još ko zna koji u nizu nastup Sina Bakira i performans rodbini, stranci i ahbabima.
Projektor sa zelenom pozadinom i porodični album, učenje dova, tekbiranje i sav ostali državnički protokol, bili su odlična prilika da Bakir kao u fudbalu ‘zbije redove’, da natocilja ‘svoju raju’, mladomuslimane, SDA fićfiriće i korumpirane državničke činovnike koji su spoznali islam i vjeru sa danom dobivene funkcije. Ujedno, kao i svaki put kad mrzovoljni i sprčeni sin Najvećeg Oca Baakir progovori, dobijemo i novu priliku da u privatnu rubriku ‘great shit’ (veliko sranje) upišemo novi ‘biser’.
Ovog puta Bakir, osim što je rođenog oca, običnog vjernika i bivšeg predsjedavajućeg bh Predsjedništva pretvorio u mudraca, u Konfučija, u Mojsija, trabunjao je između svega rečenog i o vjeri i naciji, o odbrani države i islama, o Hrvatima i Srbima, ali posebno je naglasio dvije stvari koje vrijedi citirati. Prva, priznao je da kao političar nema i da nije ni imao ‘mudrosti’ (“Ti odnosi bi i bili bolji da se mudrije odnose prvaci koji predstavljaju ova dva naroda, a ne isključujem tu ni sebe…‘) a onda je vazeći o jednakostima svih naroda u BiH citirao ćaću Aliju da bi ‘svi trebali biti više Bosanci’. E, tu je zaista pokazao šta zna i misli i o sebi i o naciji. Najjednostavnije rečeno, njemu, Bakiru koji tako razmišlja, sve je oprošteno ako kaže kako je to ‘amanet ili emanet od Alije’, tako i ovo sa Bosancima.

Nije vala, taman i da jeste tako govorio Otac Alija. A da li je Alijina želja bila da svi budemo više Bosanci, svjedoči nesporna teza da je preko noći naciji promijenio nacionalnost, vjerskim i stranačkim SDA skupom u podrumu hotela Holiday In u Sarajevu, još dok se pucalo, bez referenduma ili drugog javnog izjašnjavanja, postali smo preko noći Bošnjaci. Ono, ‘zaspali kao Muslimani a probudili se kao Bošnjaci’. Čak, i da je Alija tako mislio (i on je imao običaj kao i Bakir da misli jedno do podne a drugo poslije podne), Sin Bakir je mogao ‘ispraviti’ na vrijeme u ovih 27 godina poratnog života, kada bi njegov žal za Bosancima imao bilo kakvog smisla. Ovako, čista sprdačina, jer po propisima BiH i po Ustavu BiH, nema Bosanaca, osim u nekakvoj grupi ‘ostalih’ koji su građani zadnjeg reda u sopstvenoj državi. To su, Bosanci,  kako je u vrijeme zadnjeg popisa tvrdila Islamska zajednica BiH i SDA u propagandnim spotovima ‘teletabisi’, ‘marsovci’, ‘eskimi’ ‘majmuni’ a sad bi Bakir da nas opet vrati među njih.

Naravno, u testament iliti amanet Alijin se ne sumnja, pa je tako o nekakvom Alijinom amanetu čavrljao i Šefik Džaferović, kandidat za člana bh Predsjedništva, koji ovih dana jezdi Bosnom i citira Bakira, sakuplja glasove za oktobarske izbore (“Danas obilježavamo 93. godišnjicu rođenja Alije Izetbegovića, a njegova osnovna ideja je cjelovita Bosna i Hercegovina, država ravnopravnih naroda. Mi ćemo istrajati na toj ideji, to je amanet koji nam je on ostavio i nikada se nećemo umoriti na realizaciji te ideje…‘).
Čovječe Božji, koliko je to amaneta Alija ostavio, ovo već prelazi u šegu, pod hitno bi to trebalo raspraviti i urediti Zakonom o Alijinim amanetima, čak iako se u njih ne smije posumnjati. Jer, Alija je kao što znamo čitavu Bosnu ostavio u amanet Turskoj i njenom predsjedniku a mi još nismo ‘predati’ Erdoganu, još se sa izvršenjem tog testamenta čeka pa se tu ostavlja dosta pravnih praznina i nepotrebnih nesporazuma. I pored nesporne činjenice da se Bosna uređuje po mjeri testamenta i Turske. Sad vidimo da je Alija zahtijevao da budemo svi više Bosanci a pravio što više Bošnjaka, opet nedorečena situacija dok nam Šefik podastra i Alijin amanet o jednakopravnosti svih državljana BiH i cjelovitosti Bosne a svi vidimo da niti je država cjelovita niti su svi narodi u njoj ravnopravni.

No, bljezgarijama nikad kraja. Samo dan ili dva kasnije, eto Bakira u Mostaru, dobro, u podijeljenom Mostaru, u Istočnom Muslimanskom dijelu Mostara, i eto nam, ukazao se hotimično pored Bakira i profesor Lagumdžija. Nije bilo ‘Ko ne skače mrzi Bosnu’, ali poprilično slično i slučajno namjerno. ‘Ko ne voli Aliju, osjetiće paliju, hej, hej, hej!’

Ovaj put Bakir je otišao malo dalje od Ustava BiH, opet sa pozivom i sjećanjem na Oca. Kaže, citiram.
”Dobri ljudi vole Aliju da i ne znaju zašto ga vole. Vole ga. Loši ljudi ne vole Aliju. Čuvajte se ljudi koji ne vole Aliju”.
Svršavam da prostite, citat.

To znači da je na sceni nova podjela, ovaj put između Bošnjaka. Dobro između ‘Bošnjaka koji bi trebali biti više Bosanci‘ i nih drugih, ili trećih, svakavih nas ima. Onaj ko ne voli Aliju je opasan, takvih se ‘treba čuvati’. Takve možete komotno palijom, motkom, perom, metkom, kamenom, čime god i šta vam padne pod ruku. Opštepoznata je činjenica da nacionalnost Bošnjaci nije prihvaćena u mjeri u kojoj bi ‘trebali biti više Bosanci’ pa tako dobismo pored tri konstitutivna bh naroda (Srbišnjaci, Hrvatišnjaci i Bošnjaci) dodatnu – ‘Alijišnjaci’. Oni koji vole Aliju. Dobismo i one koji ne vole Aliju, baš i upravo zahvaljujući Sinu Bakiru, ali ko njih jebe. Nema ih ni u podrubrici Ustava ‘ostali’ ne mora ih biti nikako.
Lako se takvi prepoznaju, Bakir nije obrazlagao, misli da je to vidljivo golim okom. Ako ima malo bradice, ako ide u džamiju i ako napušta važne sastanke da bi odklanjao petkom džumu, nema dilema. Ako ne pije i ako ždere halal hranu, tim lakše. Ako mu je kod svakog predavanja ‘selama’ bilo ulijevo ili udesno Bosna u srcu a milion u džepu, također je situacija čista, ne treba vršiti popis i zavirivati u gaće. U svim ostalim slučajevima, navijaj sportski. Kao na utakmici. ‘Ko ne voli Aliju, osjetiće paliju. hej, hej, hej! Okreneš se lijevo pa udesno i udri onog koji sjedi. Skrštenih ruku, ili koji nije došao na familijarni jubilej.

Naravno, sa Bosancima je Bakir (namjerno) zakasnio kao i Otac Mu Alija. Ali, to se tako samo kaže, tako zbori i ‘Hižaslav ef. Mustafa Cerić, isto vazi i ef. Kavazović, sada kad Bosanaca nema. A moglo ih je lako biti i mnogo više da su odmah, prije 27 godina ‘ušli’ u Ustav BiH umjesto Bošnjaka.
Jebiga, opet, da je to tako bilo, o kakvim bi sranjima taslačio Sin Bakir i njegovi ‘Alijišnjaci’.
*** Znajući Bakira i ‘puteve Alije Izetbegovića’ koje prati SDA, od iduće godine se može pored ovih niski bisera i provala, u povodu kakvih značajnih godišnjica očekivati i više. Šetnje mladomuslimana od Baščaršije do Kovača sa ljiljanima i slikom Alije na prsima u likovima i akciji mladih SDA muslimana uhljebljenih na dobrim SDA poslovima i privilegijama sa ratnim zastavama i tekbirima, vrlo lako može prerasti u manifestaciju ‘Alijin Slet’. Kada će se, recimo, nositi štafete koje će umjesto Titine petokrake imati na vrhu zvijezdu sa polumjesecom, koje će omladinci uz gromoglasne tekbire i trčeći nasmijano nositi iz svih gradova Suverene i Jedinstvene Vesele Bosne do Kovača a Sin Bakir ih primati uz smiješak i pljesak skupa sa Sebijom i Reisom u VIP loži, dok nacija vrišti od sreće na stadionu gdje ‘zajednička bh armija’ izvodi virtualne vježbe uz muziku Burhan Šabana i slične vratolomije iz Turske. Mislim da je to najbolja opcija pored već proklamovanog još jednog amaneta kako je ‘zahvaljujući Aliji Tito preživio u Sarajevu’ na način da je dva metra ulice Alija velikodušno ostavio za ovog ‘autokratu i diktatora’ Josipa Broza. Uostalom, krajnje je vrijeme da se takav slet počne održavati kao bh ‘tradicija’, dosta je bilo više konjičkih ili biciklističkih memorijala ‘Alija Izetbegović’. Takav državnik i mudrac zaslužuje mnogo više od utrka po blatu ili šetnji Baščaršijom gdje je na čelu kolone vehabija Salko Zildžić sa braćom.

photo : omladina SDA na Baščaršiji u povodu 93 godine od rođenja Alije Izetbegovića, august 2018, arhiv