1. je bez pogovora bila godina velikih laži, ni 2018 neće zaostati

 

Kada je Munira Subašić, predsjednica ‘nevladine’ organizacije ‘Majke enklave Srebrenica i Žepa’, poznatija još i kao majka ‘ebeš pet iljada marki mjesečno, šta je to danas’ (njen odgovor na pitanje novinara koliko zarađuje u udruženju kojim predsjedava) predala njemačkom tužiocu u Srebrenici 09. jula ove godine spisak ratnih zločinaca Srba ‘težak’ 22.000 imena i prezimena, znalo se da se nešto ‘opasno’ kuHa na bh političkoj sceni. Jer, bez ‘majke’ Munire u njoj i sa njom, bh politička scena bi bila isprazna, neinteresantna i odviše nerealna.
Vrlo brzo smo saznali šta se ‘kuha’ u bh ‘nevladinom’najpopularnijem sektoru. SDA kandidat za bh Predsjedništvo Šefik Džaferović, koji već mjesec i više dana o trošku države i nezakonito (izborna kampanja još nije zvanično počela a čovjek praši i uzduž i poprijeko Bosnom mjesecima, dok se svi ‘prave mutavim’, posebno Centralna izborna Komisija) obznanio je na jednoj od svojih stotine održanih ‘tribina’ širom dostupne mu BiH, kako se ‘osniva centar za istinu i pravdu’ koji će tragati za ratnim zločincima.

“Centar bi djelovao kao nevladina organizacija koja bi bila podrška nadležnim institucijama u BiH, ali bi ostvarila saradnju i sa policijama i tužilaštvima zemalja u kojima borave osobe osumnjičene za ratne zločine. Zločinci moraju znati da njihova nedjela ne zastarijevaju i da ćemo ih progoniti dok su živi. Uzalud se trude, ne mogu se sakriti. Ruka pravde će ih stići kad-tad”, bio je rezolutan Džaferović. Najavljujući kako će Centar za svoj rad dobiti finansijsku podršku od BH Predsjedništva a imaće podršku i ‘od svih patriota diljem svijeta’.

Dakle, ‘diljem’ svijeta slijedi neviđeni lov na lovu i ratne zločince za počinjeni genocid, a Svijet nije učinio dovoljno i tu je Munira, tu su Šefik i BH Predsjedništvo da stvari poprave.
Na sličan način je austrijski arhitekt, pisac i publicista pokrenuo akciju za otkrivanje i hvatanje zločina i zločinaca protiv Jevreja čime se Simon Wiesenthal upisao u istoriju, dok je njegov Centar postao državni projekat sa sjedištem u Jerusalemu a podružnicama i van njega. Njegovu misiju nastavio je poslije njegove smrti 2005. godine Efraim Zuroff, zločinci i zločin još ne spavaju mirno.
Ratni zločin a posebno genocid ne zaslužuju ništa drugo do li da budu privedeni pravdi i da budu kažnjeni, međutim ‘Centar’ o kojem nas prvo obavijesti majka Munira a potom nastavi SDA dvijedecenijski uhljeb SDA partije zaslužuje dodatnu elaboraciju. Prvo i najvažnije valja istaći da je ovo ‘igranje’ u predizborno vrijeme klasični nastavak poigravanja i zloupotrebe žrtava bh genocida, po kojoj matrici SDA vrhuška i vlast ‘jašu’ već evo treću deceniju i od nje ne odstupaju ni po koju cijenu. Jednom davno, pokojni Sulejman Tihić je pokušao SDA udaljiti od te matrice i budućnost države i stranke graditi na budućnosti a ne na konceptu žrtve, ‘sasječen’ je u korjenu prijetnjama i osudama, na vrijeme je čovjek ostao živ i preokrenuo kurs. Drugo, koncept države BiH i Jevrejske države nije ni blizu isti da bi nekakvo nevladino udruženje poprimilo takvu snagu u BiH kao u Izraelu, treće, osnivanje ‘nevladinih udruženja’ je očit primjer politike i učešća u vlasti te je ova najava samo do kosti razgolitila djelovanje stranke u vlasti preko ‘nevladinih udruženja’. Dokazavši javno da ih finansira i da sa njima upravlja. Da svoje ideje širi i propagira preko njih, čime se unaprijed dezavuišu zvanični državni organi.
Naravno da ratne zločince treba goniti i kažnjavati, ali sa ‘majkom’ Munirom to će ići na isti način kao i do sada. Jer, da ne razmatramo sve stavke pomoći bh Predsjedništva tom centru (naravno, najviše će se para ‘hapati’ sadakom i donacijama), takav ‘projekt’ neće nikada biti usvojen u bh Predsjedništvu dok će lovu moći davati samo bošnjački član Predsjedništva iz sredstava kojima raspolaže bez odgovornosti i odluka, obzirom da se tamo odluke donose saglasnošću a uvijek će faliti najmanje jedan glas za potpunu aktivnost.
Ali, da planovi SDA nisu za odbaciti i da ideja poigravanja sa zvaničnim organima gonjenja i zloupotreba žrtava bh genocida i Srebrenice nije od jučer, to stoji.
Jer, bez obzira što bi ovakve akcije u normalnoj državi vodili organi gonjenja posebno tužilaštvo i sudovi, osnivanje ‘Centra za progon ratnih zločinaca’ će iako je u pitanju još jedna od ‘šarenih laža’ iz SDA kuhinje zaživjeti. Jednostavno jer bez te matrice ova bratija bi bila odavno mrtva. Posebno uz izbore ili Potočare.

A zašto je to u suštini jedna velika laž i novi način stvaranja mržnje i produbljivanja nepomirenja u BiH?

Iz prostog razloga što bi se o ovakvim stvarima trebali baviti državni organi a ne ‘nevladine udruge’, ima i dodatnih. Sud u Haagu je odradio svoje, domaći sudovi procesuiraju ratne zločince kako-tako, eto, spisak ratnih zločinaca je dat Njemcima, Amerikancima a vjerovatno i mnogim drugim državama, ali treba kod kuće održavati sukobe i svađe, paliti vatru. Podsjećamo, svaki put kad su u pitanju ove osjetljive teme, u igru upadaju ‘nevladine udruge’, posebno one koje se bave pitanjima žrtava Srebrenice. Prošla godina je upravo zbog toga bila, da kažemo, godina laži, a nemalu ulogu možemo pripisati ovim udruženjima. Kada se razmatrala revizija presude protiv Srbije, revnosno su uskočile pored Reisa Kavazovića ovakva udruženja. Majka Munira i majka Fadila Memišević (Pravda za BiH) su faktički po dogovoru sa Bakirom Izetbegovićem zakazale skup u sarajevskoj Vijećnici i ‘u ime bh države’ ocijenili da ima mjesta reviziji protiv Srbije, svega par dana prije isteka roka dugog 10 godina. I pored primjedbi međunarodnih faktora kako revizija nema izgleda da uspije, sa pozivom na silne ‘međunarodne stručnjake i pravnike’ i domaćeg agenta Softića, i pored činjenice da je Bakir Izetbegović obavješten kako je nevalidno punomoćje njegovog agenta Softića a što je skrivao, Bakir je uz pomoć ovih udruženja izlagao bh javnost i uputio reviziju.
Rezultat takve bezočne laži Izetbegovića Mlađeg je odbačena žalba, ali i isplata troškova Softiću a što je sve obavila ‘majka’ Fadila, međutim to je ništa naspram javno plasiranog mišljenja kako je Bakir ‘jedini’ na braniku žrtava a time i države Bosne.
Druga laž, javno publikovana također prošle godine, opet je uz pomoć ovih udruženja i Islamske Zajednice BiH postala naša svakodnevna istina.
Riječ je o projektu ‘Genocid nad Bošnjacima 1992-1995 izvršenom u svrhu podjele Republike Bosne i Hercegovine i stvaranja velike Srbije’ kojeg su uz pomoć glumca i člana SDA Emira Hadžihafizbegovića te Reisa ef. Kavazovića izveli u centru Sarajeva SDA i Bakir na čelu, januara 2017 godine. Projekat koji će omogućiti da na ‘jednom mjestu’ bude sav genocid i svi ratni zločini zamišljen je zapravo kao ‘virtualni genocid’, kao performans, iako se radi o običnoj web stranici. Pored Instituta za nestale, pored Muzeja genocida i Haaških presuda, pored domaćih Sudova, Muzeja genocida u Potočarima i pored sličnog ‘projekta’ kojeg je obećavao Fatmir Alispahić, nezvanični vođa bh vehabija i vlasnik muslimanske tv ‘Igman’ zajedno sa BBI bankom, Bakir nam je obećao a Emir glumački dočarao kako će do 11. jula prošle godine svako ko želi moći saznati sve o genocidu u BiH klikom na web stranicu www.genocid. ba.
Do dana današnjeg, dok završavam ovaj tekst, na toj web stranici nema ništa. Osim logo znaka i dvije proširene rečenice. Prazan ekran. A sve je to koštalo nekoliko stotina hiljada KMa, koliko i plaćanje agenata u neuspjeloj reviziji, i ovdje su kao i uvijek, ‘nevladina uduženja’ koja se bave pitanjima žrtava bh rata odigrala najveću i najodlučniju ulogu. Jer, ‘nama je Bošnjacima farz’ brinuti o žrtvama. Pa ko onda ima snage i smjelosti da o tome kaže išta ružno, molim lijepo. Osim što je ova laž Izetbegovića veliki trošak, opravdalo je sve svoju svrhu. Mediji a time i narod, gložili su se mjesecima oko toga, i još će se gložiti, no na stranici koja je ruglo ne samo za bh narod već za bh žrtve genocida koje su opet izigrane i oprihodovane, nećete naći ništa. Kliknite molim lijepo i uvjerite se.
Ovih dana, opet i kao po pravilu, Bakir Izetbegović uz pomoć trabanata Zvizdića i Džaferovića, najavljuje tužbu protiv Hrvatske zbog započete gradnje Pelješkog mosta. Tužba će ići EU ili UNu, tek nakon što je izvršilac radova, poznata kineska kompanija uvedena u posjed radova. Da li ima iko normalan u ovoj državi da kaže Izetbegoviću, ili ne samo da mu kaže već da ga zaustavi u ovim njegovim igrokazima?

Da pokreće tužbu iako predstavnici Evrope koji sa 80 % finansiraju ovaj projekat tvrde da nikakvih zvaničnih protivljenja države BiH nije bilo a priprema gradnje mosta traje od 2007. godine, osim sporadičnih pisama protivljenja pojedinih SDA poslanika ili ministara koji od prošle godine frcaju kao iz rukava?
I da ima, nema od toga koristi. Protiv ovako zamašnih očiglednih laži najbolji i jedini lijek je optužnica i udaljenje sa funkcije, ali to je čista fikcija u državi Bosni. Neće Bakirovi tužioci protiv Bakira.

Osim toga, iako i sam svjestan da sije laž podmećući je kao istinu, da donosi krucijalne odluke u ime države sam i uz pomoć ‘nevladinih udruženja’ Bakir računa na političku korist od svojih poteza, briga njega za otvoreno more, za žrtve genocida ili za centar ratnih zločina. Njemu je najvažnije da nema zvaničnih sankcija za njegove laži koje ga održavaju na vlasti, da ih država toleriše.
Zato je Bakir jedan jedini. Lažov nad lažovima. Legitimni lažov.

photo : screen prazne web stranice o genocidu