Grafiti na stanovima Židova u Tuzli i Sarajevu, prijetnje smrću ‘ćifutima’ u bh pravosuđu, poprilično narušili idiličnu sliku Sarajeva

 

Jevrejska Zajednica u BiH je malo društvo, broji svega 1.000 članova, većina je svoj mir i rahatluk našla u Sarajevu.
Još koliko prošle godine u intervjuu za ‘Aljazeera Balkans’ predsjednik ove Zajednice Jacob Finci tvrdio je kako je ‘siguran u Sarajevu’. ‘Ovo je jedna od rijetkih država gdje nema antisemitizma’ – rekao je Finci dok je davao intervjuu u aškenaski sinagogi u državnoj prijestolnici prošle godine odprilike u ovo isto vrijeme, koja je jedna od rijetkih bogomolja čije kapije su uvijek nezaključane i nemaju uopšte video-nadzor.
Dok je Sarajevo po svom odnosu prema Židovima i zbog suživota u Bosni, ‘zaradilo’ nadimak ‘Evropski Jerusalem’ ili ‘Balkanski Jerusalem’ i s ponosom u prvi plan ističe ovu zajedničku ljubav. ‘Eezani, crkve katedrale, sinagoge..‘, dio je te bratske suradnje ovjekovječen u medijima, filmovima i muzičkim stvaralaštvima.
Ovaka idila uzburkana je nedavnim događajem u Tuzli i Sarajevu kada su na vratima stanova Židova osvanule antisemitske parole ‘Juden’ (njemačko ime za Židove) u kombinaciji sa nacističkim kukastim krstovima. Nije prošlo ni par dana od tog događaja, nije se medijska tinta ni osušila a BiH je sustigla nova, još žešća poruka. Nosioci najviših pravosudnih funkcija u BiH predsjednik Suda BiH Ranko Debevec te podpredsjednica Visokog Sudijskog i Tužilačkog Vijeća (VSTV) Jadranka Lokmić-Misirača dobili su prijetnje smrću sms porukom sa Ilidže. Jer su ‘čifuti’ i ‘jer surađuju sa MOSADom’ (Izraelskom obavještajnom službom).

Da li su ova dva slučaja ‘incidenti’ i da li su povezani, Finci naravno ne zna, organi gonjenja tek ispituju i istražuju prijetnje i grafite, ono što se zna – Jacob Finci još ne odstupa od svojih stavova o sigurnosti Židova u BiH. Za Radio Sarajevo izjavio je kako vjeruje da je u pitanju ‘incident’ i da će nadležni organi sve istražiti, posebno mu drago što je sarajevski načelnik Abdulah Skaka ‘oštro osudio’ grafite i ‘zatražio hitnu intervenciju organa pravosuđa’.
Ne, neću reći da u Sarajevu i BiH ima antisemitizma nakon ova dva događaja, treba ostaviti nadležnim organima da odrade svoj posao, međutim da sam na mjestu Fincija, Skakinu reakciju bih uzeo za ozbiljno i još bih se više prepao.

Ovaj mladomusliman i jedan iz plejade ‘bogatih sinova bošnjaka’ SDA vjerske nacionalističke partije proslavio se odavno svojim postupcima i izjavama o fašizmu i nacionalizmu veličajući one koji su se borili protiv fašizma, tako da mi njegova patetična i ishitrena ‘reakcija’ u zaštitu Židova liči na žalopojku lisice ispred kokošinjca i na nju gledam sa prezirom i podsmijehom. Da budem otvoren do kraja, čovjek koji javno veliča ustaše i handžar divizije a pljuje partizane i oduzima im sve njihove antifašističke vrijednosti, osim prezira i osude ne zaslužuje ništa drugo, tako gledam i na ovu njegovu političku igricu i izjavicu.
Ono što je interesantno a što će se valjda utvrditi kod tolikih ‘zahtjeva’ politike, je to da li je ovo ispisivanje grafita povezano sa prijetnjama smrću i koliko će to imati odjeka na imidž Sarajeva i BiH, te ko bi mogao ‘stajati’ iza takvih događaja u ovo predizborno vrijeme, budući da Židovi nisu nikakva izborna ‘prijetnja’ Bosni niti bošnjačkim političarima?
Židova nema na izbornim listama, čak se i presuda Evropskog Suda za ljudska prava (slučaj Sejdić-Finci) kojom je naloženo da se svima u BiH omogući da imaju pravo učestvovati u izbornom procesu jednako, kiseli neprovedena od 2009 godine, ona nije više interesantna ni Evropi koja je na njoj insistirala, mislim da ju je i siroti Jacob Finci odavno već zaboravio. Ima ih svega hiljadu na čitavom prostoru BiH i kad se dobro pogleda, ne vidi se nikakav ozbiljan razlog za ovakvim grafitima i ovakvim prijetnjama.

Razlog više, ni predsjednik Suda BiH niti zamjenica VSTVa Misirača nisu po nacionalnosti Židovi.

Ali, ima tu nešto drugo o čemu se baš ne voli pisati ni prepričavati. Bošnjaci ne vole Židove i prava je sreća za Židove u BiH što ih nema ovdje više i što nisu ‘konstitutivni’, vidjeli bi onda kako izgleda ta idilična bratsvojedinstvujuća sarajevska idila. Zašto je to tako, treba potražiti u mentalnom, vjerskom  i političkom sklopu BiH ustanovljenom s početka bh rata gdje dominantnu poziciju i vrijednost čine Palestinci i generalno svi Arapi u odnosu na Izrael i Židove. Ta matrica se i ne skriva puno, mogli smo to vidjeti u tom ‘kosmopolitskom Sarajevu’ od bh rata pa sve do danas i danas. Uostalom, svaki događaj i Izraelu i Palestini se svede na odnos ‘braće’ i ‘ćifuta’ Židova, svaki potez Amerike prema Bliskom Istoku se svraća na taj isti odnos gdje dominira mržnja prema ‘ćifutima’, osudi Amerike, ide se dotle da se pozva na javni bojkot u kupovini ‘ćifutske robe’ od ‘mrske Coca-Cole do košer krastavaca.
Islamska Zajednica BiH ima itekako u tome značajnu ulogu, sve hutbe iz džamija se nadovezuju na ‘žrtve Palestine i agresorske poteze Izraela’, pa zato ni ne čudi što jednog Srbina koji se imenovao u rang ‘ostalih’ a riječ je o Ranku Debevcu nazivaju ‘čifutom’, kao i gospođu Misiraču, koja je iako ‘muslimanka’, izdala ‘interese braće’ i zato treba da je nema.

Uostalom, koliko je floskula o Sarajevu (koje zaista nije više niti će biti ono što je nekad bilo zahvaljujući zvaničnoj politici vlasti u Sarajevu) ‘ezani, katedrale i sinagoge’ postala izlizana ne dokazuju samo ova dva zadnja događaja, ‘pun je kufer’ primjera nacionalizma koji nema obrise antisemitizma ali koji je opasan kao i mržnja naspram Židova. Javno se zna i nesporna je činjenica da Bošnjaci kad hoće nekog uvrijediti u čas mu daju ‘titulu’ čifuta. Još tačnije : ‘ćifuta’ sa meHkim ‘ć’. To je lako provjeriti a taj izraz se duboko ukorijenio u običnom puku da je to za nepovjerovati.
Slučaj prijetnji smrću visoko rangiranim obnašaocima dužnosti u pravosuđu nezvanično se već povezuju sa snažnim pritiskom na bh pravosuđe od strane SDA. Bakir Izetbegović je nedavno izjavio ‘kako je nedopustivo da u zadnjih 20 godina nema Bošnjaka na čelnim funkcijama pravosuđa’, čime je samo potvrdio svoj stav i stav SDA od 2016 godine kada je izabran Debevec i kada se SDA tome protivila tražeći svog kandidata, kao da i sam nije u tim izbornim transakcijama učestvovao tada. Ranko Debevec je bio u vijeću koje je oslobodilo Fahrudina Radončića prvostepenom presudom za krivično djelo ‘uticaja na pravosuđe’, pa je tim prije stav SDA jasan. Međutim, ima tu i ovoga. ‘Ćifut’ Ranko je sin-potomak

Dušana Debeveca, koji je 1983. bio istražni sudija u procesu protiv mladih muslimana, Alije Izetbegovića, Omera Behmena, Ismeta Kasumagića, Edhema Bičakčića..i ostalih islamista, pa je logično da Sin Bakir ne može nikao ‘svariti’ mlađeg Debevca u sudačkoj odori. I Misirača Jadranka iako muslimanka ‘ogriješila se o Allaha’ vjerovatno u nekom od procesa pa je time postala ‘ćifut’ koji treba nestati.
Izborno je i predizborno vrijeme, nije isključeno da SDA ‘odredi smrti’ kako je jedan novinar okvalifikovao SDA batinaše i medijske egzekutore koji izvršavaju prljave zadatke partije i odrađuju svoju zadaću, ali ne treba odbaciti ni ostale ‘opcije’. Čak iako navedeno daje osnova za sumnju, ne mora značiti da je to tako, prijetnje i grafite može odraditi i neko drugi kako bi se optužili nevini, treba sačekati istragu.
Ako i ona, kao i mnoge druge ne završi na konstataciji ‘predmet je u radu’. Čim Abdulah Skaka insistira na istrazi a pripomaže mu Bakir i Šefik Džaferović ne vidim neko drugo izglednije riješenje.
Kako god da se završila i istraga i otkriće, ostaće spomen i sjećanje na nekadašnje Sarajevo i nekadašnju BiH. Ovo sadašnje, ma kako ga hvalio čak i Jacob Finci nije vrijedno pomena.

photo : Jadranka Lokmić-Misirača i Ranko Debevec, arhiv