Bošnjakovanje obrijanog vehabije i džamijskog moljca Muhameda Mahmutovića se isplatilo : prvi na federalnoj listi za BH Parlament ispred Krajine u stranci efendije Senada Šepića

 

 

Kaže u jednoj od svojih hiljadu i kusur ‘kolumni’ Muhamed Mahmutović novinar, pisac i obrijani vehabija kako ‘od hajvana ne može nikad biti insan’, što bi u prijevodu na bosanski zvučalo kako ‘od stoke ne može postati čovjek’, nakon što ga je dobrano razljutio tekst Cross Atlantica ‘BOŠNJAKOVANJE ZA 50,000 KMa’ (Kako je Muhamed Mahmutović, džamijski moljac, oživio Autonomiju i Fikreta Abdića a bivši agent AIDa Željko Milićević Amerikancima ‘skinuo gaće’) decembra 2015 godine.

Dodavši autoru teksta pored stočnih još i dodatne prave muslimanske atribute ‘ćuran’ (asocijacija na Agrokomerc i Fikreta Abdića) i prjetnje ‘nazovisudija’ koji ‘truje ljude u dijaspori’ i ‘koji će biti uhapšen čim dođe kući’.
Tipično miroljubivo, ‘cerićevski’ i onako baš bošnjački i vehabijski, da te ‘ceo svet razume’.

Ujedno je, Mahmutović promptno zamijenio dijelove prethodnog svog teksta u kojem je prizivao i Autonomiju i Fikreta Abdića  ( ‘Bude čovjek u napasti da žali što Fikret Abdić nije ostvario svoju ideju o autonomiji Krajine. Da je dao Bog, pa da je to usitinu radio za dobrobit Krajišnika, a ne za ostvarenje velikosrpske i velikohrvatske ideje, to bi bilo najbolje što može zadesiti Krajišnike!’)
Prošlo je od toga vakta ihaha i Mahmutović, ‘nezavisni i slobodni novinar’ iz Karakače kod Cazina se sporadično javljao na islamističkoj i fašizoidnoj web sraoni Bošnjaci.net, leglu bivših agenata AIDa, sandžaklija i boraca ArBiH te ideologa Rijaseta, gdje je inače i otpočeo svoju ofanzivu preobražaja i muslimanštine, uglavnom se dao na pisanje knjiga i jezdio je od džemata Evrope do džemata u BiH gdje su se krčmila ova bošnjačka štiva, u međuvremenu je kao ‘zaslužan’ musliman i Bošnjak obavio i hadžž o trošku Kralja Saudi Arabia-e, gostovao najčešće na muslimanskoj tv ‘Hayat’, bilo ga je i kod Senada Hadžifejzovića.
Sada, kad je ‘izdao toliko izdanja’ da ih ne možeš ni pobrojati, i ‘kad su mu djela prevedena na sve strane jezike svijeta’, vratio se tamo gdje je i zaciljao : u politiku.
AkoBogda, a daće nego šta će, od oktobra, Mahmutović bi mogao predstavljati Krajišnike u BH Parlamentu, Senad Šepić mu je našao mjesto u samom vrhu federalne liste ‘Nezavisnog Bloka’, a u njegovoj biografiji pored pomenutog, dodao je još kako se radi o ‘humanisti’.
­Nije autor tog priloga iz 2015. godine razljutio Mahmutovića (samo) pominjanjem Autonomije i Abdića, tu je bilo svega i svačega, najviše je ‘pisca’ pogodilo iznošenje u javnost njegovih prijetnji i onog tipično bošnjačkog (‘ima da bude ovako ili ..’) merhamet stava, gdje se vidjelo kako džamijski moljac oblijeće državne strukture i političare i ‘dramči’ lovu za svoje umotvorine po Krajini i Sarajevu, pa kad to nije uspjelo kako se ophodi prema njima.
‘Kad ovako s njima prolazim ja, koji mogu svakog od njih na sljedećim izborima razriješiti dužnosti (možda i prije), kako prolaze oni koji im prići ne mogu dok im mandat traje?’ pita se u tom tekstu vrli pisac neki, ljut što mu nisu dali 50.000 KMa da filcuje i štampa knjige značajne za Bošnjake a dali su tamo nekim Hrvatima za manifestaciju ‘Kosidba’. Pa pominje tu i cazinske i sarajevske političare koje je molio za lovu, i gle slučajnosti, čak proziva i Senada Šepića, svoga sadašnjeg šefa koji ga je tada odfikario, sad mu ‘vraća milo za drago’.

Ništa čudno za Mahmutovića, samo on zna ‘svoju’ krilatcu kako se od ‘hajvana postaje insanom’, i obratno.

Da se ne zaboravi, Mahmutović je jedno vrijeme čak i u Cross Atlanticu 2002. objavljivao svoje priloge iz Švedske gdje inače i boravi kad nije u BiH, bio je on i u DNZ stranci (pa je iz nje izišao i napadao Rifata Dolića, poslije razlaza Dolića sa Abdićem, obavio je sa njim promotivni intervju), njemu je čak Alija Izetbegović ‘lično potpisao člansku kartu SDA’, poslije je ‘ljubovao’ sa Silajdžićem, bilo ga je i u ‘Avazu’ (‘sa tom akreditacijom se svuda prolazi’) a poslije je osuo paljbi po Radončiću, jedno vrijeme je kao za Abdićem i Autonomijom, ‘žalio’ i za Lagumdžijoma a proklinjao Bakira Izetbegovića (‘vrati se profesore, sve ti je oprošteno’) na kraju se obreo na minberi i od tada se ne vadi iz džamije. Vidio tip kako to ‘hoda’. Odkad je otpočeo svoj preobražaj, i tu je bilo ‘promjena’, prvo je napadao vehabije (‘prljavi su i štete Bošnjacima’) a onda se u njemu prelomila ‘hajvanština’ i ‘insanština’ i postao je prvi do Reisa Cerića i najveći zagovornik ove vrste koja ‘ne postoji u BiH’ (‘svi smo mi vehabije, čak i kad smo obrijani’). Koji, Cerić ‘Hižaslav’ i bivsi Reis mu je pisao recenzije i predgovore za njegove literarne radove, kao što ih je pisao i hafiz Halilović i konvertit doktor Fuad Muhić.

Kad je vidio Mahmutović kako raja obožava njegove fikcije i literarne imaginacije koje se kao knjige prodaju kao halva u silnim tiražima po džamijama dok si umotan u zastavu i daješ dovu a pored tebe Sejfudin Tokić i bijele ahmedije, onda je pisca Mahmutovića ‘krenulo’. U par godina, pet knjiga, romana, sve u ediciji fašizodinih ‘Bošnjaci.net’, to ne bi mogao iznijeti ni Tolstoj a Mahmutović je stoički iznio na svojim plećima. Krenulo je sa romanom ‘Pokošeni cvjetovi Krajine’ gdje su borci V Korpusa bili meleki, dobri momci a Autonomaši ‘ezraili’ loši dečki, a onda se nastavilo sa romanom ‘Inat bosanskog goluba’ o logoru u Prijedoru, zatim slijedi ‘Pacijent’, roman o suđenju Karadžiću, roman ‘Tihe likvidacije’ o Bošnjacima koji kad vide da nema pravde ‘uzimaju pravdu u svoje ruke’, da bi ovih dana pisac u dahu izbacio roman ‘Bogatsvo beskućnika’.

Ovaj romanopisac u rangu mualime Ajše Purak po svoj prilici neće stati sa pisanjem ni u parlamentarnim klupama, jer sada za razliku od prije kad mu nisu dali lovu ni pod prijetnjom i ucjenom, biće na izvoru love i ima sve da ‘frca’ od pisanja.

Uostalom, kao i njegov šef Šepić, inače hodža po profesiji, Mahmutović je konačno ‘progledao’ i uvidio gdje je lova, jebeš pisanje i pisanije, kad-tad i ta džamijska rasprodaja patriotizma, vjere i budalaština mora stati, sad mu je prilika da umjesto Krajišnika i njihovih problema, izbaci bar još desetak romana u nekoliko tomova. Imaće i para i vremena, a i moći za kojom je žudio kroz prizmu vjere i domovine. Koliko će raditi na pravima i potrebama Krajišnika, potvrdiće vrijeme, ali znajući sposobnosti kameleonstva Mahmutovića neće se on tu obrukati. A Krajišnicima, da budem malo Muhamed, neka Bog pomogne.

Ostaće kao i što je bio klasični džamijski moljac, konvertit koji ima glavu za stotinu kapa, fes je na prvom mjestu, političar po mjeri Kralja Fahda, koji mu je obezbjedio besplatan odlazak na Kabu, tipičan uzorak bh političara koji za mjesto u politici daje sve, jer politika je život. Mahmutović ‘pisac iz Karakače’ je konačno ‘svoj na mome’. Ostavlja život u Švedskoj za parlamentarnu stolicu i pored tako ‘velikog i bogatog književnog opusa’ od kojeg bi da je to tačno, mogao lagodno živjeti, vraća se da na račun para od svoje raje živi još lagodnije i parazitskije.

Možda je on i pored svega ‘svoj’, ali nije na ‘svome’, već na ‘mome’. Krajina nije samo njegova, njemu je dosta i Krakača iako on puca i na stan u Satrajevu, mada u njegovoj vehabijskoj opciji postoji samo jedno rješenje ‘ko nije samnom taj je protiv mene’, ali nedajem ni pet para na tu njegovu tezu naprndacanog Bošnjaka.

Niti me mogu zavarati ‘evropske orijentacije’ Šepićeve stranke koja osvjedočenog vehabiju Mahmutovića postavlja na vrh predstavnika Krajine.
Ilustracije radi, evo kako se budući političar Muhamed obračunava sa protivnicima vehabija u BiH i kako vidi Evropu u kojoj sretno živi od 2000 godine.
Priče o strašnim “vehabijama” koje srpski mediji uporno forsiraju godinama mogu se oboriti sa samo nekoliko jasnih činjenica i dokaza:
– Da ima vehabija, odavno Dževada Galijaševića ne bi bilo. Taj plaćenik kad o njima govori kao da priča o najsvirepijim ubicama koje je svijet vidio, a on se već dvadesetak godina bezbrižno šeta po državi u kojoj je rođen i koju za sitne pare nastoji rasturiti, a vjeru u kojoj se rodio prikazuje kao opasnost po čovječanstvo.

– Da ih ima ne bi po Sarajevu u sred ramazana imao osjećaj da se nalaziš u nekoj od evropskih metropola gdje prodavačice ljubavi šetkaju polugole ili stoje u izlozima, kao što je Pariz, Hamburg, Amsterdam…

 – Da ima vehabija ne bi po butum BiH gostovali “pjevači” poput Ace Lukasa, Baje Knindže.., a najvljuje se u sred Sarajeva koncert ober četnika, Bore Čorbe! Ti nezvani gosti iz naše domovine odnesu svakog vikenda neoporezovano milionče KM, a nama ostave pijanu i drogiranu omladinu, koja željno čeka drugi vikend!

– Da ima vehabija ne bi u svakom bosanskom selu bile po tri kladionice, koje otvaraju i pored osnovnih škola, a srednje i fakulteti imaju odavno u komšiluku ovo neviđenog zlo. Za svaki slučaj uz obrazovne ustanove niču i kafići gdje djeci bez problema toče alkohol i prodaju cigarete…

Mogli bi se do zore nabrajati dokazi da mi na žalost nemamo vehabija, barem ne onakvih sa kakvima plaše cijeli svijet! Nisam nikad pomislio da bi mi bilo drago kad bi ih imali, ali eto, bilo bi, ako ni zbog čega drugog, a ono zbog najavljenog koncerta onog krmka Bore Čorbe, a Galijaševića će ionako Srbi ukokati, kad im više ne bude trebao!’

Tačno kao knjiga, kao tabija, vehabije nisu nikakav problem za BiH, ‘jer ih zapravo ni nema’, problem BiH je Mahmutović i silni ‘mahmutovići’ koji dalje od šerijatske Bosne ne vide ništa. Koji osim isključivosti ili šejtanluka (ukokati, ubiti, protjerati) u opisu svojih poslova ne trebaju ništa drugo i koji ono što imputiraju drugima, provode u djelo.
Hoće islamsku državu u miru koju nisu ostvarili u ratu. Zato je džamijski moljac Muhamed Mahmutović pravi izbor za parlamentarnu listu  BH Parlamenta.

photo : Muhamed Mahmutović (u sredini) promocija knjige “Pokošeni cvjetovi Krajine”, arhiv