Prođoh Bosnom kroz … Federaciju

 

jezikom ću te, jezikom ćeš me

  1. Čitam jučer, listam, internet dnevnu i onu drugu štampu, i Hibretim se. Hoću reći, isčuđavam se. Nakon što je efendija (gospodin) SenaHid Halilović svojim novim Pravopisom bosanskog jezika u nekoliko metara (tomova) odredio da od sada pa u buduće nema onog famoznog, slatkog i poželjnog slova ‘H’ kojeg je prije skoro dvadeset godina ubacio nam u knjige, ocjene i školske klupe i krvnički zastupao, po čemu smo mi Bošnjaci bili planetarno poznati. Od ‘Hloptanja’ do ‘Hudovice’ došli smo ponovo do ‘loptanja’ i ‘udovice’, ako tako odlučimo. Ako ne, može i sa ‘H’. Kaže, uvidjelo se nakon dva desetljeća da smo ‘išli šumom a život drumom’ i da je tako odlučeno da se ova ‘norma koja u stvarnosti nije bila prihvaćena’ promijeni. Što bi rekao Predsjednik, Tužilac, Policajac, Neimar, Istražitelj i Novinar Aleksandar Vučić u Srbiji, ‘samo se magarac ne mijenja’.
    Pa, dobro, kontam, ljudi su k’o životinje i gore od njih, valjda će prihvatiti neosporivost i neupitnost ove aksiome mudraca i vidovnjaka o promjenama, iako čisto sumnjam, na Halilovića se osula paljba iz svih oruđa i oružja. ‘Ode naš jezik u Helać’. Jer po tom ‘Hmakanju’ smo bili lako prepoznatljivi, to je bio naš brand, kao naš ‘čevap’, recimo, sa tvrdo ‘Č’.

No, ne lezi vraže, ni Halilović ni vijesti ne govore ko je ‘odlučivao’ onda a ko je odlučio sada da se ova nebuloza sa ubacivanjem slova ‘H’ oprihoduje u narodu kao sveto slovo, napose, kako će mo u buduće sa tim živjeti, kad može i sa ‘H’ i bez njega. Podpredsjednik Ramiz Salkić je kao u inat Haliloviću u sred ‘srice’ Banja Luke održao ‘Konferenciju’ o bosanskom jeziku gdje su pored njega i džematskog kora Republike Srpske prisustvovali i stručnjaci ‘iz inostranstva’. Salkić je mislio na kolege iz Sanskog Mosta, to je inostranstvo za Republiku Srpsku, a bila je to zgodna prilika da se siroti Ramiz, podpredsjednik koji se ne pita ni zašto u svojoj državi Republici Srpskoj opet obruši na Milorada Dodika koji mu je smanjio platu jer ne obnaša dobro zamjeničku funkciju Dodika. Saznajemo da je ovaj jezični problem jedan od najvećih u BiH, pa neće valjda Ramiz da zakaže Konferenciju o nani Fati Orlović i crkvi u njenom dvorištu. Kako je Fata onomad pojasnila uživo na tv, Salkić je kod nje dolazio i nudio lovu da starica sve ‘pusti kraju’ a ona ga ‘maršnula’. Nije to za konferenciju.

Aplikaciju pravopisa ‘našeg jezika’ su poslušni bh ambasadori, kao zet Bisere Turković Haris Hrle u Americi odmah postavili na web stranicu ambasade da se Bošnjaci edukuju na pravopisu Bosanskog Jezika, Srbi, kao ministar Crnadak su aplikaciju odmah naredbom izbrisali. Saznajemo kako sva ljutnja Bošnjaka na SenaHida Halilovića oko pravopisa ne počiva na dobrotvornom uklanjanju (ako hoćeš hoćeš, ako nećeš nećeš) slova ‘H’ iz bh pravopisa već na činjenici da je Halilović osim priznanja da je bila notorna glupost ova jeba sa slovom ‘H’ svuda i na svakom mjestu u bh pravopisu već na otkriću kako je Halilović potpisao Deklaraciju o jedinstenom jeziku, po kojoj su sva tri jezika na prostorima EY YU zapravo jedan te isti jezik, a što Bošnjaci ne mogu ‘svariti’ nikako. Jer, onda nema različitosti, nema Konferencije o jeziku, po čemu će mo se prepoznavati, šta će Ramiz Salkić i ullema u Islamskoj Zajednici, čime će mo jedni druge častiti i kako će mo se u buduće svađati ako nemamo svoj sopstveni jezik. I odmah ga prozvali Senaidom. Bez ‘H’.

Ova frtutma sa jezikom me ponukala da kao novopečeni Amerikanac koliko sutra pokrenem inicijativu ili Konferenciju u Washinton DC da se engleski jezik u Americi ima i mora zvati američki, što bi mi Ameri, nas trista i kusur miliona govorili drugim  drugačijim jezikom, jezikom naših okupatora.

  1. ja te dovom zovem, željan tvoga milovanja …
    Već petnaest dana širom 23% i više Jedinstvene i Jedine (nije Sebija Izetbegović, op. Cross) Bosne i Pomalo Hercegovine u tijeku je bila muslimanska štafeta, jučer je održan glavni slet kod Prusca, kod Donjeg Vakufa kada je manifestacija sretno i uz dove, molitve i sve ostalo, recimo i kišu-okonačana.
    Bili su to 508. dani Ajvatovice pod pokroviteljstvom Bakira Izetbegovića, Džaferovića i Denisa Zvizdića, te nezaobilaznog efendije i doktora, pa čak i Reisa Kavazovića. Otkud 508, i kako i šta, ne zna se tačno, tako je odlučio prethodni Reis Cerić ‘Hižaslav’ koji je izračunao (malo se ‘prešao’ za nekih stotinjak godinica) kad je ovo čudo prvi put uspostavljeno, ali se pouzdano zna da od Cerića pa u buduće, svake godine ima da se t(k)určimo do besvijesti i da održavamo ovu olimpijadu u čast navodno nekad postojećeg Ajvaz Dede (to su mu najbliži poznati podaci), Turčina koji je 40 dana učio dovu i onda je Bog uslišio molbu te je brana iznad Prusca pukla a voda potekla. Parada kiča, turkofila, konja i konjanika, čudo ne viđeno, vrh bh vlasti na tepisima i serdžadama uz vrh Islamske Zajednice jednoglasno je odlučio da je jedan od pobjednika ove šerijatske štafete Naser Orić, reketaš i ratni zločinac, koji je bio ‘najljepše obučen’ i okićen. Štafeta se sastoji u tome da se širom Bosne na ovo ‘dovište’ i ka njemu kreću konjanici u našim turskim odorama, vitlajući sabljama na našim i arapskim okićenim konjima i da poslije određene etape puta predaju barjak slijedećem konjaniku. I sve tako do Ajvatovice kada se zasjedne na poljani i udari u učenje molitve, sve dok kiša ne odalami.

Ove godine, nije bilo potrebno puno učiti i ispuštati derviške zvukove niti se probadati mačetama, nekako se potrefilo da je kiša sama od sebe ‘probila branu’ i lila kao iz kabla, ali manifestacija se ‘pod muss’ morala održati. Jerbo su Turci dobro platili, doveli svoje orkestre vojne i one druge, moralo se osvjetlati šta obraza i održati ‘tradicija’. Osim toga, izbori su, šta bi mi bez Ajvaz Dede i kiše. Tu je bila i nezaobilazna podpredsjednica FBiH hanuma Melika Mahmutbegović koja je ovu manifestaciju odavno uvrstila u ‘našu vodilju’ i ‘putokaz’, zna doktorica kirurg šta nas i kuda treba voditi. To joj je inače u opisu poslova, mislim to prizivanje kiše, ali najviše je impresionirao govor mirotvorca Reisa Kavazovića. On je ovo već odavno proglasio (suprotno islamskim zakonima po kojima je samo Kabba dovište) dovištem a onda je žestoko branio na kiši BiH, jezik i sve ostalo čak i pored činjenice da to sve niko nije napadao, govorio je o Ajvatovici kao našem izvoru snage, stabilnosti vjere i države, nije propustio naglasiti kako bi ‘neki da nam to otrgnu, iščupaju iz duše’, a znamo mi odlično ko su ‘oni’, nešto slično kao ‘otimanju, čupanju i slično’ Sandžaka iz naših prsa.

Reis nije pomenuo da ipak ima nade u BiH kada su ove manifestacije u pitanju, da ima ipak neko ko baš i nije za ratničke bajke sa isukanim sabljama i fanfarama i da ima i onih koji znaju ko određuje šta je muslimansko Međugorje dovište a šta nije. Naime, vijesti bilježe da je jedan, za sada samo on, konj, pravi pravcati kopitar, odustao od ovog sleta i da se u Zenici ‘omahnuo’ od konjanika i napustio manifestaciju. Pouzdano se zna da je Bakir Izetbegović naredio svom obezbjeđenju da se ovaj antiajvatovac uhvati i procesuira po zakonu jer je to uvreda vlasti BiH i čitavoj državi. Jadni neposlušni konj će ako ne doživi samoubistvo kao konj Amira Zukića, završiti u nekoj od konzervi mesne industrije. Tako mu i treba.

Dova i dovišta nije falilo, vijesti su neumitne širom i listom Suvrene i Jedinstvene.

Tako je Milorad Dodik molio na Kozari ali za Republiku Srpsku i za partizane Srbe, ostale ko jebe kad nisu Srbi, Mladen Ivanić je dovio (molio) u Hrvatskoj pored grobnice Jadovno ali nije baš bio happy, uhapsili mu druga i jarana Danu Lukajića braća Hrvati, u Ličkom nekakvom Selu, što je u vrijeme bh rata komandovao logorom ‘Manjača’ i maltretirao Hrvate. Za ostale baš ih briga neka ih je lemačio i kokao kad nisu Hrvati, ali ovo sa Lukajićem nije baš načisto jasno, kao mnogo toga u BiH. Naime, Hrvati već po drugi puta hapse za zločine u BiH, prvi put je Fikret Abdić uhapšen i odgovarao za formiranje logora na teritoriji BiH a sada evo i Srbin Lukajić, dok nikako ne hapse one koji počine zločin u BiH a pobjegnu u Lijepu Svoju, i obratno, jer su počinioci Hrvati. Tako se i ovo tretiranje evropskih vrijednosti svelo na oštrenje koplja prema Srbiji, čak i pored činjenice da je komandovanje logorom teško krivično djelo.
Monsinjor Puljić je molio za Hrvate kojih je u BiH sve manje i manje ne navodeći da sam ja možda krivac za to, ko li je drugi ili treći, nacisti islamisti sa web portala Bošnjaci.net su se molili da Marija Šerifović ne održi koncert u Sarajevu na Koševu jer je ‘četnikuša’ koja pozdravlja sa tri prsta, ali uzalud, bi koncert i to pravi. Obična glupost, ali budala i kamenja nikad neće faliti, Pa kako bi Marija pozdravljala nego sa tri prsta, neće valjda kao Bakir ili Erdogan sa četiri. Kao ‘Muslimasnka Braća’.

Bilo je i dovljenja za muslimansku tv ‘Igman’ ‘našu tv’, koja se muči da opstane a u samom je vrhu gledanosti, reklamirajte se tamo, treba ljudima toliko para ‘da odu u Tursku ili Iran da odaberu čiste i fine serije koje narod traži’, ili bar ako ništa, ‘uputite im dovu’ da izdrže i opstanu.

A od svega, kad smo kod dovljenja i davljenja, iznenadila je vijest na svim medijima ‘Oženio se ef. imam Muhamed Velić’. I njegove slike sa hanumom, mladicom koja je bar dvadeset godina mlađa od ovog hodžice koji se osim službovanja u džamiji Breka u Sarajevu proslavio face book profilom, knjigama o džamiji i džematskom životu i svojim kolumnama u ‘Preporodu’ i na web stranici Rijaseta te pozivima zimi beskućnicima da se ogriju u njegovom podnom švedskom grijanju džamije. Još, kao i što dolikuje, hodžica ekskluzivno našao ‘kinesku agenciju’ koja je jedina imala pravo objaviti slike.

Da neznam gdje živimo pomislio bih da je to stvarno šega, mislim vijest o ženidbi jednog efendije, ovako, vijest sam dočekao sa oduševljenjem. Muhamed sa skupim rolexom na ruci mladu je našao na internetu, što se sve uklapa u božju volju i bh praksu islama. Mnogo hodžica su bogati biznismeni u BiH, imaju firme, benzinske pumpe, voze dobra auta i furaju rolex satove, ništa novo, uz ono obavezno ‘klonite se materijalnih dobara’ i živite skromno, ali nešto drugo hoću reći, uz efendiju Velića i mladu. Po čemu se bijele ahmedije prepoznaju. A to je, fratri i popovi vole mlade muškiće a hodžice maloljetne djevojčice. U tome je sva tajna bračne i seksualne mudrosti.

  1. Gunnar Wigemark : U Evropu kada pođem ja, prati me …

Lars Gunnar Wigemark, evropski lobista i specijalni izaslanik za BiH (kod nas je sve specijalno, od evropskog izaslanika do Visokog predstavnika) je dobio novi mandat od 15 mjeseci, nacijo, taj iz BiH neće naskoro. Prošli mu je obilježen njegovim beskompromisnim utjerivanjem strahe parlamentarcima, glasačima svojih stranaka i njihovim dovođenje ‘u suru’ (čitaj : pameti) kod usvajanja Zakona o akcizama, Zakona o penzijama i Zakona o radu, sada je načisto ‘šćorlao ‘ (izvini senaHidine Haliloviću) na opasnosti od predloženog Zakona o vojnim braniteljima. Po ovom iznuđenom zakonu koji je ubačen u hitnu proceduru jer su borci najavili blokade u FBiH, dodatnih 15 ili 20 miliona KMa će država morati inkasirati i imati na zalihama pa se Wigemark trznuo. Zapravo, naredili iz MMFa i Svjetske Banke da se to stopira, jer ‘dolazi u pitanje slijedeća tranša kredita od 150 miliona KMa’ koja je bila spremna da se preabaci na račune bh elite i vlasti, kako bi lakše podnijeli izborne trke i zajebancije. MMF neda tako olako pare a da se ne pita, naši žive od tranše do tranše kao drogosi od injekcije do bijelog praška, stoga se Wigemark ‘zabrinuo’ kako će mo ovako ‘neposlušni’ u EU, gdje samo što nismo.

Naravno, on je ‘zabrinut’ i zbog Dodika koji je izbacio trezorske zapise na burzu u inostrantsvu i time se pored ‘tranši’ dodatno zadužio te obećao izborna povećanja plata i penzija (po 30 KMa po osobi), Wigemark načisto van sebe. Dok se naši rasipaju parama kojih nema i mole se svuda osim na partizanskim spomenicima (čast izuzetku Bakiru koji se sjetio dajdže partizana na Vracama prošle godine), MMF je već zaprijetio preko nasmijanog Europljanina da bi moglo biti svašta ako se ovo što izborni đaci zaplaniraše dogodi. Ima toga još što brine Wigemarka, kao recimo, zašto kasni ‘procjena stabilnosti i poslovnosti’ BH Elektroprivrede i BH Telecoma, što je prvi preduslov da stranci kupe još ova dva vladina ‘zlatna rudnika’, za koje oni tvrde da ‘neće biti na prodaju’ (a kad to tvrde onda stoposto hoće biti), pa se već nazire krajnji domet ove parlamentarne frke oko Zakona o vojnim braniteljima. Koji će, kakve su prilike ‘pasti’ šaptom ili zbog nedostatka kvoruma ili zbog nedovoljnog broja potrebnih glasova. Zato vrijeme, Wigemark kreće pored vlade u lokalne zajednice. Kao fol, ‘lokalne zajednice se moraju pitati’, ako se hoće u Evropu.

Dok je kišilo po Pruscu i dublje po Bosni, Wigemark je držao tribine ‘sa mladima’ u unutrašnjosti, iza njegove nasmijane face su evropske zvijezdice i logo u plavoj boji a sretna i nasmijana omladina poslušno klima glavom. Još jedna program EU da se nešto para potroši i ublaži nesnosna evropska bol šta, kuda i kako izliječiti BiH.

Kad već neće niko da ga preupita, evo ja ću. Kad će mister Wigemark reagovati i poništiti donešeni Zakon o krivičnom postupku koji je donijet samo da se od korupcije spase trojka u vrhu SDA (Zukić, Sarajlić i Kukić), da je htio, to je mogao lako stopirati u startu, zašto nije po pitanju borbe protiv korupcije tako ‘zabrinut’ i oštar kao kod akciza, ili bar kod provođenja odluke Međunarodnog suda pravde ‘Sejdić-Finci’, ma ima stotinu zašto, a sve bez veze. Kad jednog dana ova klepto-religijska elita u vlasti bude pjevala onu poznatu od ‘Zabranjenog pušenja’ ‘U Zenicu kada pođem ja’, hoće li Wigemark onako nasmijan bar tercirati uz tu melodiju?

 

  1. Brat Esad Plavi iz Maroka : mene zovu izbjeglica …
    Ovo sa izbjeglicama u BiH je ‘kao u horor filovima’, reče direktor SIPAe Dragan Lukač na nedavnom sastanku u Bihaću, obeća da će se stvari riješiti, da su sigurnost i bezbjednost pod kontrolom i … kao i Mektić prije njega, ode ‘a ne plati’. Na ‘Audiciju’ i ovo ‘ode a ne plati’ osim odavno penzionisanog ali po dogovoru još uvijek direktora Lukača, podsjeti me još ponešta. Prvo, i veoma indikativno, Lukač se složio sa Ljiljom Elvirom Abdić da ‘izbjeglice treba ravnomjerno raspodijeliti’ a ne samo strpati ih u Veliku Kladušu, drugo i opasnije ‘najveći broj izbjeglica je ušao u BiH na regularnim graničnim prijelazima’.

To je tek ‘horor’, ‘based on the true story’, koji se odavno naslućivao. Iako je granična policija odmah reagovala na ove tvrdnje prvog u vrhu Policije, Lukač je svojim dolaskom u Bihać rekao sve, sve što smo manje više znali. A to znači, izbjeglice se zvanično propuštaju u BiH, BiH nije uopšte spremna za izbjeglice i ciljano se pakuju uz granicu sa Hrvatskom u Velikoj Kladuši. Veliki ‘plus’ za Ljilju Abdić, to moram tužno konstatovati, ona je skužila igru među prvima.

Ignorisanje Velike Kladuše i Fikreta Abdića od strane Sarajeva poprima međutim i dodatnu dimenziju, vlast u Sarajevu ignoriše i zvanični Bihać koji najavljuje ‘dolazak u Sarajevo na protest’, dok se Mektić sa svojim populističkim ‘cakama’ ponio totalno bezobrazno i neodgovorno i dokazao da po pitanju izbjeglica u Sarajevu nema konkretnih ni planova ni programa. Ni para, ni smještaja, ni strategije.

Osim objelodanjene. ‘Na silu’ i da bi dokazali ‘ko je gazda’, određuje se smještaj u Velikoj Kladuši kao ‘kazna’ za Abdića koji je i sam tome donekle doprinio odlukom Opštine da ne prihvataju smještaj izbjeglica u zgradama Agrokomerca, a ujedno izbjeglice se smještaju uz granicu sa Hrvatskom da bi stalnim pritiskom prema Hrvatima ‘ušićarili’ koju trgovinu po pitanju odluka u Sarajevu ili u EU. Licemjerno, prljavo, drsko i bezobrazno, ali ko te pita. Zna se šta je ‘dozvoljeno Bogu a šta volu’. Koliko će u svemu ovome ispaštati izbjeglice a koliko građani Velike Kladuše i Bihaća, Krajine, to je sasvim nevažno naspram ‘igre’ Sarajeva sa lokalnim vlastimi sa EU. Naime, što više izbjeglica i što više jauka za hranom, lijekovima i smještajem, to više para iz Evrope. Evropa će dati para koliko hoćeš samo zaustavi izbjeglice, zato su svakodnevne slike u javnosti iz kojih se vidi da čitavi i puni autobusi iz Sarajeva piče prema Krajini. Kao da je Maljevac jedini granični prijelaz ka Hrvatskoj, eto ima ga osim onih do Sarajeva i u Bihaću i u Cazinu pa tamo nema nikakve navale.

Znači, sve je sinhronizirano i službeno, Lukač je lijepo to pojasnio. BH je horor ne samo po pitanju izbjeglica, po mnogo čemu, ali obzirom na strukturu izbjeglica, starosu dob i zemlje porijekla, ne treba biti Mektić ili Lukač pa da ne skontaš o kakvim kategorijama izbjeglica se radi.

I šta će dalje biti sa građanima i izbjeglicama, to ni Ajvaz Dedo nezna. U rijetkim intervjuima inače izbjeglice se uglavnom žale samo na nedostatak interneta, uništavanje njihovih telefona i nedostatak WFI signala i bez sakrivanja govore kako su samo u tranzitu  te ‘odbijaju’ postojeće smještaje i kapacitete kod Sarajeva ‘jer su daleko od grada’. A tranzit im Milorad Dodik svesrdno upotpunjava i ‘tranzituje’ ih prema Sarajevu a ovi u Krajinu. Tu nema nikakvih nesporazuma, a nema ni vraćanja recimo izbjeglica natrag Miloradu Dodiku ili na granicu gdje su ušli.

Od 2015 godine se dao naslućivati ovaj ‘horor’ ali vlasti su kao poslednje barabe lagale i narod i Evropu tvrdnjama kako je sve ‘spremno za prihvat’, sada vidimo da nisu u stanju osvježiti ni očuvanu zgradu Agrokomerca za dva mjeseca. Jer to namjerno ‘zatežu’, jer trguju, jer ‘ne znaju’ ni lične podatke emigranata a nama taslače o DNK analizi i utvrđivanju identiteta. Sve dok se ne desi nešto gore i žešće od ubistva u Velikoj Kladuši ili epidemije većih razmjera, jer svakodnevno najmanje 50 novih pristiže u Krajinu autobusima. A tek sad, kad su proradili talgo vozovi, možete li zamisliti koliko tamo može ‘stati’ braće Arapa. Horor, direkotor SIPAe je pravo čudo od direktora. Režiser je u zgradi Predsjedništav i vlade BiH.

photo :  Konj antiajvatovski nastrojen na ulicama Zenice, arhiv