Nikakvi izbori nikada neće promijeniti vlast u BiH zato je lijek jedino revolucija. Samo ona kao sredstvo nije zakonski predviđena u Bosni Veseloj, ona je protuzakonita.

 

“Nemam ja ništa sa tim, ne šaljem te ja u zatvor, zakon te šalje”. Tako je svoju presudu-odluku kratko obrazlagao sudija Opštinskog Suda u Velikoj Kladuši Ale Pajazetović, koji je karijeru sudije završio s početka davnih 80-tih kada je donijet zakon da sudija može biti samo osoba sa završenim pravnim fakultetom, nakon čega je penzionisan. Sve do tada, naime sudijska mjesta su se popunjavala i kursevima i dopunskim školama, kako je sudijsku funkciju dobio i sam Pajazetović, koji je od sudskog činovnika i izvršitelja dodatnim doškolavanjima obreo se i u sudačkoj stolici. Koju je, kažu priče stranaka a i sudski arhiv, obavljao strogo, pravedno i nadasve profesionalno, kao da je završio najregularnije pravne škole.

Sudije Pajazetovića nema već odavno, poslije penzionisanja u čemu nije dugo uživao odputovao je na onaj svijet, ali ostala je ova njegova rečenica kao aksiom i glavni indikator svih problema u BiH, o kojima permanentno čitamo i kojima prisustvujemo.

Zakoni. To je ono što jednu državu čini državom, demokratijom, sigurnom zajednicom i korisnom društvenom sredinom za njene žitelje, kakva BiH nije zasigurno i neće još zadugo biti. Takvo stanje je osim zbog sprege religije i politike, dobrim dijelom i zbog zakona u BiH koji su pravljeni po modelu vlastodržaca.

Dayton, sporazum koji je uspostavio mir, stvorio je nakaradnu državnu tvorevinu tri nacionalistička puka na teritoriji koja je formulisana i omeđena ratnim operacijama. Ni danas, evo već treća je decenija od završetka rata, ovaj dokument nije ratifikovan u Parlamentu a pod tajanstvenim okolnostima original dokumenta je nestao i svako ga tumači na svoj način i prema svojim kopijama. Prvi i najvažaniji zakon za BiH državu koji se kod domaćih vođa i međunarodnih faktora citira kao Sveto Pismo i na kojeg su naslonjeni svi kasniji pravni i zakonski dokumenti je tako u startu osuđen na različite komentare, izložen manipulacijama i tumačenjima od tri ‘pomirene’ strane te je uz traljav i bezličan nadzor nad njegovim provođenjem od strane Visokog BH Predstavnika umjesto glavnog izvora prava, postao ‘luđačka košulja’. Ali samo za građane, političkim i vjerskim vođama je odličan zaklon i štit za sve pravne i političke marifetluke od rata pa do sada i u buduće.

Kao što znamo, na Dayton se naslanja slijedeći najvažniji državni akt a to je Ustav, a onda u ovom karikiranju zakona slijede zakoni, podzakonski akti, te uredbe i pravilnici. Međunarodna zajednica koja je ‘zakuhala’ ovu čorbu i sa državom i sa propisima mudro šuti i sa velikom ‘zabrinutošću’ daje legitimitet i legalitet bandi u vlasti koja se bezobrazno i bahato ponaša uz tvrdnju da radi ‘po zakonu’, čekajući da se u demokratskim procesima vlast promijeni a što je ravno mogućnosti da Eskimi proizvode frižidere.

Tako imamo svakodnevni situaciju gdje državom već treću deceniju upravljaju i državu kontrolišu tri političke partije i tri vjerske organizacije sa prijetnjom da u vlasti ostanu dovijeka, sve ‘po zakonu’. Nakon što su nezakonitom privatizacijom, kriminalom i pljačkom opuhali tvornice, penzijske fondove i prezeli kompletnu kontrolu nad Policijom, Tužilaštvom, školstvom i zdravstvom.

Jer, ‘po zakonu’ u BiH nema uopšte predviđene zakonske mogućnosti za vanredne izbore, a međunarodna zajednica, ma šta god to značilo uporno papagajski ponavlja da je demokratska smjena vlasti ‘u nadležnosti’ njenih građana. Kako ih smijeniti ako nema vanrednih izbora i ako izborni zakon i Centralna Izborna Komisija favoriziraju nezakonito i kandidovanje i glasanje, kad imaju kontrolu nad medijima, kad imaju glasačku mašinu i kad dvije trećine bh građana uopšte ne izlazi na izbore, međunarodna zajednica nema pravog odgovora. Odnosno, šuti i ‘zabrinuto’ posmatra. Ako se izađe na ulicu, ‘po zakonu’ to se posmatra i procesuira kao teroristički akt protiv države, kada opet međunarodna zajednica šuti i ne reaguje.

‘Po zakonu’ je u BiH i donijeti zakon da se zatvora spašavaju kriminalci u vrhu vlasti, kao što se nedavno desilo kad je samo radi anuliranja krivičnog postupka i optužnice promijenjen Zakon o krivičnom postupku kako bi se ‘trojka’ korumpiranih SDA službenika domogla slobode, sve je zakonski ispravno kad u krivičnim postupcima korupcije i zloupotrebe položaja glavni dokazi kao po pravilu nestanu iz spisa ili kad se prebacivanjem nadležnosti iz jednog  u drugo tužilaštvo obezvrijede i zakoni i pravosuđe a sve sa ciljem da se zaštite VIP kriminalci u vlasti.

Zakonski je u BiH da se namjerno odugovlače postupci protiv osoba u samom vrhu vlasti, da se napravi nagodba sa optuženim i to tako da ne dobije više od godinu dana, kako bi to platio da ne ide na robiju, a ‘po zakonu’ samo u BiH optuženi pod presumpcijom nevinosti može obavljati svoje političke i državne funkcije čak iako je u zatvoru. Mandat mu ne prestaje.

Ima toga koliko hoćeš ‘po zakonu’ u Bosni Veseloj. Tako se najčešće kod nas vode silni disciplinski postupci protiv Tužilaca koji su ili maznuli lovu iz spisa ili celularni, ili uzeli pare, mito od lopova, a po završenim postupcima koji traju čak i do dvije godine, tako korumpirani tužilac dobije ‘kaznu’ od 10% smanjene plaće za nekoliko mjeseci i dalje nastavlja tužiti i ‘goniti’ sirotinju.

Vladajući klika je nakon završenih ratnih operacija odlično odradila ovu zakonsku regulativu, tako da punim plućima može i ‘čista obraza’ tvditi kako ‘ponosno’ obavlja svoje dužnosti. Može i tako i radi, namještati tendere, zapošljavati rodbinu i jarane, dijeliti lovu nemilice, otpuštati sa posla bez odgovornosti (ako se kasnije šta ‘zakomplicira’, država će platiti odštetu za plate i sve ostalo), nikom ne odgovara niko u vlasti, jer je sve ‘po zakonu’.

Tačno kako bi pokojni velikokladuški sudija Pajazetović rekao. Nisu to oni, ‘to je zakon’, on je glavni krivac. Zbog toga ‘po zakonu’ obavještajne službe su bez nadzora i pod kontrolom samo jedne osobe, nema propisa koji bi to sankcionisao. Po zakonu BiH dozvoljeno je da u Parlament sjedne osoba koja nema glasova na izborima ni za Mjesnu Zajednicu, propis o kompenzacijskim mandatima to dozvoljava. Zakonski je da nas javno funkcioneri lažu jer imaju zakonski legitimitet, zaštićeni su od progona, zakonski je da u diplomatska predstavništva postavljaju koga hoće, sasvim je ‘po zakonu’ da se u BiH ne poštuju odluke Ustavnog Suda, ima ih blizu 100 a ne provode se, sasvim je legalno da se političke stranke finansiraju iz budžeta i zato ih ima na stotine, da se kad te osude izmigoljiš u susjednu prčvarnicu državu ili iz susjedne prčvarnice dovučeš kod nas u BiH i tako po zakonu izbjegneš i kaznu i zatvor, po zakonu u BiH nacistička ‘trojka’ u vlasti dogovora i trguje sa granicama države, sa kockarnicama, Pelješcem ili putnim pravcima, bez ikakvog izgleda da im se prigovori. Jer, sve je umotano i uvijeno zakonima.

U BiH se teroristi, ratni zločinci i kriminalci većeg kova šetaju slobodni ili su čak i u vlasti, čak i pored činjenice da imamo novi novcijati zatvor, jer se ‘po zakonu’ ne mogu dogovoriti kad će i kako ovu instituciju otvoriti i pustiti u funkciju, samo u BiH je moguće da se sve po zakonu, plaćaju silni revizori i revizorske kuće a njihovi izvještaji završavaju u zahodu ili šolji za WC, niko ih ne čita ni razmatra. U BiH se poslovanje Javnih Poduzeća razmatra izvještajima koji se ili ‘primaju’ ili ‘ne primaju k znanju’, nema nikakve odgovornosti, odgovornosti ima i ona se traži jedino ako obnašaoci vlasti odstupe od linije Partije, tako je zapisano u propisima, nije nezakonito u BiH da osuđeni ili uhapšeni u pritvoru raspolažu svojim novcem ili imovinom koja je predmet optuženg krivičnog djela, kao što je prije par godina direktor ‘Bosnalijeka’ legalno iz zatvora preabacio sa svog računa na familiju 250.000 KMa…

Ma, zakonski je u BiH ispravno i to da ti zakone predlaže i naređuje Međunarodni monetarni fond ili Svjetska Banka jer za takve propise lobira zakonski ‘međunarodna zajednica’ (akcize, Zakon o penzijama, Zakon o radu), da se ne provede ni Odluka Međunarodnog Suda za ljudska prava (Sejdić-Finci, Pilav, Zornić) koja je donešena ne znam ni zbog kojeg klinca palca kad je ne treba provoditi, uopšte uzevši, ništa  se u BiH ne radi protivzakonski.

Sve je dakle ‘po zakonu’, pokojni sudija Pajazetović je stoposto bio u pravu.

Samo, onda kad je on to zaključio i praktikovao, zakoni su pisani i donešeni u ime i za račun države, pa ko pogriješi neka osjeti zakon. Ovi koji su sada na snazi u Bosni, pisani su i donešeni tačno za određene kategorije posebno odabranih i važnih i za sirotinju koja se kažnjava da se stvori privid zakonitosti, i to za sva vremena, sve pohvale onima koji su ih sastavljali.

Da bi se vlast promijenila morali bi se prvo promijeniti zakoni a to se može u BiH desiti jedino revolucijom, nikakvi izbori neće niti mogu donijeti bilo kakve promjene. Samo, to bi već bilo protuzakonito. A BiH kao što znamo, ne trpi nezakonitosti.
photo : ilustracija