svi političari obećavaju ali uslovno : “ako Bog da”

 

“Ljudi moji, da li je to moguće?”, rečenica je koju je izgovorio slavni exYu sportski komentator Mladen Delić (umro 2005. godine) prilikom prenosa utakmice između Yugoslavije i Bugarske u Splitu na kvalifikacionoj utakmici za Evropsko prvenstvo, kada je fudbaler Radanović dao gol i sa 3:2 rezultatom, odveo Yugoslaviju na Evropsko prvenstvo u fudbalu u Francusku, 1984. godine.
Ova rečenica se i dan-danas koristi kad hoćemo iskazati svoju nevjericu i čuđenje, kad nas ‘strefi’ nešto što nikako ne očekuješ ili te nešto iznenadi toliko da ti ništa drugo ne ‘padne na pamet’.
Evo, iako nema veze sa fudbalom i fudbalskim prvenstvom, iako hoću nešto o politici i državi, moram se zapitati onako ‘delićevski’ : pa ljudi je li to mogućeeeee?

Riječ je o budućnosti države Bosne u glavama njenih vođa i političara i skoro do jednoga svi su optimistični, puni energije i zanosa, ali sve je to uslovno i pod nekakvom da kažem, hipotekom i nečijom drugom odrednicom. Božjom!

Ako Bog da, biće med i mlijeko, pravna država će funkcionisati kao švicarski sat, omladina će imati odlično školovanje i posao i neće napuštati BiH, Evropa će nas primiti u svoje jato, praviće se putevi i otvarati nova radna mjesta, bolnice će biti savremene i opremljene, država će biti jednaka za sve građane a penzioneri, borci i poljoprivrednici zadovoljni i skrbljeni od svoje države.

Je li to mogućeeee? Eeeeeee?
Da, ali ima jedan mali uslovčić : ako Bog da. Ako ne dadne, nikom ništa, puj pike, ne važi se.

Tako listom govore skoro svi kandidati za članove BH Predsjedništva, i ostali politički kandidati, Bože me oprosti kao da je u pitanju izbor kakvog reisa, muftije ili popa.
Hajde što to stalno čujemo u BiH od rata na ovamo (kao u jednoj od epizoda Izeta Fazlinovića u seriji ‘Lud, zbunjen, normalan’), u tv dnevniku od voditelja koji su prvo otišli na hadžž pa onda sjeli pred kamere, od Reisa i njegovih nižerangirajućih-to im je domaća zadaća je li, ‘papati’ uz Božju nadu i milost, ma čak smo to navikli od gostiju po raznim talk show programima jer to je postalo ‘in’, posebno smo oguglali kad to izgovara Bakir Izetbegović jer njemu je u programima SDA stranke ‘džamijski prag’ najviše mjerilo bošnjaštva i bošnjačke države, to je preuzeo od Babe Alije a što je aminovao brat Tayib Erdogan, ali nacijo, to sada izgovara ‘i malo i veliko’.

Nekad se znalo da je kod Bakira Izetbegovića ‘dva i dva su četiri, ako Bog da’, kako je to slikovito dočarao glumac Pejaković, ali sad to više nije ‘Bakirov exlusive’, to je pravilo svih političara.

Pred ove dolazeće oktobarske izbore, kao papagaji svi kandidati ponavljaju istu mantru, Evropska Unija, demokratija, NATO mapa, pristupni put, poglavlja evropska, ekonomija, cjelovita i suverena država, edukacija, prava država i sve što sam već u uvodu pomenuo, da se ne ponavljam, ali sve nam to presjeku jednom žestokom hipotekom da ti dah zastane. Da, sve će to biti ali : Ako Bog da.
Nacijo, država nam je načisto u Božjim rukama a mi, obični Božji robovi smo pred velikim iskušenjima. Mislim, mi glasači, jer kako se postaviti u oktobru i dalje? Za koga glasati, i šta ako se nedaj Bože ne desi da Bog da, šta i kuda?

Niko o tome ne brine niti daje odgovor, pa proizilazi da smo sve važno za državu prepustili Nebeskim silama i njihovim nekakvim predstavnicima, gluho vam bilo.

Rekli smo kako je to sve fino osmislio Denis Bećirević, kandidat SDPa, ‘partizana’ moliću fino, nakon što je prije obznanjene kandidature posjetio skupa sa šefom Nerminom Nikšićem ‘uvaženog reisa’. Biće sve kao treba ako za njega glasamo, ‘ako Bog da’.
Šefik Džaferović kandidat SDA nije mogao nikao bez poziva na Boga, jer kao što rekosmo, ‘dva i dva su četiri, ako …’
Ako to budemo tako radili, a ja ću tražiti da se tako radi unutar BiH, kada akobogda budem izabran za člana Predsjedništva BiH iz reda bošnjačkog naroda, onda ćemo imati manje problema i sa odlaskom ljudi…‘ odgovorio je na jedno od pitanja ovaj SDA akoBogda kandidat za firmu ‘vijesti.ba’ u jednom od zadnjih intervjua.
Kandidat za Predsjedništvo ispred svoje DF stranke, zlatni ljiljan Željko Komšić je u intervjuu kod Hadžifejzovića još prije oko godinu dana najavio kandidaturu uz obrazloženje da ruši Dragana Čovića i da spašava Bosnu, ‘pa šta Bog da’, na glasačima je veli da odluče. A poziva se na Boga. U jednoj drugoj polemici sa nekim iz svojih redova koji su ga napustili a preselili se kod Nikšića, opet se pozvao na Boga, obrazlažući to ovako svome nekadašnjem SDPu. ‘Samo ću Vam poručiti, ako je Vama, Jasminu Kadiću, Lejli (Didi Sarajlić, op.a.) ili bilo kome drugom, lakše podnijeti kriminalca Enku Bijedića (Enver Bijedić, op.a.) i kriminalizirani SDP (čast pojedincima) nego profesora Begića (Zlatan, op. a.), onda neka Vam dragi Bog pomogne, ako vjerujete u njega! A ako ne, vama nema pomoći svakako…’

Predsjednik SDPa nekadašnji ‘slučajni prolaznik’ Lagumdžija je poziv na Nebeskog i borbu za Partiju davno obrazložio kao ‘idem do kraja pa šta dragi Bog da’, kasnije smo vidjeli da je isfulao i kod Partije i kod Boga, ostala mu samo tajna funkcija hadžije još dok je bio ministar BiH.

Fahrudin Radončić, koji prema Bakiru, nikada nije ‘prešao džamijski prag’ kao minimum minimuma za kandidaturu predstavnika Bošnjaka, sve češće i sve više je po iftarima i džematskim pragovima i sve češće se čuje ono ‘ako Bog da’, koje je izgovorio a što Bakir nije htio čuti još februara 2014. kad je bio ministar sigurnosti i kad su nam se desile demonstracije. Bilo je ovako, po Fahrudinu, na njegovoj tv ‘Alfa’ . ‘Ovo je antikorupcijska pobuna, svaki policajac, po vokaciji, po odabiru svoga poziva, jeste antikorupcijska ličnost i tu nema razloga za konflikt naroda i policije. A nesposobna i korumpirana vlast se boji da neko mora ići u zatvor. I morat će ići u zatvor i ići će, ako Bog da, u zatvor. Najlakše je huškati policiju na građane i dobro je da se tako polako prepoznaje.
Njegov sadašnji pulen Adis Arapović koji je iz ‘nevladinog udruženja’ uskočio u njegov izborni štab bio je puno precizniji. ‘Vodiću izborni štab Fahrudina Radončića, ako Bog bude tako htio.‘ I, gle čuda, vodi ga, da prostite, skupa sa njegovom hanumom koja je umalo postala ženskim kandidatom SBB stranke, ‘odustajući’ od kandidature Sebija Izetbegović je za sobom povukla sa liste i njegovu hanumu Adisu Arapović.

Denisu Zvizdiću državnom premijeru sve ide kako treba, Bosna ‘cvjeta’ i uz duž i poprijeko, ali sve je na ‘ako Bog da’, Fadilu Novaliću, federalnom premijeru je svaka druga ‘ovaj’ ili ‘ako Bog da’, njihov šef Bakir Izetbegović je cijepanje svoje stranke i silne odlaske dojučerašnjih poslušnika prokomentarisao uspjehom i željom za osnaženjem. ‘Ako Bog da’.
”Kad neki odlaze, kad nosimo teške terete i kad je sa svih strana pritislo, oni u SDA koji to neće da nose sa nama, koji se izmiču, koji se bore u tom času za vlast, bolje je da odu. Bit ćemo jači. Neka im je sretno, a uvjerit ćete se, ako Bog da, da ćemo se time ojačati”. Tako je pro(govorio) Bakir a prenio tursko-bošnjački portal ‘Faktor’.

Na tv ‘N1’, Božja pomoć u režji Bakirovoj je bila još implicitnija jer je odložena na osam godinica.
”Zahvaljujući našim načelnicima, poput Senaida Memića iz starije garde, Semira Efendića iz mlađe garde, kad samo jednom godišnje dođete na Ilidžu, pa vidite šta se tu sve desi. Kad prođete kroz Novi Grad, pa vidite šta se sve izgradilo za pola godine ili godinu dana. Tako se to radilo i na nivou FBiH, na nivou države. Otvorila su se nova radna mjesta, radile su se reforme i sad se ustvari nalazimo na poziciji kada nema etapa više u toj postdejtonskoj obnovi. Ima samo zadnja faza i tu sam ja stvar jučer dogovarao sa Merkel, da u sljedećih osam do deset godina završimo posao. Kroz osam godina je BiH, ako Bog da, članica EU-a, članica NATO-a sa izgrađenom infrastrukturom za koju smo mi sada napravili i zakone, planove te osigurali sredstva”.

Indirektno se na Boga pozvao i ministar bh sigurnosti Dragan Mektić, replicirajući hrvatskoj predsjednici Kolindi Grabar Kitarević njene ‘objede’ na račun BiH, odprilike ovako.
‘Ako Hrvatska predstavlja EU, da Bog da ja nikad ne otišao u nju …’

Gluho bilo, samo da ga EU ne čuje, pomisliće da smo ‘ako Bog da’ odustali od poglavlja, od Wigemarka ili akciza.
Mladen Ivanić, kandidat bh Predsjedništav iz reda Saveza za promjene voli obilaziti crkve, parohije i popove, mada se rijetko poziva na Svevišnjeg, bar javno. Međutim, ponekad se indirektno nasloni na Onozemaljskog. Jednom kad je odgovarao na pitanje novinara hoće li u BiH biti rata, rekao je da neće, jer da u BiH ‘nema političkog ambijenta za takvo nešto’, a onda dodao. ‘Sa ovakvim političkim ambijentom ne dao Bog da imamo, svašta bi bilo … ‘. Što znači, da je ne samo pitanje mira već i pitanje rata u Božjim rukama.

Dragan Čović je, kao i što je red, sav u Evropskim Integracijama Međugorja i okolice i Bog mu je najveći saveznik, čime se počesto ponosi, Senad Šepić kao hodža po profesiji ove Božje usluge koristi profesionalno, jaran Jerlagić kandidat stranke Harisa Silajdžića po inerciji, jedino se kandidat Republike Srpske javno ne poziva na Boga iako svaki minut ljubi ruke popova i crkvene pragove i ikone. Ali ne zato što ne vjeruje ili ne očekuje od Boga ništa, već zbog toga što se  Milorad Dodik toliko samouvjereno vidi pobjednikom da bi pozivanje na Božju pomoć i uslugu za njega predstavljalo bogohuljenje.

Nema dileme, nacijo, mi smo kao i kompletna država BiH u Božjim rukama, jer ovo su samo manji citati i dijelovi naših ‘vođa’, vlastodržaca. Kad bi nam prostor i vrijeme dozvolili, toga bi bilo koliko hoćete, jer znate koliko je u BiH kantona, pa koliko ministarstava, pa direkcija, pa agencija, a onda javnih poduzeća, opština i bolnica ili škola.
A svi do jednoga, u ovoj jebenoj demokratskoj, sekularnoj i multikulturalnoj i multinacionalnoj državici su pod ovom hipotekom u vlasničkom listu državne gruntovnice.

photo : kandidati za bh Predsjedništvo (kandidatura nije konačna), s lijeva : Džaferović, Bećirević, Radončić, Šepić, Jerlagić, Hadžikadić, arhiv