Scandal sa ruskim ambasadorom Ivancovim kao nastavak bošnjačkog političarenja

Nažalost, bestidne igre sa mrtvim kostima Srebreničana neće nikad prestati. Iz jednostavnog razloga jer raja uvijek treba ‘hljeba i igara’. A šta je sa pomirenjem i ‘ispruženom rukom’ i ko drži ključeve Potočara a ko ‘aminuje’ posjet Memorijalnom Centru?  Recimo da je i ova najavljena pa otkazana posjeta Srebrenici od strane ruskog ambasadora u BiH Petra Ivancova samo dio tog, već tradicionalnog bh folklora, u kojem je i sam pristao učestvovati.

Kao što znamo, ambasador je izrazio spremnost da posjeti Srebrenicu ali mu je, nakon što je tražio i posjet Potočarima, javljeno ‘da je nepoželjan’ i da ne treba dolaziti.
Pozivnicu je ovaj put odbio donačelnik Srebrenice Nermin Alivuković a potvrdio dopredsjednik Republike Srpske, dobro poznati Ramiz Salkić, inače vjersko-politička vedeta SDA partije. Kao razlog odbijanja posjete, navedeno je da ‘onaj ko negira genocid, ne treba ni da bude u Potočarima’.

Prije Alivukovića ili Salkića, o ‘ključevima’ Potočara i o ‘prijateljima’ BiH brinula se ‘majka’ Munira Subašić, uz svesrdnu asistenciju Ćamila Durakovića, načelnika Srebrenice u dva mandata. Da, to je ona naša ‘majka nad majkama dobro poznata po izjavama tipa ‘ebeš pet iljada marki, šta je to’ koja je na pitanje novinara kolika joj je plata u ovom Udruženju majki enklava Srebrenica i Žepa, odgovorila u kamere upravo tako. ‘Ebeš pet iljada marki’. ‘Majka’ koja već dvije decenije jezdi po Evropi, od Sarajeva do Bruxellesa i Haaga i koja u pratnji advokata ganja ‘nematerijalnu štetu’ za ubijene, pod parolom ‘sve za žrtve genocida’, ista ona ‘majka’ koja je Hrvatskoj predsjednici Kolindi Grabar Kitarević dala pa oduzela, pa opet vratila titulu ‘Kraljica Balkana’ i krunu iz Potočara, nakon što se Kolinda nije pojavila u Ahmićima u povodu godišnjice ubijenih 106 Bošnjaka, ‘majka’ koja se proslavila izjavom ‘da nije čula šta se desilo u Ahmićima’ i da bi ‘oni u Ahmićima trebali sebi oformiti udruženje’ pa žalovati, valjda, kao Munira.

I, da, ‘majka’ koja je pružila potporu žrtvama Blajburga, kao što je dala podršku Bakiru Izetbegoviću kad je lažno prezentirao događaj sa podnošenjem revizije protiv Srbije i učincima, sada već zaboravljene propale revizije, žena zmaj koja se ‘ne vadi’ iz aviona, iz Haaga i iz kancelarije SDA i Predsjedništva BiH.
O ključevima Potočara je često odlučivao i Ćamil Duraković, pa tako skandala sa ovim Memorijalnim Centrom nikad ne fali, kao što rekosmo ovo sa ruskim ambasadorom je samo nastavak naše bh igrarije sa mrtvima. Podjećamo, 11. juli 2015 godine umalo je ‘propao’, zahvaljujući ovom vječitom načelniku i SDA potrčku koji, nakon što je izgubio stolicu načelnika u Srebrenici prošlih izbora čak i pored Reisove fetve da svi moraju glasati za Ćamila a ne za ‘Vlaha’ Grujičića. Tada je Naser Orić po potjernici Srbije uhapšen u Švicarskoj skupa sa Ćamilom, njih dvojica su ‘ziratili’ po dijaspori, pa je Ćamil zaprijetio da ‘neće biti Srebrenice ako Švicarci ne puste Orića’. Srećom, Švicarci su čuli vapaje i bh raja je odahnula, Naser se pojavio u sudu BiH pa odšetao u najbliži kafić da proslavi a Ćamil slavodobitno zacvrkutao. ‘Imamo Potočare’. Sada, ovih dana, preko svog face profila vodi ‘odsutnu bitku’ za stolicu Predsjednika, ej, ‘mrske i genocidne Republike Srpske‘ koju po njemu treba ukinuti a on juriša na čelno mjesto.
Inače, Potočari svake godine postanu poligon za politiku bez koje ne može ni originalna SDA a ni Islamska Zajednica BiH i gdje se svakog 11. jula ovdje slije bulumenta političara i bijelih ahmedija. Poslije govorancija, tabuta i VIP loža, ostane bolan trag naše tuge i čemera, Srebrenicu više niko ni ne spomene do slijedeće komemoracije.
Ove godine kažu kako je ‘spremno samo 27 identifikovanih tijela’, već se morbidno ovo ‘samo’ provlači svaki dan kako se bliži 11. juli, kao da bi htjeli reći da bi voljeli da je svake godine sve više tabuta za ukop, tako to odvratno zvuči, ali …

I, evo, čim se bliži 11. juli, ne može bez skandala. Ambasador Ruske Federacije je došao ‘kao kec na desetku’. I njemu, i svakome ko ‘nije dobrodošao’ u Potočare, biće uskraćeno gostoprimstvo.

Zna se, ma koliko se donačelnik Srebrenice Alivuković trudio, da je ‘NJET posjeta’ dogovorena u centrali SDA i u Uredu Reisa, tamo se ‘aminuje’, ali njegovo je da kao Ćamil ili ‘majka’ Munira to prenese. Skandal države Bosne će ovako ostati samo na skandaloznim izjavama fiktivnih ‘ključara’ Potočara, tako je jeftinije i bezbolnije. Pravi razlog je mnogo komplikovaniji i on doseže dalje od ‘ne priznavanja genocida’, ne donešenih deklaracija ili ‘poštivanja mrtvih’. Riječ je o politici SDA i Islamske Zajednice prema Rusiji, a pred ove dolazeće izbore prema politici Srbije i Republike Srpske. Politici koja je uvijek ‘antiprotivna’, svađalačka i nepomirljiva.
Ako se čini da je glavni razlog nepodobnosti ambasadora što Rusija nije donijela Deklaraciju o osudi genocida u Srebrenici, ili što je stavljanjem veta svojim glasom blokirala donošenje takve Deklaracije 2015 u UN, kako je onda moguće da je svaki turski fićfirić, učitelj ili ambasador pa sve do brata Erdogana itekako poželjan u Potočarima, a Turska još nikada nije usvojila Deklaraciju kojom bi osudila ovaj genocid u Srebrenici? Uostalom Deklaraciju o genocidu nije usvojio ni BH Parlament pa to nije smetnja da tamo dođe svaki uštogljeni političar, riječ je, dakle, o sasvim nečem drugom, o politici koja umjesto ruke pomirenja nudi konflikte, i koja ne bira sredstva, koristi i mrtve kosti samo da bi dokazal i pokazala kako nam nema zajedničkog života.
Još jedan događaj upućuje na sveopštu politizaciju Potočara, riječ je o napadu na predsjednika Srbije Aleksandra Vučića u Potočarima jula 2015 godine. Tada je, svi smo to vidjeli, organizovano napadnut predsjednik susjedne države koji je, iako Radikal i neadašnji član Šešeljeve stranke, odlučio odati počast poginulima u Srebrenici ali je bio izložen bezobraznim i brutalnim napadom flašama, kamenjem da je jedva iznio živu glavu. Ni do danas policija ‘nije otkrila’ napadače niti pokrenula makar prekršajni postupak, Bakir Izetbegović je za vrijeme tog napada mirno i sa užitkom posmatrao kako Vučić pokušava pobjeći sa obezbjeđenjem, dajući do znanja ‘ko je glavni’ u Potočarima. Poslije smo, kao iz rata onu srpsku ‘kako su se Bošnjaci sami poubijali’ čuli iz medija kako je ‘Vučić sve sam organizovao’ ovo u Potočarima, da bi ‘izbio u prvi plan on umjesto žrtava’.

Morbidno, poprilično, a?

Ima toga još. ‘Hižaslav’ efendija Cerić je Srebrenicu obezvrijedio više od ‘majke’ Munire i Ćamilice zajedno. Njegova hanuma Azra je tako sa sestrom osnovala firmu koja je jedino ovlaštena da trguje sa cvijetićima Srebrenice (‘Gračaničko keranje’), a cijena je 5 KMa po cvjetiću i nema gdje ga nema. Pa računaj. Uvrijeđeni Ćamil u prošlim izborima je tako ljut na ‘Hižaslava’ akademika i bivšeg Reisa koji ga nije podržao, najavio da će ‘reći sve ko je kriv u SDA za propast bitke za načelnika u Srebrenici’ a onda se ušutao dobivši savjetničku Bakirovu platu kojom se ‘protegao’ do prošle godine kada je osnovao ‘Odgovor’, firmu za povratak u politiku, i eto ga, juriša na funkciju Milorada Dodika, Bog te malov’o. Jedino je otkrio koliko Mustafa Cerić zaradi na ovom cvjetiću dajući nam matematiku u ruke. ‘Znalo se proturiti i do 15.000 cvijetića u Potočarima, pa računajte..’ Svakako, znali smo izračunati ali šta vrijedi, kad je to Ćamil izbacio ‘u huji’, on i danas nosi na reveru isti cvjetić.

Osim cijetka ‘zanovijetka’, poznata kompanija naftom i benzinskim pumpama ‘HIFA’, uzdanica SDA bratije pronašla je još originalniji način oprihodovanja mrtvih u Potočarima. Štampala je majice sa ovim poznatim motivima smrti i organizovala nagradnu igru : ‘toči kod nas i osvoji majicu’.
Pa i pored toga, i ‘Hifa’ i Cerić su poželjni u Potočarima, jer oni nikad nisu negirali genocid.

Taman posla da negiraju, kako bi onda zaradili.

photo : juli 2015 Potočari, napad na Aleksandra Vučića, predsjednika Srbije, arhiv