A ministar Mektić na web stranici Laburista BiH ‘postao peder’ ?

 

Da, da, tvrdio sam da su bh čestitanja posebno ona uz vjerske praznike čisto bh ‘granje kroz gusto sranje’. I obrnuto, sa prijedlogom da se zakonom zabrani čestitanje. Uz zaključak da je bolje ne čestitati, ili donijeti drugi zakon, ako se ne može bez ovog licemjernog, gizdavog prazničnog baljezganja, po kojem će se u BiH slaviti 365 dana u godini praznično, u slozi i ljubavi i u sreći, i naravno bez rada.
Raja me nije prepoznala, nacijo. Čak više, sviđa se raji kad osvjedočeni krajiški lopina Hamdija Lipovača pusti na svoj ‘face’ sliku uz Bajram, gdje On, Hamdo na sedždi, ispred njega tanjiri puni slatkog i ukusnog voća a on čestita li čestita ‘Bajram šerif mubarak olsun’! Sve mu je oprošteno. Da je napisao i ‘Hižaslav se rodi’, kao što ono čestita ‘akademik’ ef. Mustafa Cerić, ef. nesuđeni član bh Predsjedništva, ex reis za sva vremena, isto bi nam prijalo.

Nacijo, prelijepe su i čestitke Milorada Dodika Turcima, hoću reći muslimanima …ovaj … Bošnjacima, mame suze na oči, tuckanje jajima Bakira izetbegovića, pardon, tucanje jaja uz Božić između Bakira i slavljenika, recimo predsjednika Srbije Vučića, prizor je za muzej savremene umjetnosti, posebno su emotivne čestitke Reisa ef. Kavazovića Vlasima, ops, Srbima u povodu pravoslavnih praznika ili čestitanja Dragana Čovića nekog tamo Bajrama …
Takve stvari, ponavljam treba regulisati zakonom. Kad već može regres, odvojen i rastavljen život, rad u Komisijama, rad po ugovoru o djelu poslije radnog vremena, topli i hladni obrok, javni i tajni prijevoz, zašto se i to ne bi registrovalo i upakovalo u norme, da se zna kako se i kada i kome čestita, ujedno da se tamo pripreme sankcije za one koji to ne odrade iskreno i kako dolikuje.

Da je recimo bilo sluha za te moje prijedloge, ne bi, opet recimo, Elvira Ljilja Abdić u sedmici dana totalno dezavuisala i islam i Bajram, i čestitke, u toj mjeri da mislim, iako ne tvrdim, da je ‘džaba postila’. Sve do Bajrama, Kurban-Bajrama ili Muslimanske Nove Godine, zapravo niti ne znamo koliki i kakvi su nam vjernici ‘naši’ predstavnici u vlasti.

Eto, dok nisam pročitao Ljiljinu čestitku uz Bajram, nisam ni slutio koliko je ova ‘Laburistica’ emotivna, senzibilna i dobrodušna muslimanka, tek kad se to pročita onda se vidi kolika može biti ljudska duša.
14. juna ove godine, Ljilja je na zvaničnoj web stranici Opštine Velika Kladuša, pardon, Laburista BiH, pojasnila kako to ‘hoda’.
Post nas je učinio zdravijim i duhovno jačim, a naša srca čistijim i samilosnijim, u danima Ramazana bolje smo spoznali sebe i razumijeli druge, podsjetili se da su post, molitva, darežljivost, strpljenje i međusobna solidarnost dio života i praksa svakog iskrenog vjernika. Bajram je radost u dušama ljudi koji su postom očistili svoje srce od mržnje, svoj jezik od ružnog govora, svoje ruke od ružnog posla. To je dan u kojem pripadnici Islama šalju poruku mira cijelom svijetu, u kojem se iskazuje pokornost Allahu Uzvišenom. Bajramska radost nas vraća u istinskim vrijednostima porodične bliskosti, komšijske pažnje i međusobnog prijateljstva. Radost i toplinu Bajrama dijelimo s porodicom, rodbinom, prijateljima, komšijama i svim ljudima dobre volje misleći o dobru i napredku zajednice i društva u kome živimo’.
Vidjeli ste. I kad kaže ‘post nas je učinio ..’ to zači da je Ljilja čak i postila, moliću fino. A neki tamo dušmani misle i javno tvrde kako je ‘zla’, ‘okrutna’ i nadasve ‘kćerka ratnog zločinca’, što u biti ona i jeste, mislim kćerka osuđenika za ratni zločin. No vratimo se čestitci Laburista. Samo što smo se emotivno ugnjijezdili u slatke i umiljate ‘porodične bliskosti, komšijsku pažnju’ u ‘Bajramsku radost u našim dušama’ te kad smo ‘očistili svoje srce’ od svega nevaljalog pobrojanog u čestitci, dođe taj nesretni 19. juni ove godine. Prije toga 18. juni kad se zaključilo da se sve to sa emigrantima u Velikoj Kladuši zakotrljalo previše daleko.

Koji, 19. juni, kao onomad 1948. godina gromoglasno kao Partija, Tito i Yugoslavija prema Staljinu i Rusiji, sa Ljiljine web stranice Laburista zagrmi historijsko ‘njet’ Draganu Mektiću i Denisu Zvizdiću, ministru i premijeru bh vlastele, i poručiše im da u Velikoj Kladuši nema mjesta za emigrante, izbjeglice, neka traže drugu lokaciju. Ma, nema čak ni na onoj ledini na koju iz centra Vel. Kladuše prebaciše izbjeglice sa tvrdnjom ‘kako se pronašlo rješenje u kampu za izbjeglice’. Ništa. Njet, njet i gotovo.

Manje od četiri dana trajale su ljubavne i duševne Bajramske Laburističke poruke, poslije je nastupilo vanpraznično raspoloženje. Prema svima, pa naravno i prema ‘braći’ izbjeglicama. Majke mi, kad sam pokušao ‘ukrasti’ sliku iz Vijećnice sa web Laburista, sliku koja prenosi kad se donosila ta historijska ‘NE’ odluka, na screenu moga kompjutera se pod imenom slike ukazao tekst ‘Mektić-peder’, što znači da je administrator web stranice pod tim imenom pohranio sliku vijećnika, iako Mektić nije na slici. Naravno, ali je Mektić bio u mislima, administratoru se ‘omaklo’ budući da je odluka ministra Mektića da se u Kladuši oformi migrantski centar a opštinsko Vijeće to ne prihvata. Ko ne vjeruje, neka proba i vidjeće kako ministar Mektić učas postane pederčina, jednim klikom ‘miša’ na komjuteru, na sliku uz tekst ‘Jednoglasno NE migrantskom centru u Velikoj Kladuši’.

Nije muslimanski, ne samo prema izbjeglicama, ovako postupati ni sa ministrom. Šta znam, nije ni njegova ‘za Ramazana’, ali od Ljilje u postBajramske blagdane nisam to očekivao. Evo, vidjeli smo kako se i Ljilja Abdić u samo četiri-pet dana načisto preobrazila. Metamorfozirala. Ništa u njoj od onog Bajramskog merhametluka, samo Mektić ‘peder’ koji je ‘zaobišao vlasti u Velikoj Kladuši’ u rješavanju problema izbjeglica. Da je kojim slučajem došao u Veliku Kladušu i uslikao se sa Fikretom Abdićem, možda ne bi ovakve retke sada ni čitali. Ovako, ‘peder’, neka mu bude.

Ili, Bajramaski osjećaji Ljilje Abdić bi bili više senzibilni da je sa izbjeglicama Velike Kladuše boravila u Batnozi ili na Turnju, ili u Kupljenskom i Gašincima ili na otoku Obonjan, bilo gdje, bar koji dan.

U tom slučaju, običnu mokru i pusta ledinu bez zahoda i struje gdje je smjestila ilegalce a uz to oprala desetke hiljada KMa, nikad ne bi nazvala ‘kampom za izbjeglice’. Ili da je, recimo umjesto šlepera nanula koji se planirao uvesti iz Italije kao ‘pomoć’ izbjeglicama u Kupljenskom, uz svesrdnu pomoć izvjesnog aktiviste u Austriji Muje Osmankića, Ljilja izbjeglicama obezbjedila gumene duboke čizme za kaljugu ove doline užasa i prljavštine, ne bi nikada trebala ni postiti ni pisati Bajramske i Ramazanske čestitke. Bila bi u džennetu uveliko.
Ovako, čestitka joj je trajala koliko i Bajram, možda koji dan duže.

photo : istorijsko NJET emigrantima u Vel. Kladuši 19.06.’18, vijećnici Opštine Vel. Kladuša, posuđeno sa web stranice ‘Laburisti BiH’ 25.06.’18