Ono, kad se nećeš baviti politikom, a bez nje ne možeš jer od nje živiš

 

Konačno i to smo dočekali i odslušali. Reis ef. Kavazović održao je Bajramsku hutbu (govor) u Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu 15. juna ove godine, a onda smo vidjeli kako mu u stilu ‘ajatolaha’, prilaze ‘državnici’, političari, strani ambasadori i djeca te mu ljube ruke i skute. Opštenarodno veselje. Hrkljuš bez granica, sekularna i građanska Bosna.
Početkom juna Reis se obreo u Srbiji, u Sandžaku, ‘zijaretio’ je, hoću da kažem posjetio džemate i džematske odbore širom Sandžaka, održao je svaki put govorancije o ne miješanju politike i vjere, o zajedništvu i slozi, o jedinstvu i moralu i o svemu onome čega puno nedostaje i kod kuće u BiH i u Sandžaku.

I svaki put, samo onako kako to on zna i umije, pomiješao vjeru i politiku, jer drugačije ne ide i ne može. Vjera je politika u BiH, nacionalni program, ideologija, čije sjeme su posijali Alija Izetbegović i Islamska Zajednica BiH na čelu sa ‘Hižaslavom’ i bivšim Reisom Mustafom Cerićem, sada žanjemo. Može Reis stoputa dnevno ponoviti ‘nemiješanje’ vjere i politike, on to radi tek onako, profesionalno i iz navikle potrebe da se tako kaže, međutim ono što se javno vidi to je da se granica između države i vjere ne raspoznaje, u čemu je i sam najviše dao i daje svoj doprinos. Nema tog analitičara i stručnjaka koji bi mogao naći i uspostaviti tu razliku, osim ‘odvojenosti vjere i države’ kada su u pitanju finansijski pokazatelji, u svemu ostalom, država i vjera su nerazdvojne kategorije.

A Reis prvi među političarima.

On će onako vjerski, poglavarski, sve uz citiranje čistoće i moralnosti vjere apelovati u svakom svom govoru da politika i religija ne idu zajedno, a onda zanesen kao u transu izbaciti ono što mu je u srcu. Kao kad je u Švicarskoj 24. maja 2016. fetvom zaprijetio svakom muslimanu BiH da ne glasa ‘za Vlaha’ u Srebrenici, da mu neće halaliti ako dadne svoj glas kandidatu za načelnika Srebrenice Mladenu Grujičiću. Tako je bilo i ovog Bajrama, Reis se u svom javnom zvaničnom Bajramskom govoru direktno i suprotno svojim vjerskim proklamovanim nazorima, najdirektnije umiješao u politiku. I ne samo tamo, tu je on uvijek ‘svoj na svome’, direktno se umiješao u teritorijalni integritet druge države, ovog Bajrama – Srbije.
Čime je pokazao kakve su mu namjere, on bi rekao nijeti, prema teritoriju Sandžaka u Srbiji koji se u njegovim rendgentskim očima koje pomalo i plaše, našao u domovini. Hoću reći, za Reisa je Sandžak dio Bosne i još nedosanjani san Alije Izetbegovića i SDA partije, ista ili slična matrica po kojoj je Republika Srpska dio teritorija Srbije u očima Milorada Dodika.

Prije nego će spojiti Sandžak i Bosnu, kao što je red i zakon, Reis je našao vezu između Poslanika i samog sebe i svojih htijenja i misli (ljubav Poslanika prema svom gradu, nakon što se preselio iz Meke u Medinu), uz obavezno Reisovo ‘nadmetanje u politici ne smije preći takve granice’, nakon čega je dodao.
Njegov primjer (Poslanika, op. Cross) neka bude naše trajno nadahnuće i inspiracija o tome da tijelo može napustiti dom, ali da ga duh uvijek nosi sa sobom. Kako da zaboravimo našu Bosnu: njeno Podrinje i Hercegovinu, njenu Krajinu i Posavinu! Kako da ostavimo Sandžak, da nam uvehne otrgnut iz srca, iščupan iz prsa. Kako da to učinimo s bilo kojim krajičkom naše postojbine! Zovu nas i mame da pružamo ruke tuđini, a rodnu grudu nam otimaju…”
Dakle, po ajetima Kur’ana sa kojim citatima se svesrdno služi, Reis je smjestio Sandžak u našu postojbinu, u domovinu, koju teritoriju su nam kao ‘rodnu grudu iščupali iz prsa’ a ko drugi nego Srbi, dok nam krišom pružaju ruku pomirenja.

E, nema toga, je li tako Reise, niti će biti? Nema ni pomirenja, žali Bože Resiovog mirotvorstva i njegovog suživota.

I njegove borbe protiv šejtana (đavola), kad mu šejtan, tobe yarrabi-Bože oprosti, titra oko očiju. Stara izreka kaže da se sve vidi u  očima, da su one ‘ogledalo duše’. Mene više od Reisovih govorancija uvijek prepadnu njegove oči. Koje te gledaju kao rentgen aparat, kao pogled lika u naučno-fantastičnim SF filmovima. Da poželiš da se film čim prije završi.

Samo, ovdje u Bosni kraja nema. Prošao je Ramazan pa došao Bajram. Onda slijedi drugi Bajram-Kurban Bajram, prije toga već nam stigla Ajvatovica. Tu ćemo jahati konje i vitlati sabljama oko Prusca čitavih 15 dana, poslije će na red doći Muslimanska Nova Godina, pa će Dan Bedra, pa Dan Saudi Arabiae, pa dani Turske, pa bitka kod Canakkalea, onda se ređaju, sve po Takvimu, da ne kažem bh zvaničnom kalendaru Dani džamija, Dani šehida, Dan rođenja Poslanika, Dan preseljenja Poslanika, Dani mevluda, Dani ašure, Dan Arefata, poslije dana imamo Noći, Noć Sudbine, Noć Uznesenja Muhamedova, Noć želja i nadanja, Noć praštanja …

Naravno, Srebrenica je svakog jula u kalendaru, onda se nastavlja proslavama bitaka iz bh prošlog rata gdje su bijele ahmedije uvijek uz zvaničnu vlast, Kovače imamo svaki dan sa ahmedijama i Bakirom Izetbegovićem, Islamska Zjednica BiH se potrudila da nam praznika i emocija ne fali preko čitave godine i iz dana u dan nam serviraju vijesti bilo iz džamija bilo uz džamiju. Uz to, i politike, jer od nje se u BiH živi.

photo : Reis Husejin ef. Kavazović, arhiv