Vildana Selimbegović promijenila prezime u SELIMOVIĆ

 

“Nemam uopće dileme: Ramazan nije mjesec za viceve o Poslaniku”, navela je Vildana Selimbegović glavna urednica novina ‘Oslobođenje’ u svojoj izjavi za medije, pojašnjavajući zašto je prekinuta suradnja nakon više od sedam godina između novinara-kolumniste Borisa Dežulovića i ovog nekad omiljenog i popularnog bh lista.
Podsjećamo, poznati novinar je s početkom Ramazana napisao kolumnu za ‘Oslobođenje’ koju je urednica Selimbegović odbila objaviti i došlo je do raskida suradnje. Tekst je tretirao dolazak turskog predsjednika Erdogana u Sarajevu i njegov govor u ‘Zetri’ s početka Svetog Mjeseca muslimana 20. maja ove godine, urednica je ocijenila da ima mjesta cenzuri jer se u tekstu ‘vrijeđaju osjećanja’ muslimana.

Dežulović je u ‘rezervnoj kolumni’ pod naslovom ‘Nema više zajebancije, koju je ‘Oslobođenje’ objavilo, srčano, ‘muški’ i genijalno, samo onako kako to pravi majstori zanata znaju, pojasnio suštinu ovog razlaza. Ovako.
“Ako može, dakle, Alijin mali jednog stambolskog kabadahiju nazvati Allahovim poslanikom – što to ja ne bih mogao prepričati u Oslobođenju? Ukratko, ispalo je da ne mogu..”

Naravno, dodavši da, ako njegov tekst ‘vrijeđa osjećanja’ (‘jebali vas osjećaji’), Bakirov govor vrijeđa njegovu inteligenciju i inteligenciju svih onih /miliona/ koji su to odslušali i odgledali, međutim Selimbegovićka je stala u ‘zaštitu vjerskih osjećaja’ i odlučila : nema Kože ni njegovih satiričnih i do bola preciznih viceva. Nema zajebancije.
Ima, ima.
Vildana je od dobre i kvalitetne novine napravila zajebanciju a od svoje profesije ostavila, za bh prostore novinarstva poznatu pravu sliku i priliku poslušnosti i vazalštine. Džaba joj silne nagrade i dugogodišnji profesionalni rad, pozivanje na demokratičnost i istinu novinarskog pera, džaba joj nekadašnji ‘Dani’ gdje je slično Dežuloviću secirala društvene bh negativne pojave i ličnosti ali malo drugačije, sve joj halal, poslije ovakve odluke ‘Oslobođenje’ neće više nikad biti kao što je nekad bilo. Već samo blijeda kopija nekadašnje dobre novine, nešto kao ‘elektronska Slobodna Bosna’, Vildana-nešto kao ženski konvertit Senad Avdić.
Selimbegović Vildana također, može se nastaviti potpisivati sa prezimenom Selimović, kraće je i jasnije, ujedno i poučnije.

Za čitaoce, braća Selimovići, Mujo i Hilmo, vlasnici su ‘Oslobođenja’, osim ove novine, kupili su i bh ‘Dane’, sedmični list gdje je urednik bio poznati advokat i novinar Senad Pećanin. Kupili su oni i ‘Sarajevsku Pivaru’, ali nisu onako pijano i napamet, sve je sračunato, sračunat je i otkaz Dežuloviću, upakovan u ‘Ramazanske osjećaje’. Kupili su ovi momci, magacioneri a poslije ratni milicioneri na desetke bh firmi uz stranačke veze i kredite ‘Razvojne Banke’ mjerene u stotinama miliona KMa koji su ‘pali u vodu’ jer su bili pokriveni hipotekama kupljenih firmi (kao ‘Klas’, kao ‘Vegafrut’, kao …), uz pomoć Harisa Silajdžića oprali su milione KMa u Libiji, kupovali konja na poklon Moameru Gadaffiju, svašta su ponešto radili i uvijek su bili na crti ‘zaštite vjerskih osjećanja’. Uvijek u saffu, uz stranku, uz džemate i džamije, iftare, malo uz Harisovu, malo više uz Bakirovu. U pravo vrijeme na pravom mjestu.

Zato nema zajebancije. Zato nema dileme da nema viceva o Poslaniku uz Ramazan. Može viceva koliko hoćeš o Papi, o Dodiku, o Čoviću, o Međugorju i Hrvatima i Hrvatskoj, ali ne može o ‘malom Alijinom’. Tu je dosljednost Vildane ‘Selimović’ došla do punog izražaja. Jer, braća Selimovići još uzimaju i uzimaće. Ako se budu igrali sa ‘osjećajima’, e, to je malo teže. Iako, ruku na srce, nikakve razlike nema o vicu Borisa Dežulovića i Bakira Izetbegovića. Oba su napisana onako kako je Bregović predvidio. S početka Ramazana. ( ‘Čini mi se da, mjeseec Ramazana počinje’), i oba su u bobu ista.

Podsjećamo, Bakir se osim igranja sa inteligencijom građana, koju igru igra svaki dan, poigrao i sa Poslanikom, poredeći ‘brata’ Erdogana i Babu Aliju sa njim. U Zetri je fino to pojasnio ovako.  “Mi Bošnjaci smo imali Aliju Izetbegovića. Vi ne možete objasniti kako smo se uspjeli odbraniti, to je samo moglo Božijom voljom, a danas ne možete objasniti kako Turska nosi toliko breme. Toliko neprijatelje, toliko dušamana, s milionima izbjeglica nad kojima skrbi. Turska ne da se nosi s tim, nego dalje i napreduje. Vi sada imate čovjeka kojeg je Bog poslao ime mu je Recep Tayyip Erdoga..”
Vildana ‘Selimović’ citirajući ove riječi Izetbegovića juniora je i sama ‘povrijedila osjećanja’ i ispričala vic s početka Ramazana, ali zna se ko može pričati viceve, a ko se može smijati.

Ili plakati.
I nije joj ovo prvi put, da se zna.
‘Oslobođenje’ se žestoko poigralo sa ‘osjećajima’ i 2011. godine, ‘sasvim slučajno’, kada je urednica Vildana objavljujući feljton – knjige Almira Pozderovića već jasno dala do znanja kakva je objektivnost i nezavisost lista ‘Oslobođenje’. Radi se o njegovim knjigama „Alternativno vodosnabdjevanje u ratu i miru“ i „Muhammedova a.s. predskazanja – Sukob civilizacija XXI stoljeća i trijumf Islama“.

Feljtoniziranje fašizoidnih i nacionalističkih ideja Pozderovića svakako nije išlo u formi ‘vica uz Ramazan’, ali je bez ikakve sumnje upotpunilo sliku željene Bosne i Sarajeva i karakter ‘Oslobođenja’. Nakon kritika manjeg broja intelektualaca (Prof. Enver Kazaz), Vildana se pravdala kako je Pozderović dobio prostor u novinama ‘jer ga podržavaju u njegovoj Opštini i Goraždanskom Kantonu’, ne osvrnuvši se ni za tren da je feljtoniziranje opskurne i rasističke knjige Pozderovića daleko od ‘vrijeđanja osjećaja’, čime je ‘Oslobođenje’ već počelo duboko tonuti u kaljugu islamizma, radikalizma, pa i fašizma, ako baš hoćete. Sa njim i Sarajevo, iz Šehera u Šeheran.

O kojem liku iz ‘Oslobođenja’ se radi, dovoljno govori podatak da je osnovao ‘Partiju pravog puta’ čiji programi i planovi su zasnovani na Kur’anu i šerijatu, sa kojom je 2012 pokušao ući u izbore, ali navodno ‘nije sakupio dovoljno sredstava’ za prijavu, međutim, evo šanse Vildani da mu se oduži. Partija pravog puta se ove godine prijavljuje na oktobarske izbore, ‘Oslobođenje’ može reprizirati njegov feljton, ne mora čekati kraj Ramazana. Jer, njegove ideje i planovi se odlično uklapaju u gledišta tajkuna Selimovića, Islamske Zajednice BiH i Bakira Izetbegovića a.s. Osim vjerskih postulata, njegovi ciljevi su totalna zabrana alkohola u BiH, odustanak od Evropskih integracija ‘ubog evropskih izopačenosti’, ukidanja muzičkog i likovnog odgoja djeci u školama, zabrana ženama da obavljaju liderske funkcije u državi, i tako redom i listom.

Kao recimo, vazi Pozderović, kad su u pitanju ‘islamske vrijednosti’, one se ni po čemu ne razlikuju od općeprihvaćenih ljudskih vrijednosti, koje bi trebale biti općeprihvaćene u društvu. Naprimjer, ako islam kao vjera zabranjuje upotrebu droge i alkohola, ako zabranjuje blud, istospolne brakove, kockarnice i kladionice, to su vrijednosti koje bi trebale biti općeprihvaćene kod cijelog čovječanstva. Ne vidim razlog zbog čega druge konfesije, druge nacije ne bi prihvatile ove vrijednosti.  BiH se sastoji od tri konstitutivna naroda i ostalih, i ja ne vidim razlog zašto Srbi, Hrvati i Bošnjaci ne bi željeli da njihove ulice, njihovi gradovi budu očišćeni od ovih poroka. Takođe se zalažemo i za uvođenje beskamatnog bankarstva, koje se u bankarskom sektoru naziva islamsko bankarstvo. Različiti smo i u tome što mi želimo otvoreno reći da su ovi programski ciljevi baš uzeti iz Kur’ana. Mogli smo reći da su ovi ciljevi plod naše pameti, međutim upravo ta vjera nama nalaže da se pozovemo na Boga, da ostvarimo bliži kontakt s Bogom. Želimo to otvoreno i jasno reći da smo to pročitali u Kur’anu – bez obzira slagali se mi s tim ili ne, ali u svakom slučaju se slažemo.

Jeste li prepoznali išta od zvaničnih i nezvaničnih programa, ciljeva i djelatnosti bh zvaničnika?
Ako niste, hoćete.
Glavi učitelj Pozderoviću, glavnom junaku Vildane ‘Selimović’ je ipak bio Haris Silajdžić, čiji je nekadašnji član stranke, a što i ne krije.

‘Ja, naime, shvatam da je islam univerzalni koncept življenja. Bog od nas zahtijeva ne samo da ispovijedamo vjeru u svojim kućama i bogomoljama, nego da islamske vrijednosti budu afirmirane u svim segmentima društva. Stranka za BiH je meni poslužila kao jednom čovjeku osnovna škola..’
Eto, čitajući ‘Oslobođenje’, i ja tako mislim.

Od početka Ramazana pa do kraja, čisto sumnjam da će mi išta ‘povrijediti moje osjećaje’. Jer, ništa se neće ni događati osim iftara, pituljica, kadaifa i učača Kur’ana. Za ostale, baš me briga. Pa i za Džeulovića. Ko mu je kriv što nije na Pravom Putu.

photo : Vildana Selimbegović, urednica Oslobođenja, montmontaža Cross Atlantic