Četiri prsta znače : jedna država, jedna stranka, jedna vjera i jedna Sebija. Yes, we can, so help us Allah

 

Mislili smo da Bakir Izetbegović javno pozdravlja sa četiri prsta ruke u inat Amerikancima i ‘Muslimanskoj Braći’, organizaciji iz Egipta koju Amerika smatra terorističkom organizacijom, nakon što se sa ‘braćom’ uslikao u Sarajevu u posjeti, o čemu smo pisali pod naslovom ‘Ljudi sa četiri prsta’ (podnaslov : po prstu se poznaju junaci, u rubrici ‘društvo’) 01. februara prošle godine.

Međutim, saznajemo da taj pozdrav ima druge konotacije, iako je ljubav Alijina prema ‘Muslimanskoj Braći’ prenešena vjerno na sina Bakira Izetbegovića, a što smo saznali kad je 21. maja ove godine sultan i Redžep i Taib Erdogan muhadžerio Sarajevom. Znate, odgledali ste tu epizodu iz ‘Šehera’ u prepunoj ‘Zetri’, nešto slično kao kad je Alija gostovao prije rata u Velikoj Kladuši na čuvenom mitingu gdje je vrbovao Fikreta Abdića sa rajom iz Sandžaka. Sarajevo je načisto bilo zablokirano autobusima iz Novog Pazara, Sarajlije se sakrile u ‘mišju rupu’.

Tad smo vidjeli kako se vole ‘braća’, kako se prkosi Evropi koja je zabranila sultanu sa Bosfora da kad god mu se ‘ćefne’ trkne u neku državu i održi miting, i kako se priprema Bakir za izbore. I čuli od sultana da je Evropa ništa u odnosu na demokratiju u Bosni, a od Bakira kako je sultan ‘poslat Turcima od Boga’ i da trebaju glasati za njega, što u prijevodu znači da je i Alija poslan Bosni od Allaha, pa nacija treba i mora glasati za Bakira i SDA. I, naravno, u fazi ‘svršavanja’ od sreće što je dobio prostor za miting, što je dvorana bila ispravna i spremna a ne pokvarena kao za koncert Ace Lukasa ili za balerine iz Rusije, sultan je u zanosu podigao ruku ‘u vis’ a sa rukom i Bakira, kada su sijevnula opet ta prokleta ‘četiri prsta’.

Neće prst nego kako treba, kao i jezik. Otimao se Bakir, pokušavao izmigoljiti palac, zna da to gledaju Amerikanci iz ambasade, ali sultan pritisno i nema se kud, a sultanska se pika.
Dobro, naljutili se i Ameri, zvanični Egipat, kobajagi bh opozicija, Srbi i Hrvati, a sve uzalud. Bakir nije tako mislio. Uslikati se, ali tako ‘ispalo’. I voli ‘Muslmansko bratstvo, ali kad je sultan pojasnio zašto mu se stalno palac ‘sprči’ kad se slika, i Bakir je to prihvatio k srcu.

Njegova četiri prsta znače isto kao kod sultana, samo malo drugačije : Jedna država, po mogućnosti kao ona što je pravi ‘Muslimansko Bratstvo’, jedna vjera, zna se koja, jedna stranka SDA i, pazi sad ovo – jedna Sebija, Jedna i Jedina. Zato je i Bakir kao i sultan ‘sprčio svoj palac’ u četvero.

Poslije se pročulo kako se neko sprema ‘koknuti’ sultana pa je izostala šetnja do džamije i iftarčenje u Zetri, propala je silna hrana, nešto se zamotalo i odnijelo kući a nešto dato Merhametu a sultan je nečujno kao što je i došao, ispario iz Šehera, sa svom svitom tjelohranitelja koji su bili glavni na ulazu u Zetru. Neki su ovo pojašnjenje anatomije Bakirove šake ružno komentarisali, a bez veze. Kako možeš zamjeriti insanu kad voli svoju ženu više nego je to normalno. Nikako, tako se demokratski Bakire ide u Evropu. Sebija je ‘izrasla’ mashanllah u pravog političara, dobra je kod kuće u krevetu, dobra u bolnici, a tek u politici, pa ko ne bi savio palac i postao četveroprstaš. A? Recite vi meni?

Još kad je Bakir na Konvenciji nakon što je eliminisao svog najjačeg favorita kandidaturom Sebijinom pojasnio šta planira i to na engleskom, nacija je umukla. Od sreće. Naš vječiti spasilac i predsjednik govori čak i engleski a mi mislili on jedva ‘natuca’ maternji, i nešto malo više turskog.

Jer, Bakir je iako nije imao namjeru (tako to on voli) ukrao slogan američkog predsjednika Obama ‘Yes, we can’ – da mi možemo’  i izbacio ga bez zamuckivanja, Obama bi mu pozavidio da ga je čuo. Zato što je Bakir vješto dodao uz ovu političku američku doskočicu onu našu domaću SDAovsku krilaticu “tako vam Allah pomogao”, koja se sve češće i sve više dodaje.

Sa razlogom i povodom. Sa ovakvim Bakirom, Bog je jedini koji bi mogao nešto uraditi za njegovu državu. Ako ga ima, i ako i on nije i On odustao. Što ne bi bilo nikakvo iznenađenje.

photo : Bakir Izetbegović sa “Muslimanskim Bratstvom” u Sarajevu, arhiv