“ne zna” bošnjačka ljevica šta im radi ostala desnica

 

Postala je već notorna činjenica da u BiH ne postoji ‘ljevica’, kao što ne postoji ni ‘čista desnica’, političkih programa i stranaka. Postoji samo borba za vlast i stolice, funkcije i privilegije, sve ostalo je čista bh talašika.
U državnom i političkom haosu sve je moguće i sve je dozvoljeno, kad dođe vrijeme izbora i uspostavljanja državne vlasti ili kad je vrijeme otimanja velikih državnih kompanija, sve izađe na vidjelo, no bh glasače takve ‘sitnice’ nimalo ne tangiraju.
Takozvana ljevica u strankama SDP, Naša Stranka, DF-Željko Komšić i Građanski Savez je zapravo isprdak nekadašnje Komunističke Partije koja se jedino mogla okititi oreolom ljevice, sekularizma, građanske opcije i svega onog drugog što je ovu Partiju činilo i ustavotvornom i državotvornom, sve poslije nje je šarena laža i demokratije i građanstva. Kao što znamo, poslije istupanja umrlog Nijaza Durakovića iz SDPa 2002, a što je uslijedilo zbog Zlatka Lagumdžije grobara i komunista i demokratije, SDP je ostala samo blijeda i mučna slika i prilika bh ljevice, poslije su kao što smo vidjeli iz SDPa nastale ostale pobrojane stranke koje se već nekoliko godina titulišu ‘ljevicom’, varaju birače, javnost i EU, dok po sadržaju i svojim načinom rada ne pripadaju nigdje, nisu čak ni u centru, osim što uživaju u svojim privilegijama i neosnovanom bogaćenju.
Poslednji primjer kandidovanja predstavnika za članove BH Predsjedništva pokazao je šta je bh ‘ljevica’, dok je učešće te i takve ljevice u vlasti odslikalo i pokazalo da ona uopšte ne postoji kao takva već jedino radi sebe i vlasti, sve ostalo je čista politička iluzija.

Silne tvrdnje i slogani kako neće koalirati sa nacionalističkim strankama tipa ‘desnice’ iz redova SDA, HDZa ili SSNDa rasprsnule su se odavno u javnim lažima i vidljive su od Kantona do Kantona, od Opštine do Opštine. Kad je potrebno uzeti stolicu i dio kolača vlasti, može se i hoće se koalirati, a sve pod parolom ‘da narod ne trpi’, ‘da se morala uspostaviti vlast’.
Umjesto da se ujedine oko lijeve ideje u koju se zaklinju, bh ‘ljevičari’ su razbili i ono malo zbunjenog i isprepadanog glasačkog tijela tako da će mo u oktobru imati najmanje tri kandidata za člana BH Predsjedništva (SDP ima svog, DF svog a Naša Stranka svog kandidata), čime je jednostavno olakšan put pobjedi njihovim ‘protivnicima’ iz redova nacionalističkih stranaka, u šta ne treba nimalo više sumnjati.

Ništa ‘Jahorinska Deklaracija o ujedinjenju’ od decembra 2016 gdje su se stranke ljevice dogovorile o zajedničkom nastupu na izborima, umjesto nje, dobili smo primitivnu svađu i primitivne dijaloge koje jasno daju do znanja da je, kada je vlast i slast u pitanju, načisto izbrisana granica između lijeve i desne opcije.

Ljevicu je, da se zna načisto urnisao mafijaš u vlasti predsjednik SDPa Zlatko Lagumdžija, ‘slučajni prolaznik’ pri hapšenju Alije Izetbegovića, tvorac afere ‘reket’ koja nikad još nije ugledala svijetlost dana a radilo se o pljački u milionima državnih, narodnih para, bivši ministar vanjskih poslova BiH koji je u vrijeme tog svog mandata prodajući glupom bh narodu lijeve orijentacije ‘muda pod bubrege’ tajno obavio hadžž i posjetio o trošku bh države sve ijednu utakmicu državne reprezentacije, glumeći sekularistu i demokratu građanske orijentacije, šurujući sa poznatim kriminalcima bh podzemlja tipa Damira Fazlića zv. ‘Struja’ čija supruga je rodica Zlatka Lagumdžije (koji, Fazlić, se ovih dana, krajem maja 2018, slika sa američkim predsjednikom Trumpom i priča viceve igrajući golf dok ga bh država ‘traži’ za pljačku i utaju poreza već 12 godina a ne mogu ga naći jer je na ‘nepoznatoj adresi’, zbog privatizacije u BiH gdje je ušao na nagovor Alije Izetbegovića kao ‘stručnjak iz Londona’, zbog prodaje Fabrike Duhana Sarajevo a najviše zbog prodaje viškova struje iz BiH po čemu je dobio i nadimak, kao što ga traži i Albanija zbog lobiranja i igre Amerikanaca u osvajanju vlasništva nad nekim firmama u Albaniji i lobiranju u američkim izborima koje su finansirali Albanci), svesrdno ‘lijevu’ opciju nastavlja njegov nasljednik na čelu SDPa Nermin Nikšić, nekadašnji bh premijer, šurujući sa SDAovim jastrebovima tipa Elvedina Grabovice sa kojim pravi čak svoju privatnu fabriku, u suvlasništvu sa bratom kojeg je u vrijeme dok je bio premijer uhljebio u ministarstvu za puteve.

Naravno, Željko Komšić, ‘zlatni Alijin ljiljan’ je prvi narušio ovu jalovu ljevicu prijedlogom da se svi ujedine u jednu partiju i odreknu funkcija, nakon što se sam kandidovao za bh člana Predsjedništva prije skoro godinu dana, računajući unaprijed da SDP neće na to pristati a sve pod parolom da se bori za državu BiH i da ruši Čovića, Hrvata, Nikšiću nije palo na pamet da se odrekne ni imena ni funkcije a posebno ne silne imovine koju je SDP naslijedila od ondašnjih komunista i od koje, pored miliona iz budžeta stižu svaki mjesec milioni od rentanja prostora.

Poslije su došle na red ‘igre i igrice’ oko vrbovanja članstva, zatim optužbe ko je i ko radi za KOS, sad imamo ono što smo znali da će mo imati od samog početka ‘ujedinjenja’. Osim Građanskog Saveza koji ide zajedno sa kandidatom za bh člana Predsjedništva sa DFom, ostali idu svako sa svojim, Milorad Dodik i Bakir Izetbegović trljaju zadovoljno ruke, Boga mi i Dragan Čović, jer se vidi ‘kome bi narod trebao dati državu u ruke’.
Teatralnim igrokazom sa kandidovanjem supruge Sebije Izetbegović (te hoće pa neće, te ona ne bi ali je narod želi), Bakir Izetbegović je na fin način eliminisao svog i njenog najvećeg favorita Denisa Zvizdića, a zatim se ‘uhvatio’ svog pravog favorita Šefika Džaferovića koji je na nekakvoj s brda s dola Konvenciji SDA nakupio tek stotinjak i malo više glasova od prisutnih, zbog čega je Dodik opet na dobitku. Naime, zbog Džaferovića čija je sva bliža i daljnja rodbina na državnim jaslama ikoji je u Parlamentu više od dvadeset godina, kojeg Republika Srpska tretira kao ratnog zločinca i zbog čega kad god je on predsjedavajući u Parlamentu, stranka Milorada Dodika napušta sjednicu, i koji se sumnjičio za sakrivanje oružja u ogromnim količinama koje je pronađeno u okolici Tešnja još ‘vodi istraga’ u Bh Tužilaštvu, sasvim je sigurno da će Dodik, pod uslovom da Džaferović pobijedi i uđe u Predsjedništvo praviti tek prave igrokaze, tim prije jer je otvoreno najavio koaliciju sa Draganom Čovićem.
U takvoj atmosferi, SDP pompezno najavljuje referendum i nadnaravnom većinom bira svog kandidata Denisa Bećirevića, koji se kao i Sebija Izetbegović dugo ‘nećkao’, posebno nakon što je Nikšić bio najavio, pa potiho utihnuo, kandidata iz SDPa Republike Srpske, tako da će mo i pored odustanka Denisa Zvizdića, u oktobru opet računati na Denisa.

Bećirevića jastreba iz parlamentarnih klupa, koji je ‘mali Dodik’ u Bošnjaka. I koji se u parlamentarnim klupama uvijek isticao suludim i nejasnim prijedlozima, kao što je onaj propali pokušaj da preko Parlamenta zaustavi predaju Sutorine Crnoj Gori rezolucijom.
Naravno, za ljevicu tipa SDPa Bećirević je osim što je poznat kao svađalica i politička prznica, poznat još i po tome što je doktorsku tezu i doktorat 2010. dobio na temu ‘Islamska Zajednica BiH u vrijeme Avnojevske Yugoslavije’, i što je dakako ‘žestoki’ vjernik, što upućuje na zaključak da bi i on, kao i Lagumdžija, vrlo lako mogao potajno, onako ‘komunistički’ kao i Lagumdžija, obaviti svoj muslimanski farz na Kabi odlaskom na hadžž. Jer, njegovi ‘svijetonazori’ nisu nimalo daleko od bivšeg Reisa Cerića ‘Hižaslava’, dok su njegovi programi dosta slični sa Bakirom Izetbegovićem, jedan od njih je posebno karakterističan i odveć poznat : uspostaviti vlast na svakom pedlju države BiH.  Što u prijevodu znači ukinuti Republiku Srpsku, i što dalje znači, sasvim očekivane i potrebne opstrukcije u Predsjedništvu, ma ko bude izabran.
Ipak, veću glupost ‘ljevice’, veću i od kandidature Bećirevića, nisam čuo od njega, Denisa, već od Nermina Nikšića poslije obavljenog ‘demokratskog referenduma’ na kojem je Bećirević pobijedio.

Nermin u maniru drvosječe i dobroćudnog sekulariste i legaliste izvali kako Denis Bećirević neće biti ‘samo član bh Predsjedništva, već predsjednik BiH’, iako je svakom, čak i djetetu u vrtićima jasno da ni po Daytonu ni po Ustavu, BiH ne postoji institut Predsjednika, već tročlano Predsjedništvo.

Ako mislite da je to slučajno iznio u javnost, moram reći da nije, ta mantra je stalno prisutna kad je  u pitanju pomen Alije Izetbegovića i njegovo stolovanje u Predsjeništvu. Oni, naime, uvijek Aliju titulišu kao ‘prvog predsjednika BiH’, iako je on bio samo član Predsjedništva iz reda Bošnjaka. Što opet upućuje da iz zapijenjenih usta Nermina Nikšića progovaraju isti programi kao oni koje fura ‘desnica’.

Kad se ovim ‘lijevim’ kandidatim dodaju još i Fahrudin Radončić koji se u zadnje vrijeme umirio od Bakira a posvetio u ‘Avazu’ iftarima na trgovima, ispod mosta i na mostu, što upućuje na mogućnost da su u interesu vlasti ‘zakopali ratne sjekire’ i čija partija SBB slovi kao partija ‘centra’, ili kad im se pridruže ‘nezavisni kandidati iz Amerike’ ili ostatka dijaspore, pa još kad tome dodate na devet godina zatvora osuđenog za zloupotrebu Lijanovića koji sa metlama dolazi u CIK da preda kandidaturu i da ‘pomete lopovluke i kriminal u BiH’, onda postaje jasno da u BiH vlada sasvim opravdano pravilo koje vrijedi citirati. ‘Ne smije lijeva znati, šta radi desna ruka’, pojasnili su u Islamskoj Zajednici tajnost svojih plata i finansijskih izvještaja, i na tragu te aksiome, vidjeli smo da je i Nermin Nikšić nešto naučio. On je, naime, kao i skoro svi ostali kandidati za Predsjedništvo, također nedavno posjetio Reisa ef. Kavazovića i ‘upoznao ga sa stanjem u SDPu pred izbore’, čak iako zna da je glavni i jedini favorit Reisa SDA, pa se već može zaključiti samo po tome kuda ide bh ljevica i šta radi ostala ‘desnica’.

photo : Denis Bećirević, kandidat SDPa BiH za člana Bh Predsjedništva, arhiv