Nije tačno da bh vlast nema rješenje za izbjeglice : spas je u oranju

 

O bh izbjeglicama koji za bh vlast od 2015. godine ‘nisu nikakav problem, jer je sve spremno i organizovano‘ do aprila 2018 godine kada postaju ‘ne samo bh već i problem Regiona i Evropske Unije’, pisali smo više puta, zadnji put 20. aprila ove godine (vidi članak ‘Emigranti, avanti’ u podrubrici ‘Melanholija zavičaja’), tako da nije potrebno opštepoznate stvari ponavljati.

Ali, ono što se treba još jednom reći i na što se treba osvrnuti, to su potezi i aktivnosti bh vlastele kada je u pitanju ova ‘Balkanska ruta’ emigranata nomada, koji su uslijedili nakon što je problem sa izbjeglicama tek ‘živnuo’. Poslije njih nekoliko hiljada. Šta će tek biti kad nagrnu desetine hiljada koje se očekuju, bolje je i ne razmišljati o tome.

Vidjeli smo, čuli i doživjeli da se ne radi ni o kakvim ‘iznenadnim’ prodorom izbjeglica, već o dobro organizovanim putevima i puteljcima, dogovorima i pregovorima da se na ’emigrantskoj krizi’ uhvati šta ‘sadake’ (na bosanskom : donacija) od Evropske Unije, ujedno da se ‘krvna slika’ BiH malo ‘dotjera’ i popravi. Naravno, na primjeru izbjeglica, njih samo ‘oko 6.000’, jer zvaničnici niti ne znaju koliko je tih osoba ušlo na teritorij BiH niti koliko će ih još stići, pokazalo se kako nam funkcioniše ‘država’ BiH.

Ne zna se ništa, niko ništa ne zna (‘znanje jest krHko’), granice su propusne kao ‘travnički sir’ (imamo mi svoj brand, šta će nam Švicarci), policije entiteta Republika Srpska bukvalno izbjeglice nezvanično sprovode službenim kolima do ‘granice’ sa Sarajevom a zvanično odbijaju svaku pomisao da ih primi na svoju teritoriju, zvanično Sarajevo ih zvanično šalje malo do Velike Kladuše i Bihaća a malo više u ‘entitet’ Herceg-Bosna, da etnički princip bude poprilično zastupljen, a onda sve zajedno se fino upakuje u predizbornu priču zbog koje su problemi oko izbjeglica svjesno zatrpavani sve do sada.

Niko ne zna ko su zapravo ‘te izbjeglice’ i da li se uopšte tako mogu nazivati osobe koje su zauzele parkove, drumove i glavne džade po gradovima i koji sa pametnim telefonima vitlaju po čitav dan, dok noću vitlaju prolaznike ili se ‘kefaju’ između, jer medijski napisi o njima daju za pravo da se posumnja u njihov status izbjeglica. Posebno onih iz Tunisa, Alžira ili skroz bratske Turske, koji u rijetkim razgovorima pred tv kamerama tvrde da su ‘na putu prema Evropi’ i da su napustili zemlju ‘jer nisu mogli živjeti od 300 eura plate’. O čemu ono malo uposlenih u BiH može samo sanjati. Da i ne spominjemo činjenicu da je među njima najmanje djece i porodica a najviše omladinaca, vojno sposobnih delija koji izgledaju kao da su nedavno uniforme zamijenili ‘civilkom’.
Kad je ‘pukla’ dugo skrivana tajna o sve većoj najezdi emigracije na BiH, a puklo je mora se priznati, iz Velike Kladuše kao afera ‘Agrokomerc’ i teleks nalozi, od strane Laburističke Stranke BiH koja je prva ukazala na ovaj problem i prva ga počela i rješavati, tek onda se uspavani Zvizdić bh premijer odlučio ‘udariti šakom o stol’ i pokazati državne zube. Ali samo na kratko, sve ostalo je prepustio ministru sigurnosti BiH Draganu Mektiću koji je ponovo, kao ko zna koji put do sada, dobio svojih ‘pet tv minuta’.
Izbjeglice se imaju protjerati sa ulica Sarajeva, Bihaća i ostalih ‘naseljenih’ krajeva Jedinstvene i Suverene i tu nema pardona. Pronađeno je rješenje u napuštenom kampu ‘Selakovac’ u ‘hrvatskoj Županiji’ koji je u dan dobio ime ‘Izbjeglički Centar’, odmah čim je Milorad Dodik zagrmio da nijedna izbjeglica neće kročiti nogom na njegovu teritoriju a posebno ne u vojne kasarne, gdje je uciljao Bakir Izetbegović da ih smjesti. Da preuzme vlasništvo nad ovim objektima koje mu neda Dodik i da mu ujedno isporuči malo ‘braće’ kako bi popravio slijedeći popis stanovništva boljim rezultatima sa ‘rezidentnim’ stanovnicima Republike Srpske.

U Bihaću je nekadašnji školski dom, rasčerupano ruglo od zgrade koja se ‘čuvala’ za nekog domaćeg tajkuna, mislim atraktivno zemljište, u isti dan postalo također ‘izbjeglički centar’, iako tamo nije bilo ni struje ni vode, a ni prozora. Fikret Abdić je ‘svoje’ slavodobitno premjestio iz centralnog parka, ispod svojih prozora, na ledinu uz rijeku Kladušnicu što je nazvano izbjegličkim kampom, na tek pokošenu livadu, gdje je ‘dovukao’ strujne kablove i agregate, te nešto poljskih WCa, po sličnom sistemu nestalo je izbjeglica sa ulica Bihaća i Sarajeva.

Onda je uslijedio cirkus sa konvojem iz Sarajeva na putu prema Herceg-Bosni, jer su u Konjicu izbjeglice vraćene na Ivan Sedlo, tačno na granicu sa federalnom Županijom i Sarajevom, a onda smo saznali da je tom operacijom rukovodio izvjesni Ilija Lasić, policijski komesar HNKa, koji je zapravo, vid bh šege, ‘volonter komesar’, što će reći da obavlja tu, tako važnu funkciju – bez naknade. U stvari, on se sam izjasnio navodno da neće platu za svoj rad, a zapravo neće da napusti tu funkciju iako postoji odluka od jula prošle godine Kantonalnog suda u Mostaru da je na konkursu bolje uslove imao kandidat i nesuđeni komesar Amir Begić, pa smo naučili da ima u BiH i takvih fino pozitivnih stvari, kao što je ovaj slučaj sa volonterskom naoružanom HNK policijom, koja je po svoj prilici ne rezultat Suda i njegove pravde već rezultat neostvarenih dogovora Bakira i Čovića i njihovih ranijih ‘talova’ oko kandidata.

Poslije ove, umalo oružane akcije kako su je prikazali mediji, ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić je sve okvalifikovao ‘državnim udarom’, pozvao tužitelje na akciju, konvoj je prošao i došao u Selakovac, uz put se ‘izgubilo’ najmanje desetak onih sa spiska, a Tužiteljstvo naše bajno je ‘žestokom akcijom’ pozvalo na razgovor volontera komesara i nacija se umirila. Iako je Lasić pozvan tek kao svjedok, iako i ovdje neće biti ništa od spektakla iz Palače Pravde, Mektić je zablistao kao prava ramazanska zvijezda. Svi ga hvale, svi ga zovu pred kamere, čak je stigao i do Bihaća i uspio da nam obznani kako je Fikret Abdić ratni zločinac i kako je izbjeglice smjestio na ledinu a ne u izbjeglički centar kao što je on učinio.
Da rezimiramo. Niti je ledina uz potok u Velikoj Kladuši ‘izbjeglički kamp’ niti je to nekadašnji studentski dom u Bihaću ‘Borići’ a nije boga mi ni Selakovac, međutim koga briga. Cilj, ukloniti izbjeglice ispod prozora vlasti je ostvaren, sada se možemo pozabaviti slijedećom bh šegom. Izborima, Erdoganom, kandidatima za bh Predsjedništvo, toga ima koliko hoćete.

A, ne, ima još, sva ova ujdurma je dokazala da bh vlast ipak nije tako neinventivna i nesnalažljiva.

Park u Sarajevu je nakon trpanja izbjeglica u autobuse promptno preoran. Uzoran, slijedi tanjiranje, pa zubljevina. Nema kraja bh zajebancije. Ako iko može pojasniti razloge preoravanja parka, neka se javi da razriješimo tu dilemu, meni se čini da je glavni razlog dubokom oranju najinteligentnije rješenje koje ikad bilo koja državna vlast uspjela iznjedriti.

Jer, niko na oranju neće spavati ili postavljati šatore. Čak ni izbjeglice. Zato, po svoj prilici slijedi preoravanje i sarajevskih ulica, ispred Sebilja, jer je već dokazano da izbjeglice bježe iz oranica. Onda će uslijediti oranje parka u Bihaću, i svega i bilo gdje da se pojave izbjeglice, Fikret Abdić se opet pokazao kao političar koji ‘ide korak ispred svih’, njemu će biti najlakše. ‘Njegovi’ su smješteni tamo gdje se i ore, na ledini.

Ako iz Selakovca gdje su smješteni, emigranti nastave sa tučama, dijeljenjem (a već je počelo u tradicionalnom islamskom maniru : neće Iračani i Iranci skupa, neće Libijci sa Turcima, neće Alžirci sa Egipćanima, i tako dalje…), nema druge nego preorati i Selakovac. Ionako je to ruševina, neće biti teško. Osim, ako im se uz Selakovac ne izgradi džamija, velika većina izbjeglica se žali da nemaju u blizini džamiju, na bh vlastima je da ocijene šta im je lakše : napraviti džamiju ili orati.

Zato vrijeme, dok rade traktori i plugovi, dok se vodi rat između političara ‘iz redova konstitutivnih naroda’, prema EU je već otišlo pismo kojim se traži lova. ‘Bosna ne može ovoliku najezdu sam iznijeti’. Sadaka nam se smiješi.
Druge države primaju po 40.000 dnevno, Turska na milione, i od EU stižu čekovi, ‘zinula guza na sadaku’. U sadaka državi. Zato gospodine Mektiću, pusti priču o ‘državnom udaru’, previše je u BiH udara i udarenih, posebno ovih drugih. Ili bolje ovako, da se prisjetimo malo Marka Kraljevića i legendi. ‘More Mektiću, ne ori drumove! More Turci ne gaz’te oranje!”

 

photo : preoran Sarajevski park gdje su bile izbjeglice, arhiv