Kad se zakoni umjesto u Parlamentu donose u stranim ambasadama

 

Bosna je po svemu ‘čudo nad čudima’, čudo od zemlje, kad bi nabrajali šta nas to čini tako ‘specifičnim’ bila bi to podebela knjiga. Zato će mo se zadržati samo na poslednja dva događaja koji ilustruju ovu nakaradnu i nemoguću državu.

‘Slučaj’ prvi, izbor bh Predsjedništva. Svuda u Svijetu izbor predsjednika (kod nas je to kolektivni organ gdje se biraju članovi Predsjedništva, op. Cross) se vrši ili u Parlamentu ili neposrednim izborima, kandidate delegiraju političke stranke kroz svoje organe, u BiH kao što smo vidjeli, kandidati se biraju za kuhinjskim stolom u porodici Bakira Izetbegovića. Kao u svakoj dinastiji arapskog modela, da sve što je najbolje ostaje u familiji, tako i država Bosna dobi model : “ja ne mogu više od dva puta (da prostiš), hajde sad ti Sebija” budi predsjednik, i onda imamo kandidata Sebiju Izetbegović. Poslije Alije Izetbegovića i sina Bakira.

Po istom modelu (‘slučaj’ drugi), zakoni nam se prave, aranžiraju i donose u stranim ambasadama, u Evropskoj Uniji ili u kancelarijama moćnih bankovnih organizacija uz snažan ‘daytonski’ pritisak stranih moćnika na domaće političke ‘lidere’, umjesto u raspravama u zakonodavnim tijelima, a kad se tu posao završi, poslušni delegati u Parlamentu kao politička ikebana svojih šefova postaju klasična glasačka mašina. Vidjeli smo to na primjeru usvajanja Zakona o radu, Zakona o penzijama a posebno kod donošenja Zakona o akcizama prošle godine. Nijednim od ova tri pobrojana zakona nisu zadovoljni ni radnici ni penzioneri, građani pogotovu, ali koga to briga, oni nisu ni donešeni radi onih zbog kojih se zakoni donose, već su donijeti da bi se udovoljilo uslovima onih koji su tražili takve zakone. No, zakoni su tu i od njihovog donošenja ima da se radi ‘po zakonu’.

Ovih dana je aktualna izmjena Izbornog Zakona u BiH i opet se umjesto u Parlamentu, sastanči po ambasadama, kod američke ambasadorice Maureen Cormack i uz asistenciju predstavnika EU, već poznatog Lars Gunnar Wigemark-a koji se umalo preselio u Bosnu, ‘naši lideri’ se ‘ne vade’ iz američke ambasade ili njegove rezidencije u Sarajevu. Riječ je o izmjenama ovog zakona u dijelu oko izbora delegata u Dom naroda FBiH, a po naredbi iz odluke Ustavnog Suda BiH po apelaciji Bože Ljubića.

Poznato je o čemu se radi, Ustavni Sud je udovoljio apelaciji predstavnika ‘iz reda Hrvata’ Bože Ljubića i naložio ovakve izmjene ali to se odbijalo uraditi sve dok nije došlo do raspisivanja izbora, dok nije vrijeme za postupanje po presudi isteklo. HDZ traži veći broj predstavnika Hrvata u ovom domu i drugačiji način biranja, SDA uz sve ostale bh političke partije se tome protive tvrdeći da će Dragan Čović i HDZ primjenom ove presude obezbjediti većinu i vlast u ovom parlamentarnom Domu te odbijaju primjenu presude Ustavnog Suda. HDZ također insistira da se prilikom implementacije presude Ustavnog Suda koriste podaci sa zadnjeg popisa 2013 dok ostale stranke insistiraju na popisu iz 1991 jer bi u protivnom bila zacementirana etnička slika drugačija od one prije najnovijeg popisa.

Dok se ‘lideri’ natežu i trguju (jer je očigledno da je u pitanju borba za prevlast nad ovim domom Parlamenta), dolaze u pitanje i izbori i implementacija izbora jer se neće moći uspostaviti vlast poslije izbora ako se ne urade ove izmejne Izbornog zakona, pa su ‘stranci’ prvo preuzeli ulogu ‘medijatora’ (natjeraj balkanske vođe za stol i na razgovor) a sada i kreatora zakona. Jer, na poslednjem sastanku prije par dana, kada se ‘lideri opet nisu uspjeli dogovoriti’, odlučeno je da se u proces uključi Venecijanska Komisija. Dakle, Komisija Evropske Unije, i evo nas ponovo na početku. Zato što je svoje mišljenje Venecijanska Komisija već dala u apelaciji Bože Ljubića 2016 prije nego je Ustavni Sud odlučivao o apelaciji, što je još jedan od dokaza da ni Ustavni Sud nije samostalan i nezavisan.

Venecijanska Komisija je tijelo EU sastavljeno od pedeset i kusur zemalja, međutim ne vidi se da će dati išta novoga, budući da se već očitovala i faktički naredila izmjene Izbornog Zakona u spomenutoj apelaciji, tako da je ovo samo produžetak bh izborne i državne agonije, nikakvi ‘eksperti’ koji se najavljuju tu neće donijeti ništa novoga. Pa valjda je i predstavnik EU Gunnar iz EU nije iz nevladinog udruženja ribara, ali ovo ‘šlajsanje bh pameti’ nema granica.
Dakle, ni ovaj zakon kakav god da se donese neće biti proizvod bh Parlamenta već pritiska i rada ‘stranih čimbenika’, pa se s punim pravom postavlja pitanje dokle će ovo tolerisanje EU i Amerike domaćim liderima u njihovim trgovinam i državom i narodom ići, i dokle će nas uvjeravati ‘kako je BiH u fazi napretka’, kako su ‘sastanci konstruktivni’  i ‘kako BiH ima perspektivu’, kad i ptice na granama pa i grane na pticama vide da je realno stanje u državi sasvim drugačije. Čime postaju direktni saučesnici u rušenju i države i njenih institucija.
Također, kad već ne mogu naći nikakvih dogovora niti raditi svoj posao u interesu naroda, zašto i dokle će narod plaćati ovako nesposobne političare i udovoljavati njihovim prohtjevima, zar ne bi bilo bolje da se plate strani eksperti a da se sasvim ukine i Parlament i drugi državni organi, jer se ogromne pare troše na njihov nerad.

Gledajući ove naše bh političare kako izlaze iz skupih auta, kako su se utegli u uska moderna i skupa odijela i ogradili tjelohraniteljima i mikrofonima sa svojih televizija, pa posmatrajući ih godinam i poredeći njihove rezultate nerada, mene su sasvim slučajno podsjetili na golubove sa Baščaršije.
Koji kao simbol Sarajeva pa time i BiH svaki dan nešto rade, uvijek su u pokretu, odlaze i dolaze a domaća raja ih hrani, dok oni uvijek gladni ma koliko im daš da jedu. I samo seru, nečist ne može počistiti ni najmodernije komunalno poduzeće.

Predstavnici stranih ambasada i EU mi dođu kao turisti koji u golubovima vide atrakciju i ljepotu i puni su hvale i predivnih komplimenata za ovu originalnu bh vrstu ptičjeg roda.

photo : Baščaršija, Sarajevo, ilustracija