Spašavanjem Atifa Dudakovića, spašava se bosanski jezik. To je ono, kad ti se krv “ledi u venama” dok ‘dostojanstveno’ urlaš na čistom bosanskom ‘tekbir, Allahu ekber’ a baljezgaš o Evropi, pravdi, jednakosti i zajedništvu.

 

Nema te sile, pa ni ‘nebeske’ koja bi natjerala pet ili deset hiljada obespravljenih boraca ArBiH da se okupe, recimo ispred vlade BiH gdje već skoro godinu dana u prnjama i ranama leže obespravljeni učesnici bh rata u redovima ABiH tražeći svoja najminimalnija prava, nema te pravde koja ovu nepravdu može izbrisati. Ali, zato za Atifa Dudakovića u Bihaću deset hiljada razdraganih uniformisanih i polucivilnih duša ‘traži pravdu’, iako general V Korpusa još nije ni optužen. Ali zato, i na Baščaršiji na stotine naprndacanih beretki, ljiljana i ko zna čega još ne iz ratne propagande u današnjim mirnodopskim uslovima traže pravdu za Atifa i sve ostale u poznatoj bh akciji kodnog imena ‘uhapsi pa pusti kući’ ističući ponos ubijanja i pljačke pod istim takvim simbolima u naša neslavna nekadašnja vremena.

I sve to uz predstavnike vlasti, od prijemnih kancelarija do ministara, Bog te ‘malov’o.

Za to vrijeme mediji praše tvrdeći kako je to tako divno ‘da ti se krv ledi u venama’. Možete li zamisliti samo kako se krva bh građana i čitave Evrope ‘ledila’ dok su na Trg Alije u Bihaću u crnimi maskirnim uniformama i ratnim zastavama pristizali Bužimljani a raspaljena rulja klicala na čistom bosanskom ‘tekbir i onda sama sebi odgovarala ‘Allahu ekber’. Ja sam se sav naježio dok sam odgledao taj video kojeg su prenijeli mnogi bh portali i nazovi mediji, posebno krajiški.
Ali ne zbog izgleda i ponosa Bužimljana već zbog naše bh sramote i kiča, Boga mi i zbog onog što sam iz toga naučio.

Da pođem od prvog. Kao Jelena Karleuša kad u ‘Zvezdama Granda’ procvrkuta ‘nisi me naježio, nisi me dotakao majke mi’, ili kad kaže ‘ti si top paket, imaš onaj iks faktor u sebi’ dok zasramljeni kandidat guta svaku njenu riječ ili pokret, tako sam se eto i ja naježio gledajući ‘Bužimljane’ kako otpočinju svoju ceremoniju komandantu Atifu. Ne znam da li bih zaplakao ili se nasmijao, odabiram ovo prvo.
Jer, vidim da nam stalno pričaju kako ‘neće biti rata’ i ‘kako bh nema više sinova za rat’, a ovamo, vidim da su ‘miroljubivi’ Bošnjaci, kao u onom vicu sa snimanja ratnih filmova poslije II Svjetskog rata kada su se režiseri zabrinuli kako će naći originalne uniforme sve dok nisu ljudi počeli iznositi iz ormana najoriginalnije što mogu biti, sačuvali ih – postupili isto. Uparadirali se iz posakrivanih beretki i maskirnih majica pa ih svaki dan negdje paradiraju. Ne samo ‘za nedaj Bože’ kako je to opisao Bakir Izetbegović, već za svaku našu prošlost sa kojom živimo budućnost, od otvaranja hair-česme do postavljanja jarbola sa zastavama na čukama osvojenih brda. Dakle, ako slučajno i bude rata, ‘ima se, može se’.

Međutim, u ovim uniformisanim igrokazima i u ovakvoj atmosferi, nedostaju još manji detalji, kao recimo zelene trake sa rapskim slovima preko čela i nešto kalašnjikova, ali polako, saburlije, sve će doći na svoje.
Posebno me ‘naježilo’ ono pozdravljanje na čistom bosanskom, ono već poznato tekbiranje, ne mogu to opisati, zbog čega dolazimo do drugog razloga moje uzbuđenosti, iz čega se može što šta i naučiti.
Takbir (تَكْبِير , ovako to izgleda u originalu a uskoro i na bosanskom jeziku, op. Cross) je prvi dio arapske kovanice ‘Bog je Najveći’, muslimani ga koriste u molitvama, koriste ga kad su radosni i uzbuđeni, kad su ljuti i razočarani, a u upotrebi je često i u ratnim prilikama ili prijetnjama neposredne ratne opasnosti. Da se zna, dobro, to već svi znamo, uz ovaj poklič džihadisti odrubljuju glave svojim neprijateljima ili pritiskaju dugme na pojasu sa eksplozivom, i ono najvažnije – ovi isti ‘demonstranti za pravdu’ u Bihaću ili Sarajevu, kao džihadisti sa logističkom podrškom Islamske Zajednice BiH, koristili su ga u svojim akcijama u V Korpusu ARBiH dok su ‘dostojanstveno’ ubijali, palili ili silovali.

Istim pozdravom je svoje vojnike mudžahedine pozdravljao i Alija Izetbegović i Sakib Mahmuljin, kao što vidimo, danas takve ‘džihadlije’ nazivaju ‘ponosom domovine’, izjednačavaju sa državom Bosnom, plus, u Sarajevu su otišli još korak dalje od Bužimljana. Spašavanje ‘vojnika Rayan-a’ Atifa Dudakovića su proglasili i bitkom za ‘spašavanje bosanskog jezika’. Zato nam od Alije pa naovamo, tekbiri ulaze u redovnu ‘upotrebu’, evo ih i u redovima ‘zajedničke, multinacionalne i demokratske ArbiH’.

Što smo onda iz ovoga naučili?

Uporno se na ovim skupovima, koje je uzgred i advokat Dudakovića Asim Crnalić proglasio nepotrebnomm glupošću, dokazuje suprotna teza od one koju zastupaju demonstranti ‘za pravdu’. Oni ‘ne daju da se izjednače zločinci i da se promijeni karakter bh rata’, dok nam slike sa ovih ‘naježenih’ skupova zorno pokazuju da je ArBiH ‘na vrijeme’, odmah na početku bukvalno očišćena od zajedništva i pretvorena u čisto muslimansku vojsku, a koje primjedbe stalno dolaze ‘sa one druge’ i ‘treće’ strane. Džaba upozorenje advokata Dudakovića, svijet je već vidio viđeno, skupovi su pokazali kako su, kao što reče Dudaković u jednom svom intervjuu ranije, ‘u V Korpusu koji je bio multietničkog sastava ratovali i Mujo i Jure i Dragan, a bilo je i Slovenaca’. Ratovali su pod avdestom i uz jurišne tekbire, dakako.

Osim tekbira, zelenih traka, bilo je u V Korpusu i šljive, hodže logističari su okretali glavu, a bilo je Bogami (tekbir) i nekakvih ‘sajli za odvrtanje vratova uhapšenim din-dušmanima’, bilo je i plastičnih ‘ključeva od dženneta’ iliti raja u džepovima uhapšenih predstavnika ‘Sile Nebeske’, svašta je toga bilo. Koliko je to opstalo i djelovalo u zoni ‘pojedinačnih incidenata’ a ne ‘ciljanih zločina’, neka utvrde oni koji su za to nadležni. Vjerovatno će sve i ostati u domenu ‘nestašluka naših nekih domaćih budala’, kako je svaki veći teroristički akt ili zločin pravdao Alija Izetbegović a prihvatio slijedeći u dinastiji Bakir, međutim u Evropu sa ovim pozdravom koji ‘ledi krv u venama’ nećemo nikad.

Ne zbog toga što Evropa ne zna za te pozdrave ili što ih se plaši, već iz jednostavnog i praktičnog razloga što u BiH ma kakva ona bila i jeste sada, ima još onih koji u Atifu Dudakoviću ne vide spasonosno rješenje za bosanski jezik, već samo još jednog u nizu ‘uhapsi pa pusti’ osumnjičenog tekbir ratnog zločinca.

photo : ovako su mediji prenijeli skup podrške Atifu Dudakoviću u Bihaću, arhiv