Ismet Bajramović, SSSBiH : Živio, Prvo meni Daj!
Kada je februara 2010. godine zamijenio Edhema Bibera na čelu Saveza Samostalnih Sindikata BiH, bh radnička klasa, ako se tako može nazvati ova kategorija robova nove bh demokratije, njih blizu pola miliona obespravljenih, je dobila ‘biber po pilavu’ u osobi Ismeta Bajramovića.
I da se zna, nije to ‘onaj’ njegov imenjak Ismet Bajramović Ćelo,  sarajevski silovatelj, bandit i heroj ArBiH, kojeg je Alija Izetbegović početkom bh rata pomilovao za njegove kriminalne sposobnosti i uveo ga iz zatvora direktno u uniformu komandira sarajevske policije a kasnije ga pokušao ubiti (poslije rata se kažu vijesti roknuo u svom stanu, ali ni to nije do kraja čisto i istraženo, tako su mnogi ‘heroji’ okončali), ali nema ni neke suštinske razlike. Ratnik, policajac, reketaš i ubica Ćelo je poslovao po sarajevskim kafićima i ulicama, sa batinašima, pištoljima i automatima, sindikalac Bajramović je to fino odrađivao u rukavicama i u suradnji sa vlašću, držeći radničku klasu na uzdi i dovoljnoj distanci od vlasti, pljačkajući je ispotiha i tajno, a što još uvijek čini.

Kad je izabran na ovo žestoko i istureno radno mjesto najavio je borbu za radnička prava i prava njihovih porodica, najavio je oštru akciju na razotkrivanju pljački poduzeća, ‘inventuru pokradenog’, ‘izjednačavanje sa pravima radnika u Evropi’, ‘povrat bogatstva kojeg su neki stavili u svoje džepove umjesto u radničke fondove’, mnogo toga je nabalegao, tek se sada ovih dana otkriva šta je sve zaplanirao. Zbog čega su mu skoro svi bh granski sindikati, njih desetak i vise udruženi u ovaj ‘krovni’ Savez dali podršku ponovo 2014 godine, danas ga očima ne mogu vidjeti i hoće da ga smijene po svaku cijenu.

Ali, ne ide to baš tako lako i mirno. Džaba što su u javnost procurile opštepoznate matrice djelovanja ovog krovnog udruženja radnika, džaba vijesti o nekoh 300 radničkih stanova koje je Bajramović dijelio kao svoju babovinu, džaba informacije kako je trgovao sa radničkim odmaralištima na Jadranu, kako je zaposlio kod Novalića Fadila ‘oprosti premijera’ svoju kćerku, da mu je sindikat platio diplomu koju nije imao, kako ima platu kao i svaki državni političar fićfirić veću od 3,000 KMa, ogromne troškove mobitela ili dodatak od nekoliko hiljada KMa iz nekog ‘nadzornog’ ili ‘upravnog’ odbora, kako putuje o trošku sindikata na ‘nepoznate destinacije’, džaba ti i to što je svaki radnički bunt svojim ‘sjednicama’, ‘smjernicama’ onesposobio u startu stalno prijeteći ‘kako vlada ne radi svoj posao’ i kako ‘će radnici izaći na ulice’.

Poznata šema bh vlasti i ovdje funkcioniše kao i u ostalim sektorima države a u nju se odlično ukalupio uhljeb Bajramović a ona kaže da je svađa i razdor najbolji lijek za vlast, tako vlast sve drži pod kontrolom. Kao što imamo preko 1,600 boračkih udruženja ili udruženja penzionera, ili boraca ili šehida, tako je i ovdje vlast namjerno ostavila neuređenom ovu oblast da bi mogla stvari držati pod kontrolom.

Postoje sindikati učitelja, metalaca, rudara, doktora, i da ne nabrajam koji još, a sve njih je Ismet Bajramović, hoću reći krovni Savez samostalnih sindikata držao i još drži u šaci, dok je zakonima koje je pisala za sebe vlast, precizirano kad radnici mogu a kad ne mogu stupiti u štrajk, kada na scenu stupa Bajramović.
Narod i radnici se pitaju kako je moguće da nema radničkog bunta, da radnici godinama rade bez plaće, bez uplate doprinosa za penzije i zdravstveno osiguranje, niko se ne pita kako je moguće da tako plitkom demagogijom predsjednik ove ugrožene bh vrste ljudi i njihovih porodica sve to godinama kontrolisano dozira u javnost držeći radnike što dalje od protesta i ulice, od vlasti. Čuvar vlasti i grobar radničke klase je to maherski odrađivao, sjetimo se samo prije godinu dana kada je donešen sramni Zakon o radu i kada su radnici nezadovoljni prijedlogom zakona prijetili buntom, kako je tada ‘radnički Ćelo’ Ismet Bajramović ‘prijeteći’ vladi odgodio svaki vid protesta i zakon je ‘prošao’. Bajramović je ‘najavio’ žestoke proteste u bezvezno određeni termin koji se nikad nisu desili, radnici su ‘popušili’ i minimalac i sve ostalo iz domena radničkih prava, Bajramović nije svoj luksuz, plate i dodatke.

Po istom kalupu su se završili i ‘žestoki’ protesti penzionera i kao što znamo Zakon o penzijama je usvojen a od najavljenih silnih povećanja penzija stigla je februarska povišica od 89 pfenninga, stiže i aprilska odprilike u istom iznosu.

Uvidjevši da su izigrani, granski sindikati su zatražili Kongres, kao jedino mjesto i organ da se Bajramović smijeni, ali odjednom, kad je uvidio da će jedan od predloženih kandidata dobiti većinu glasova, u fazi brojanja, marta mjeseca ove godine, Bajramović napušta Kongres pod izgovorom da mu se tlak povećao i ne bi izabran drugi predsjednik. Sve po zakonu, jer bez predsjednika nema ni Kongresa, a na pitanje novinara zašto je pobjegao sa Kongresa, mrtav hladan Bajramović iz svoje udobne kancelarije ukrašene medaljama, zahvalnicama i diplomama odgovara kako je njegov protukandidat ‘igrač vlade’ a kako on nije mogao ostati jer mu je tlak naglo skočio. Nije zabilježeno da je u sali Bajramović mjerio tlak, pa je ova sprdačina jasna svima osim Bajramoviću i Fadilu Novaliću koji je na ovaj način dobio na vremenu, dok se ne iznađe drugi Bajramović, ujedno radnički bunt je splasnuo.

Da bude veći ‘crnjak’ Bajramović je, dok su se granski sindikati ‘preslagali’ i tražili zakonsko rješenje kako da se korumpirani predsjednik zakonski pomakne i razriješi, poslije Kongresa kojge je sam minirao marta ovegodine izjavio kako će radnici još žešće tražiti svoja prava i da je ‘moguće u maju očekivati bunt većih razmjera’, ležerno iz kabineta najavio da će ove godine umjesto protesta, za Prvi Maj sindikat dijeliti letke o ugroženosti njihovih prava, od protesta i bunta nema ni govora.

Nema ni graha, nema ništa osim letaka. I dok po svijetu svuda tradicionalno radnici izlaze na ulice iako su u odnosu na bh radnike u daleko boljem položaju, zahvaljujući visprenosti uhljeba Bajramovića, bh radnici će dijeliti letke po ulici.

Kome, da je bar znati?

Silne krivične prijave o pljački radničke imovine zvanično podnešene protiv bivših rukovodilaca pa i ove najnovije protiv Bajramovića Tužilaštvo ne čita, oni ništa osim političkih preporuka niti ne čitaju, ostaje nada da će neki letak zalutati u njihove kancelarije tek da ih malo nasmije i razveseli. Ovakvu radničku klasu bi poželila svaka država, to zna i Bajramović, koji umjesto čestitke ‘Živio Prvi Maj’, na letku može slobodno dodati novu ‘Živio Prvo Meni Daj’, da prvomajski ugođaj bude što bolji i primjereniji. Jer, ionako, bh radnička klasa više razmišlja uz Prvi Maj o ražnju, janjetini ili sirotinjskom grahu, nego o svojim radničkim pravima.

photo : Ismet Bajramović, predsjednik SSSBiH, arhiv