Zašto na zvaničnoj stranici bh ambasade u Americi kriju Bošnjački Islamski Centar kao mjesto za konzularne dane?

 

O postavljanju bh ambasadora, o njihovoj stručnosti i diplomatskoj kompetentnosti, brigu vodi i isključivo predlaže i šalje osoblje BH Predsjedništvo. Kakvo nam Predsjedništvo, takve nam i ambasade, posebno ambasadori.

Međutim, da se zna, tu naši vajni članovi bh Predsjedništva nemaju nikakvih nesporazuma ni problema, to riješe uz kaficu i konsenzusom. Jer, svako ima svoga kandidata, prethodno su napravili dogovor oko destinacija, od Evrope do Azije.

Ko su nam ambasadori i kako predstavljaju državu Bosnu znaju građani BiH u dijaspori, ko su naši ambasadori i konzuli zna svekolika javnost koju niti ko pita niti sluša njene primjedbe. Tako bh ambasadorom može postati novinar, konobar, načelnik, srednjoškolac sa pučkim znanjem, osoba bez ijednog stranog jezika, bez ijednog dana radnog iskustva, može ambasador biti i hodža, ako ga ne vrate bez agreman saglasnosti, kao što je to jednom, prije par godina učinila Saudi Arabia, odbivši agriman za bh ambasadora uz obrazloženje ‘dajte nam nekog drugog, hodža imamo i previše’.
Jedno od boljih plaćenih mjesta za državne ‘uhljebe’, miljenike stranaka u vlasti svakako su ambasade i konzulati širom ‘dunjaluka’, Amerika nije nikakav izuzetak.

Godinama ovdje je stolovala miljenica Alije Izetbegovića i Harisa Silajdžića Bisera Turković, poslije Washington DCa dobila je drugu destinaciju u Sjevernoj Evropi, jednom ambasador, uvijek ambasador. Naslijedio ju je, ako bi drugi nego njen zet Haris Hrle kao kandidat Bakira Izetbegovića koji već prije Amerike ‘ambasadorovao’ u Saudi Arabia-i, prije toga u Austrijii  pa u Jemenu. Nerezidentno, vršio je i dužnost ambasadora u Omanu, Brazilu i jedno vrijeme radio kao stalni ambasador pri Organizaciji islamske konferencije.

Advokat po struci a ‘teški SDAovac u srcu, svira klavir, školovao se u Beogradu, odličan telegrafista. Potomak je komunista kao i velika većina SDA kadrova, otac mu je bio šef kabineta Džemala Bijedića, pripada poznatoj grupi SDA ‘stočana’, pošto je rodom iz Stoca, ne znamo da li i koliko stranih jezika govori, ali to nije nikakav podatak za bh ambasadora. Hrle u svojoj biografiji to ne ističe ali zato se zna da je imao čast posjetiti Kabu i da je autor povjerljivih dokumenata o statusu BiH i njenom međunarodnom položaju.

Što se tiče ‘vođenja’ bh ambasade, nastavio je stopama svoje punice Bisere. BH ambasada je po svojim uslugama građanima države BiH na vrlo lošem glasu. Danima možeš zvati ovu instituciju, odgovora nema, u kontaktu sa građanima osoblje je neučtivo i nekulturno a proces dobivanja putnih isprava je ‘ubij Bože’, čeka se mjesecima. Što se tiče cjenovnika, tu su u vrhu, cijene pasoša i drugih dokumenata su astronomske, svako se može u to uvjeriti posjetom web stranice ambasade. Naravno, stopama punice Bisere Turković, bh ambasadora možete samo vidjeti po džematim i mesdžidima, i naravno na slici sa Obama-om kad je dobivao agreman, u rijetkim intervjuima možete od njega čuti kako je Bosna miroljubiva, važna zemlja Balkana, kao dostojno predstavlja sve narode i narodnosti i kako je njegova misija da Bosnu predstavi u što boljem svijetlu.

‘U žutom’, mr. Hrle. Ako je to sve tako, zašto je web stranica bh ambasade konektovana sa silnim udrugama džemata, sa posebno odabranim advokatima, na kraju svih krajeva, zašto će jednoj sekularnoj i građanskoj državi konzlat u džamiji.

Da, baš tako, U Atlanti, država Georgia, u džamijskim prostorijama dva puta godišnje se održavaju konzularni dani, kao da nigdje u čitavom gradu nije bilo druge prostorije, i kao da je to pravi odraz vanjske politike BiH. Ili, kao da nije?
Sav život dijaspore u Americi je naslonjen na kafane i na džemate i vjeru, zašto bi i bh ambasada u tome bila izuzetak.

A kad može konzul, zašto ne bi i tv ‘Face’ mogla iz džamije, i dokazala je da može. Vispreni Senad Hadžifejzović je jučer emitovao svoj treći CD uživo iz Amerike, upravo iz džamije, iz ‘Bošnjačkog Islamskog Centra’ uz najavu da se javlja iz ‘građanskog’ dijela edukativnog i kulturnog centra’. Kao fol, tu ima mjesta za svakoga i za sve nacije, ‘lijevo je duhovni dio’ gdje smo vidjeli male Bošnjake kako tabire arapske knjige, ‘desno je edukativni dio i ogromna sala’ a što su sve Bošnjaci izgradili i kupili. Aferim, Senadu, Atlanta ima preko 40 džamija i ‘edukativnih i kulturnih centara’, i njemu nije ni zamjeriti, na kraju krajeva on je pored toga što je dobar novinar još i hadžija a ušićarit će na prostoru, ali šta će mo sa Hrlom i bh konzulatom i konzularnim danima u ovom centru, gdje se dva puta godišnje održavaju konzularni dani ‘u cilju pomoći ljudima, da ne putuju u Washington DC’?

Ništa, to je naša građanština, sekularština i sve ostalo što ide uz SDA demokratiju, međutim, problem je što Haris Hrle na zvaničnoj web stranici ambasade ovu realnost krije. Tamo nema nigdje ni adrese ni broja telefona Islamskog Centra Bošnjaka, tamo se samo navode adrese i telefoni za Chicago IL i Washington DC, gdje stoji da se konzularne usluge za one iz države Georgia pružaju u Washungton DCu. Islamski Bošnjački Centar je sakriven, ilegalan.

E, to je zato da se ‘nevjerne Tome’ ne dosjete.
Ipak dosjete se. Senad se dosjetio pa objavio u svom CDu. Hodža u ovom konzularno islamskom centru se ispotiha požalio Hadžifejzoviću kako iako postoje konzularni dani, ljudi slabo navraćaju ‘jer je u džamiji’, a ‘nema nikakvog razloga, ima mjesta za sve’ i sve u tom stilu.
Jašta, glupi ljudi, baš neznam šta im je. To je ‘lijevo’, nije to u ‘duhovnom centru’, to je ‘desno’, tu ima mjesta za svakoga.

photo : screen zvanične web stranice bh ambasade, u uglu – Haris Hrle bh ambasador u Americi, arhiv