Da li Fikret, Dunja, Ervin i Ljilja-Elvira Abdić naplaćuju dnevnice i naknadu za odvojeni život i kako stižu redovno na posao u Bosnu iz Hrvatske?

 

Velika Kladuša je po mnogočemu drugačija od ostatka opština u BiH, kojih ima poslije Dayton-a 143, 79 u Federaciji a 64 u Republici Srpskoj. (Prije rata u BiH je kao što znamo bilo 109 opština u čitavoj zemlji). Osim stalnih vijesti o nazadovanju ovog grada i opštine koje nam dopiru iz bh medijskih pera i sa stranica portala ‘rePrezent’ u pauzi poslije slikanja bužimskih brda, umjetnika Vučelja i vijesti iz medžlisa, pokušat ćemo selektirati i pribilježiti neke od kurioziteta karakterističnih za ovu opštinu.

Vijest da je ‘za načelnika izabran ratni zločinac’ ne računamo, to i nije kuriozitet, u stolici načelnika u FBiH nije samo Abdić koji je pravosnažno osuđen za ratni zločin u Hrvatskoj, takvih ima još, o onima koji za ratni zločin nisu i neće nikad i nikom odgovarati ne vrijedi trošiti ni vrijeme ni prostor. A ima ih i u stolicama načelnika, i u Parlamentu, posebno ih ima na mjestima ambasadora BiH ili u bezbjednosnim strukturama i Policiji i vojsci.
Ali, jeste pojava da je Abdić jedini od svih bh načelnika van ikakvog kontakta sa ‘ostatkom’ i lokalne i centralne vlasti. Kuriozitet je da ga u svom društvu ne žele ne samo glavne centralne vlasti, sa njim nemaju nikakvu komunikaciju ni ‘lokalci’, načelnici sa US Kantona. One najneophodnije kontakte načelnik obavlja preko i uz pomoć savjetnika ili ovlaštenih osoba. Od oktobra 2016. kada je preuzeo vlast u Opštini, i kada je u pratnji familije, poslanika US Kantona i bh parlamentarca Mirveta Beganovića i par privatnika iz Velike Kladuše boravio u Sarajevu te preuzeo certifikat CIKa, tamo do danas nije viđen, što je također privilegija. Kako obnaša vlast i da li ima kontakte telefonom, to znaju samo on i oni koji bojkotuju kontakt sa njim (budući da šutnja i ignorancija dolazi ‘odozgo’, Abdić je svima kao i Alija halalio javno), kako će u svemu tome proći građani Velike Kladuše i Opština, vrijeme već pokazuje.

Također nije zabilježeno da je u ovom vremenu svog mandata Abdić bilo gdje putovao osim jednom u Topusko i jednom u Vojvodinu, bar tako su mediji prenijeli. Uz ovaj kuriozitet ide i slijedeći : Abdić će na dnevnicama i funkcionerskim krkačinama uštedjeti opštini ogromnu lovu. Ako je ne potroši u druge svrhe. Niti gdje ide, niti mu ko dolazi (osim u nekoliko navrata načelnik iz komšijskog Slunja ili Vojnića).

Slijedeća rijetkost dolazi sama po sebi. Za razliku od ostalih, načelnik Abdić ima 9 savjetnika, mnogo više od drugih koji također imaju mnogo, mnogo savjeta i savjetnika, od čega ga savjetuju najviše njegova djeca, dvoje njih su njegovi savjetnici, što jeste raritet. Ervin Abdić, sin, koji je na jednom suđenju u Hrvatskoj izjavio ‘da ne zna ni sijalicu zamijeniti’, u procesu za navodnu krađu vode iz šahta, daje mu savjete, kao i kćerka Dunja koja je u ranijem mandatu načelnika Behrić Edina bila predsjednica Opštinskog Vijeća.
Velika Kladuša u ovom sazivu nije vijest niti čudo nad čudima po pitanju ‘papaka’ iako je poznato da je većina opštinskog vijeća ‘nategnuta’ i uspostavljena sa dvoje ‘preletača iz druge stranke, međutim jeste čudo nad čudima da je predsjednica OpštinskogVijeća opet kćerka Fikreta Abdića, Elvira Ljilja Abdić, inače i predsjednica stranke Laburista. Što znači da sve se može kad se složne ruke slože.

Prema nedavno  objavljenim kartonima imovine političara na web stranici CIKa, Fikret Abdić je opet u vijestima kuriozitet. Najbogatiji je među svim bh načelnicima, tako je bar prijavio svoju imovinu. Dok su ostali načelnici kokuzi muljali i plakali sa imovinom supruga, kćerki i cijenama auta ili zaduženošću kreditima, Abdić da li namjerno ili greškom izbaci da je čisti milioner. Iako su ovi imovinski kartoni zapravo imovinski kurtoni, vijest je zaslužila popriličnu pažnju.

Abdić je također i jedini načelnik koji na posao putuje iz druge države, u gradu gdje stoluje nema ni stana ni kuće. Ima samo kuću u ruševinama i šikari, spaljenu do temelja i dublje koju je Admil Mulalić sadašnji predsjednik DNZa skupa sa Rifatom Dolićem bivšim predsjednikom obećao obnoviti, pričali su o obezbjeđenim nacrtima i tlocrtima i svim ostalim smijurijama u 3D dimenzijama, ali to je sad u domenu bajke. Da li onda, kad već putuje, Abdić naplaćuje dnevnice, nismo mogli utvrditi. Uz ovu rijetkost, logično je pitanje da li naplaćuje i naknade za odvojeni život, budući da svi bh ‘odvojeni’ funkcioneri imaju ovu privilegiju i koriste je maksimalno, također nismo mogli provjeriti, a Fikret je odvojen od porodice da ne može biti odvojeniji jer kako prenose lokalne vijesti radi svaki radni dan u šta ne sumnjamo. Iz ranijih izvještaja znamo da je Rifat Dolić kad bi putovao u Sarajevu naplaćivao i dnevnice i odvojen život, to je radio i DNZ poslanik Nermin Purić (ovaj je čak i internet i celularni naplaćivao od države), to radi i Mirvet Beganović sada, čak je sklopio i neki fiktivni ugovor sa poslodavcem u Švrakinom Selu kod Sarajeva i uzeo pare a nije stanovao kod njega već bi prespavao na drugom mjestu, zašto to onda ne bi mogao i Abdić, kad je ‘odvojeniji’ od svih pobrojanih, odvojen od svega. Također, isto se može priupitati i za ‘ostatak’ porodice, za kćerke Ljilju, Dunju i sina Ervina, budući da svi imaju kuće ili stanove, i kuće i stanove oprostite, i porodice van države BiH, odgovora nema. U Velikoj Kladuši nemaju gdje ni odsjesti ni prespavati, to je potvrđeno.

Onda, kako stižu redovno na posao, njih svih četvero, mislim treba u osam ujutru biti na radnom mjestu, a oni valjda ustanu u 5 ujutru kao rudari ili građevinci pa putuju od Rijeke u Hrvatsku, popodne natrag, pa opet ujutru za Veliku Kladušu, nije to samo tehničko pitanje, ima tu svega i svačega. Ako ništa, granica u Maljevcu kod Velike Kladuše je uvijek skoro u zastoju ili blokadi, umor, nervoza, živci i stres. Imaju Abdići i kuću u blizini Velike Kladuše u mjestu Široka Rijeka, ali opet druga je to država. Ne vjerujem da su svaki dan tu u istoj kući, bilo bi to preveliko odricanje zbog posla. Ima Abdić i nešto stambenog prostora uz samu granicu u nekadašnjem prostoru Agrokomerc, ali molim vas lijepo, to nije stambeni već više rekreativni prostor ili nešto slično radničkom restoranu uz sobu za odmor.

Dakle, ne ide to i ne ide tako, znači putuju većinom iz Rijeke, iz Voloskog ili sa Crkvina, tamo gdje im je imovina i familija. Ako ne uzimaju dnevnice i naknade za odvojeni život, tim je kuriozitet još veći. Onda im ne preostaje nego da dođu na posao kad mognu i kad stignu, nema druge. Ili, štaznam, da nagađam, da stanuju u Širokoj Rijeci preko sedmice a četvrtkom i petkom ranije trknu svojoj pravoj kući pa lijepo ko ljudi izuživaju vikend a onda ponovo u pečalbu. Na žrtvovanje za raju.
Kuriozitet Abdića se ne završava samo na pobrojanom. Tako recimo, on je jedan od rijetkih koji je izbačen iz stranke koju je osnovao, izbačen je iz DNZ partijice, međutim zna on sa strankama, osnovao je sa kćerkom drugu i postao načelnik. Zapravo nije mu to druga, prva je bila neka bošnjačka, poslije je bila SDA ali to je već poznata stvar i nije u domenu ove teme.
Nije rijetkost već dapače pravilo da je iz zatvora uselio u funkcionersku stolicu, ali to se Abdiću desilo dva puta. Prvi put poslije afere Agrokomerc a drugi put poslije zatvora u Puli, ali je rijetkost da kao osnivač Agrokomerca i njegov prvi čovjek postavlja pitanje javnosti i vlastima u Sarajevu čiji je kompleks ‘Stari Grad’ i zamak iznad Velike Kladuše u kojeg je uložio milione dolara novca Agrokomerca, dok kompleks propada i dok u njemu vode biznis jebivjetri koji sa Agrokomercom nemaju nikakve veze. Kao što znamo, vlasti u Sarajevu su bukvalno otele i opljačkale Agrokomerc  i još ga pljačkaju, dok Abdić tamo ne može dobiti ni rentan prostor uz ugovor i naknadu, a smatra se najbogatijim bijednikom svoje nekadašnje firme, koja je sa 13,000 zaposlenih spala na par stotina radnika bez plaća i penzijskog staža, u koju ne može ni priviriti. Dok tamo Bakir Izetbegović pakuje ‘Tops’ Abdićev izum i pamet u kutije svojih jarana i SDA kapitalac i profitera.

Kuriozitet nije da je Abdić uz pomoć familije dobio ogroman budžet Opštine ali je zaista čudo da od tolikih para u opštinskim grantovima odvoji skoro pola miliona maraka za udruženje na čijem je čelu, ‘Udruženje za nezaposlene dioničare’, dok su ostala udruženja i udruge dobile crkavicu od po nekoliko hiljada KMa. Osim ako se ne desi drugo čudo, da pored tolike love ovo udruženje postane zaposleno.

Prava poslastica kurioziteta Fikreta Abdića je predizborna i izborna kampanja za funkciju načelnika 2016 godine. Par slika i panoa sa sloganom ‘korak ispred svih’ i par skupova i dovoljna broj glasova. To je sve. Niti je davao silna obećanja niti ih mora ispunjavati ili strahovati šta ako ih ne ispuni, u čemu je u prednosti od svih ostalih koji su politički lagali i koji moraju politički da se pravdaju. Godine i njegova starost su zlurade i bespotrebne. Iako je jedan među najstarijima ili najstariji od svih načelnika u BiH, pričati o tome je obična budalaština, pa koliko je samo mlad američki predsjednik Trump pa se niko ne buni, a šta je Velika Kladuša naspram Amerike. Uostalom, on je sav svoj život proveo u Agrokomercu, u  mercedesu i u zatvoru.

Naravno, kad to ne bi imala, Velika Kladuša ne bi bila ekskluziva, riječ je o ‘bijelom hljebu’. To vam je ono kad po zakonu možeš primati godinu dana ili 6 mjeseci platu a ne radiš, što imaju manje više skoro svi bh političari. Koju privilegiju su onomad prije nekoliko godina kad su se uplašile demonstracija bh vlasti obećali izbrisati i zaboraviti a poslije hapšenja demonstranata zaboravili šta su obećali. E, Velika Kladuša za razliku od ostatka Opština u US Kantona još ima tu privilegiju.
Tek da se dokaže da tu nije sve tako baš crno.

photo : Fikret Abdić Babo, izborni jumbo plakat, arhiv