žičara i žicanje u Sarajevu : 33 kabine k’o 33 zrna tespiha

 

Konačno, i to smo dočekali, Sarajevo je ponovo dobilo žičaru, uz Dan Grada Sarajeva, njegov načelnik anti-antifašista Abdulah Skaka je ispunio svoj dječački san, Naime, uvijek je želio da se provoza žičarom, a kad si načelnik, i još ‘iz reda SDA’, onda ti se želje lakše ostvaruju.

I za divno čudo Skaka nije pred kamerama obznanio da ‘žičara vozi na Jahorinu’ kako smo od njega očekivali, već je ‘potrefio’ baš onako i kuda ide : na Trebević, na sasvim drugu stranu i na ljetnjikovac Vidikovac, sve je to bez greške Skaka izbiflao pred kamerama, pred pozvanim gostima, dok je još emotivno dijelio kafu i kolače raji koja je navalila na čudo od prevoznog sredstva, kojeg eto, načelnik ‘poklanja svome gradu’ uz njegov Dan, 06. april.
Iako je Sarajevo žičaru dobilo 1959 godine, u doba ‘onom mračnog i tamnog vilajeta’ zvanog komunizam, ova današnja nova novcijata je pravo remek djelo SDA bulumente čiji je pravi knjižni primjerak upravo njegov načelnik Abdulah i prikazana je kao da je organizovan put na Mars a ne na brdo iznad Sarajeva.

Naučili smo mi da SDA ‘otvara’ trotoare, neprobijene tunele po nekoliko puta, neizgrađene dionice autoputa uz svake izbore, ali ovo sa sarajevskom žičarom prelazi sve crte neukusa i kiča, Skaka je dobio svojih zasluženih pet mjeseci slave, sasvim slučajno uz dolazeće oktobarske izbore.

Žičara je islikana i opjevana, njeno puštanje u rad se ‘poklopilo’ sa dolazećim izborima i sa Danom Grada Sarajeva, a takva se prilika ne propušta, međutim bilo bi dobro, kad već to nije Skaka pojasnio, da rasčistimo neke činjenice. Žičara je mogla biti ‘gotova’ i daleko prije da nije tako SDA odlučila, jer dolazi vrijeme ‘otvaranja’, u nešto se otvarati mora. Kad već nema ceste, fabrike ili štaznam, javnog prijevoza ili vodovoda, daj šta daš, aerodrom i žičare su pored fontana sad u BiH u velikoj modi.

Međutim, i tu ima ‘caka’, i za to treba lova. Kako je bh vlast naučila kao na duhan i drogu – na kredite i donacije, ni žičara nije prošla bez toga. Bogati Amerikanac oženjen Bosankom, bračni par Offermann prije nekoliko godina uplatili su donaciju za obećanu žičaru Sarajlijama. Dakle, sadaka je glavni moto i pokretač svih SDA ‘investicija’ sa kojima se vlast silno zna pohvaliti. Međutim, donator je lovu davao sukcesivno, onako kako se vidjelo da lova ide u radove a ne u privatne džepove i ‘dogurao’ od obećana 4 na 7, 5 miliona KMa koliko su iskeširali za ovo građevinsko čudo opjevano u svim literarnim i drugim pjesničkim i pjevačkim modelima, toliko je načelnik Skaka ‘ižicao’ sadake. Ostatak od par miliona KMa je dao Grad, međutim to nije spriječilo bezobrazne SDA mafijaše da to pretvore u još jednu u nizu ‘radnih pobjeda i uspjeha’, kao što je poručila ‘čestitka’ optuženog predsjednika KO SDA Sarajlića upućena načelniku.

Da ne bi sadake, dakle, ništa od obećanja i životnog sna mladomuslimana i anti – antifašiste Skake da se provoza žičarom. No, i pored toga, šestoaprilsku nagradu Grada Skaka nije uručio ovom skromnom Amerikancu i njegovoj supruzi, nije se sjetio šta li, već je jurio po Hrvatskoj Stjepana Kljujića a nagradu dodijelio Stjepanu Mesiću koji nagradu uopšte ne želi prihvatiti, zbog već poznatih razloga. Kao što znamo, Komisija za odlikovanja je prvo nagradu dodijelila Orhan Pamuku, poznatom turskom pjesniku i dobitniku Nobela, ali je pod pritiskom i naredbom vrha SDA, ovu nagradu oduzelo Pamuku jer to ne želi Erdogan a dodijelilo je Mesiću. Kao, ‘Pamuk nije ništa učinio za Sarajevo’, što će reći da Mesić osim prijateljevanja sa Alijom Izetbegovićem ima i drugih kvaliteta, posebno, u odličnim je odnosima sa Taibom Erdoganom.
Kako god, žičara je puštena u funkciju, pale su  i prve hvale oko posjetilaca Trebeviću u prvom ‘radnom danu žičare’ a glavni donator je umjesto nagrade, dobio sliku sa načelnikom u njegovoj sunetarnici brijačnici koju je naslijedio od svog oca staromuslimana i koja je čuvena ne samo po šišanju već i po sunećenju. Tamo se naime uredno otkidala muslimanska pa poslije bošnjačka muškost i sve se bilježilo u ‘teku’, Skaka namjerava to predati, pardon prodati muzeju bošnjačke umjetnosti, da se vidi kako se nekad to radilo : dođeš na brijanje i šišanje a oni te osunete. Samo još da utvrdi cijenu ‘babine teke’, pa ćemo moći da pročitamo i vidimo imena ‘miliona Bošnjaka osunećenih u ovoj brijačnici’.

Istina, ova žičara je kao što je to izjavio prije tri godine Skaka, onda kao dogradonačelnik, trebala imati 44 kabine ali Skaka je ‘modifikovao’ građevinske papire tako da sada svaka kabina predstavlja jedno zrno iz tespiha. Ima ih ravno 33 i sve su umotane u patriotizam bh zastave, koju ni Skaka ni njegovi nalogodavci ‘ne fermaju’ ni za pet para, osim ako nije na žičari. Kao što znamo, Skakina želja je bila da su kabine umotane u ljiljan-zastave ali jedva je ‘prošlo’ i to sa tespihom, dalje se ‘nije moglo’, požalio se Skaka jednom svom prijatelju.

Samo se hulje kriju iza patriotizma i zastava, zato je ovako bolje, Skaka se spasio. Da nisu promućurni Amerikanac  i žena mu Maja znali kakve smo mi patriote, ne bi bilo ništa ni od žičare ni od donacije – sadake, da nije Amerikanac donaciju davao onako kako su tekli radovi, sad bi umjesto nasmijanog Skake koji dijeli kolačiće i hvalospjeve za nešto za što nije zaslužan ama ni za ‘nokat’ slušali donatora kako traži lovu nazad jer nema ni para ni obećanog objekta, kao što smo čuli neki dan kako švedski ambasador tužaka Mostar i njegovu vlast kako su spiskali 15 miliona Eura datih za vodoprečišćavanje i kolektore a nema ni para ni kolektora. Kaže čovjek da ne zna kako će pojasniti svojim građanima gdje su nestali njihovi novci. Eh, neka pita Japanskog ambasadora koji je dao prije 20 godina Bužimu pet milona KMa pa opet nema ni vode ni love, baš su ludi ti ‘stranci’, kad moraju objašnjavati narodu takve gluposti. Kod nas toga nema.

Žicanje je uspjelo, raja se vozika, cijena je za sada od planirane 20 KMa spala na pet – šest maraka za domaće i 20 KMa za strance, biće opšta navala za bh ličnim kartama i pasošima, no ne treba se radovati. Revnosni SDA direktor firme koja je dobila žičaru na gazdovanje će te cijene izmijeniti vrlo brzo, znam ja SDA nas i Vas, ostalo je još da se uredi pristupni put, prilaz za invalide i mnogo toga što je skraćeno da se žičara otvori, nije isključeno da se uskoro otpočne i sa snimanjem serije o žičari ili dugometražni film. Kad može o Aliji, zašto ne bi mogli i o žičari. Kad smo već kod Alije, ne znam koji je razlog da se u povodu Dana Grada Sarajeva ide na Kovače, Alija nema veze sa tim, dovoljno je što se 33 kabine motaju ukrug i na brdo pa sa brda nazad, bilo je dovoljno da se u jednoj od kabina provoza Alijina slika. Osim, ako to nema veze sa Skakonom analizom istorije koja kaže da Sarajevo nisu oslobodili partizani već Muslimani, i da nije oslobođeno 6. Aprila već dan ranije. Kao da ti muslimani nisu bili u partizanskim već u Handžar divizijama, gluho bilo. Zbog  čega Skaka obavezno i ne sa greškom ponavlja kako se slavi dan borbe protiv antifašizma.

Za razliku od ranijih namjernih ‘gafova’ mladomuslimana ­načelnika, na ovom ‘otvoru’ je još dobro prošao. Jeste da nije pominjao Bosnu već samo Sarajevo, jeste da je više uz Dan Grada slavio svoju brijačnicu sunetarnicu, jeste da je slavio peti a ne šesti April, dakle muslimane iz 13 Muslimanske a ne partizane, nije ‘uhvatio’ ni Mesića da mu uruči nagradu ali doći će ‘Mesi’ kad se odljuti, ali je bar poštedio i javnost i medije svojih opasnih i glupih ‘gafova’ od kojih ti se želudac prevrće a pamet ustukne.

Ne, nisu u pitanju šale kojima se javnost sprda sa Skakom, tipa kad na slici daje Bakiru Izetbegoviću bajaderu a kaže ‘uzmi Alija ovaj Tops’, u pitanju je fašizoidno prekrajanje i istorije i datuma BiH sa kojim se Skaka, jer mu se hoće i jer to može, ponosi kao budala sa pleskom. Može mu se jer nema ni antifašista ni partizana koji su ili pomrli ili protjerani od ovih begovskih bošnjačkih potomaka. Da ih ima, kao što reče jedan stari gerilac partizan, ‘sve bi to bilo riješeno u roku od 24 sata’. Ovako, ‘vozi Miško’, hoću reći : nek’ nam živi Abdulah Sadaka.

photo : ilustracija, Bakir Izetbegović i Abdulah Skaka, Raja Sa Biroa, arhiv