Neformalna grupa Bošnjaka medijski predstavlja zvanično Bosnu pravdajući Turske vojne akcije u Siriji

 

Navikli smo se na činjenicu da je Alija Izetbegović ‘mahnuo’ Bosnu u amanet Turskoj, turski predsjednik Erdogan je to ponovio nekoliko puta a sin darodavaoca Bakir to sa neskrivenim žarom potvrdio kao nešto ‘najnormalnije’.

Navikli smo se i na to da nam je sva vanjska politika BH predsjedništva otkako je Izetbegović junior tamo naslonjena na njegove odlaske u Tursku i na dolaske turskih zvaničnika kod nas, na druga mjesta se ne ide, niti ga iko zove niti mu ko dolazi, prirasla su nam srcu turska kolektivna sunećenja širom i listom po Jedinstvenoj Bosni Veseloj u kojima se ‘kiferi’ sve što se uhvati a muško je, posebno su nam drage i mile kolektivne Ramazanske žderačine u organizaciji Turske, ispod mosta, na mostu, u parku, u kafani, na brežuljcima, milionska ulaganja Turske u izgradnji džamija, islamskih dječjih vrtića, islamskih pijaca, islamskih staračkih domova i stambenih zgrada, islamskih bazena i fitnes sala, draga su and mila Islamskoj Zajednici BiH takva ulaganja a Bogami i nama ‘džile’, tim prije jer se te ‘investicije’ tretiraju kao ulaganja od značaja za državu sva ova višegodišnja ‘bunarenja’ Turske po Bosni kao po svojoj kući, organizaciji preko koje se sve to ‘tursko čudo od investicija’ a zove se TIKA to je još draže i milije.

Ma sve što je uz ‘braću’ iz Turske, nama je pri srcu kao krvava košulja, posebno nam ‘sjeda’ to što se po Turskoj bratimimo sa gradovima i Mjesnim Zajednicama, što nam se tamo školuju studenti a kod nas uvodi turski kao zvanični jezik u svim osnovnim i srednjim školama skoro u svim Kantonima, nama se srce raspada od sreće što imamo filmsku seriju na turskom o herojskoj borbu ARBiH i Alije Izetbegovića, što imamo filmovane face Sebije Izetbegovića i ostale familije, nema ništa draže za nas nego kad slavimo turske praznike kao naše, kao što je to recimo bitka kod Canakkalea iz Prvog Svjetskog rata koju proslavljamo u Sanskom Mostu, nama godi što je Turska prepuna parkova i škola sa imenom Alije Izetbegovića i krcata imovinom, stanovima i poslovnim prostorima naših predstavnika u vlasti, nama je posebno zadovoljstvo što se škole nekadašnjeg Erdoganovog ahbaba a sada ‘teroriste’ Gullena izgrađene po Bosni krišom pretvaraju u ‘imovinu Islamske Zajednice’ i neke druge turske škole, me eto, draga nam je i činjenica da tamo u Turskoj ima na milione Bošnjaka koji su uz nas i sa nama, naša usta su puna hvale o ‘Turskoj pomoći’ iako je Austrija pet puta više investirala u ekonomiju naše države od Turske, i iako smo kad je bilo gusto, mahom pičili ne u Tursku već na druge destinacije Zapada.

Skratka, sve nam to ispunjava dušu i tijelo jer iza svega ‘stoji’ zvanična BiH, Bakir Izetbegović i SDA sa Islamskom Zajednicom BiH na čelu sa Reisom Kavazovićem. A to znači, ‘stojimo’ svi mi, cijela Bosna.

Kad se Turska odlučila bez odobrenja UNa i Savjeta Bezbjednosti ući na teritoriju druge države, Sirije, da se ‘obračuna sa teroristima’, nama su pluća disala kao dojenčetu. Agresiju koju je sama nazvala mirovnom i pod imenom ‘Maslinova grančica’ Turska je izvela veoma miroljubivo sa namjerom da se obračuna sa Kurdima, sa kojima je u ‘miroljubivom’ zagrljaju već dugo dugo i kod kuće i bilo gdje vani, iz Bosne je širom džemata odjekivala dova ‘majci’ Turskoj, kao da su Tursci tamo otišli na hadžž a ne da ubijaju i ratuju.
I to je ‘prošlo’ pod paskom zvanične države BiH, jer ne bi ni trunke komentara na ovu plansku akciju Islamske Zajednice kojom se uz fanfare slavi ubijanje na tuđoj teritoriji. Kao, gluho bilo, kad bi neko od naših susjeda recimo, učio dove za zločin u Srebrenici ili štaznam, klanjajo nam silne namaze sa željom da nas bude ubijenih još više, i zbog toga što je u BiH znak jednakosti između zvanične vlasti i Islamske Zajednice BiH.

Ali, ali, živo me zanima ko je odobrio u ime države Bosne da se tokom i poslije ‘blistave pobjede’ turskih gazija osvajanjem grada Afrina u Siriji u poznatoj ‘maslinki’ , koji je nastanjen ne džihadistima ISILA/IDIŠa protiv kojeg se navodno Turska borila već pretežno kurdskim stanovništvom, mi Bošnjaci/Bosanci/Teletabisi/svejedno, u glavnim ulogama se pojavljujemo u marketinškom spotu države Turske, u kojem Bosna daje i zvaničnu i onu moralnu koje ima i odviše, podršku ovom međunarodno sumnjivom upadu strane Turske vojske na teritoriju druge države?

Takav spot je za BiH ruglo i propast, o onim drugim stvarima da i ne pričamo. Tu prije svega mislim na međunarodni ugled države Bosne u kojem se našla ovim spotom, u oružanoj agresiji Turske koju nije odobrila ni Amerike, ni Rusija niti UN. Pa, naravno, ni zvanična BiH, ako je uopšte ima imalo.

Video spot se otvara izjavom izvjesne Emine Šećerović Kasli (neformalnom urednicom lista ‘Stav’, naše gore list, udata za Turčina, inače u bh ratu je bila dijete, 1985 je godište), koja je akciju Turske uporedila sa ‘odbrambeno-oslobodilačkim ratom’ Armije BiH tokom rata u našoj zemlji. Hrabro je bodri njen otac Vehbija, poznati mujezin Begove džamije u Sarajevu koji već godinama umjesto da ide u obaveznu penziju sisa lovu Islamske Zajednice, pridružuje im se i treći Šećerović sin Vehbijin – Mersudin, savjetnik aktualnog bh ministra policije Aljoše Čampare, pripomažu još mnogi znani i neznani. Šerif Patković, predsjednik ‘krovne’ boračke organizacije BiH osumnjičen za milionsku pljačku boraca i gazija BiH je tu, da se zna, i govori u ime države Bosne, onda slijede ‘ljiljani’ sve frca od njih. Mujo Aganović, Samir Šibonjić, Amina Begulja, Alma Hadžić…
‘Cijenjena turska braćo, Naša srca dobro znaju šta je bol, časna borba i ljubav prema domovini. Mi smo preživjeli te dane’. ‘Vi ste bili s nama, danas Vaša zemlja prolazi kroj jedan težak period’. ‘Danas vaše majke dobivaju vijesti o šehidima i gazijama’. ‘Danas smo mi majke s vama’. ‘I mi kao mladi smo uz vas’. ‘Nema prepreke između duša/srca’. ‘Za dovu nema razdaljine’. ‘Ono što nas spaja je ljubav’. ‘Od Bihaća do Zenice’. ‘Od Doboja do vezirskog grada Travnika’. ‘Od Tuzle do glavnog grada Sarajeva’. ‘Bosne šaljemo našu ljubav i podršku’. ‘Ja sam Amar i ne šutim’. ‘Iz Bosne pružamo maslinovu granu” …
A od države Bosne, ni ‘habera ni glasa’. Što znači, sve face u ovom spotu govore u naše ime. U moje, u tvoje ime, u ime svih ‘konstitutivnih naroda’, ma šta god ova ustavna sraćka značila.

Odgovora na postavljeno pitanje nema i neće ga ni biti. Znači, država ‘stoji’ iza ovih patriotskih emocija ‘maslinovoj grančici’.  Tu prestaje svako naše poimanje sekularne, zajedničke, građanske ili bilo kakve druge države, kako mi volimo da tepamo svojoj prćiji. Bošnjačkog t(k)určenja nikad dosta!

 

photo : Emina Šećerović Kasli, ministar bh Aljoša Čampara-gore, dolje – Šerif Patković. arhiv