Top, top, haubica, SDA nam uzdanica* Šta je 2,500 Dodikovih pušaka – ništa!

 

Poslednji mitingaški skup SDA braće u Sarajevu nazvan u medijima ‘proljetnim pročišćavanjem’ već je iza nas, međutim ne treba ga olako prepustiti zaboravu. Zato jer se na njemu čulo mnogo toga što je prošlo nezapaženo.

Mediji, naručeni naravno, bavili su se time da li je sarajevska ‘Zetra’ bila puna, mashanlah koliko nas ima, ili je bila poluprazna, je su li ili nisu gosti po uzoru na sve mitinge ovog svijeta a posebno bh političko kurčenje plaćani i u kešu i u sendvičima (a jesu, naravno), uz besplatan i obavezan autobuski prijevoz, dok je poanta data kako je uklanjanjem nekoliko pulena iz stranke koji su zapravo samo sebe isključili i osnovali druge sestre stranke Bakir Izetbegović svjesno i planski ‘krenuo u čišćenje’ sopstvenog korova, što je planirao odranije, ‘samo je čekao da ima dovoljan broj ruku za akcize, zakon o penzijama i zakon o radu’.

Čisti spin, ili da kažemo na bosanskom tipična SDA laž, miting je bio i prošao ali nije pokazao uopšte ono što nam se servira.

Kakvo čišćenje, kakvi bakrači, riječ je u pokazivanju i dokazivanju snage posrnule SDA koja je jednostavno morala napuniti ‘Zetru’. Ili ovako ili onako uz 20 KM dnevnica i vrbovanje i sakupljanje ‘mase’, raje i podanika, jer kao što probošnjački tursko selefistički mediji javiše ‘slika pokazuje sama od sebe’, da nema raje čime bi ‘dušmanima’ začepili usta.

O nečem drugom hoću nešto reći, bez obzira ‘koliko nas ima mashanlah’, uz opasku da uopšte ne mislim da je SDA ‘gotova’, ‘da puca po svim šavovima’ ili da će ‘ljevica’ na dolazećim izborima pomesti ovu bh noćnu moru i vlasti i demokratije. Ne zbog toga što ljevica ne postoji ni ujedinjena ni razjedinjena, ne postoji u tim strankama koje sebi daju atribute ‘građanskih’ ni minimum želje za rušenjem SDA, kod njih jedino preovladava borba za sopstvene stolice kao najžešći argument oponiranja sadašnjoj vlasti, već zbog činjenice da je diktatorska vlast za ovih 27 godina vladavine preotela sve resurse države, čitavu državu, njeni su kadrovi na svim nivoima vlasti od dječjih vrtića do sudstva, policije i tužilaštva i ambasada, u njenim kandžama su mediji, državne firme i agencije pa kod činjenice da im je biračko tijelo uglavnom u zaposlenim kadrovima na državnim jaslama i u Islamskoj Zajednici, još je rano za ‘kukurikanje’ o beuslovnoj predaji i porazu. Posebno treba sa rezervom uzimati tvrdnje novostvorenih stranaka na čelu sa starim i oprobanim jaranima i SDA ahbabima kako će za narod i pravdu istresti sve na ‘son’, počev od hadžije Dine Konakovića koji je samo onako generalno ukazao na kriminal i korupciju a nama ostavio da ‘mudrujemo’ ko su to krimosi dojučerašnji njegovi suradnici i da čekamo ‘da organi pravosuđa odrade svoj posao’, pa preko Šepića i njegove evropske galame ili Mirsada Kukića koji se ‘vratio’ korjenima Alije Izetbegovića. Svi će se oni, kad uzmu dio glasačkog kolača i podijele funkcije, ‘naći’ sa Izetbegovičem i SDA jalijom opet u vlasti. Kao što je to prije odradio Haris Silajdžić, pa Sefer Halilović, pa šta znam Željko Komšić ili Elvira Ljilja Abdić, naprimejr.

Nešto drugo je indikativnije od uvoznih bukača i galamdžija i zelenih parola, a to su zaključci koji su na ovom skupu donešeni, i kojih je ravno devetnaest. I svi do jednoga su ‘jednosmjerni’, sačinjeni kroz jednodimenzionalne SDA bošnjačke naočari.
Oni su sročeni programski, tačno se vidi da su predizborni i izborni i, iako obiluju lažima i izvrtanjem istine i realnosti (ništa novo za SDA), planski ukazuju kako će se voditi izborna akcija. Za Bosnu, za narod, nedamo ni pedlja zemlje, suverenost, nema otcijepljenja Republike Srpske, nedamo Srebrenicu (ovdje nedaju ni Tomašicu), nema trećeg entiteta, ostajemo ‘građanska stranka’, idemo u Evropu, osuđujemo ‘vukove’ i ‘srbsku čast’, kod nas nema ništa takvoga, ne prihvatamo podmetanja o radikalizaciji islama i Bošnjaka i sve u tom SDA stilu. Da ne nabrajam kontraargumente, evo samo Srebrenica, nju je SDA izgubila davno, vraća nam se na velika vrata Ćamil Duraković sa svojim ‘odgovorom’ i kandidaturom za predsjednika Republike Srpske  a ni da zucne iako je obećao ko je ‘izdao Srebrenicu’, o ‘jedinstvenosti’ i ‘suverenosti’ ne vrijedi više pričati, ima glasilo ‘Satv’ koje će i taj mit o ‘23% i suverenosti i jedinstvenosti’ raspršiti dok si rekao ‘stav’ ili keks.

Znači, od ratoborne u huškačke politike se neće odustati jer ona donosi najviše glasova. Posebno su mediji žvakali laži mlađanog Denisa Zvizdića, jednog iz plejade ‘minhenskih slavnih gazijskih brigada’ kojem je vrhunac uspjeha u vlasti prijevod upitnika, iako smo na to potrošili milione KMa i više od godinu dana i još progutali ‘kneglu’ ubacivši u odgovore podatke o ‘nerezidentnim stanovnicima u RS’ onako kako je tražio Milorad Dodik, akcize i prevara boraca i penzića koji je načistom bosanskom ovo ‘čišćenje’ SDA prljavštine nazvao hidžamom, da nas ‘ceo svet razume’. Za one znatiželjne, hidžama je liječenje fildžanima i usisavanjem zraka, novi bh poratni patent rado primjenjiv u mnogim ordinacijama po Sarajevu u vlasništvu ‘doktora’ sa certifikatima iz Saudi Arabia-e ili nekih drugih zemalja Bliskog Nam Istoka.

U zaključcima ni riječi o bošnjačkom fašizmu na kojeg je s pravom ukazao glumac Enis Bešlagić na promociji stranke Dina Konakovića, niti riječi o ‘pročišćavanju’ u kojem osudiše Mirsada Kukića za izdaju a ohrabriše Sarajlića koji je sa Kukićem optužen u istom predmetu, ni riječi o naoružavanju BH Policije ili o uvježbavanju mladih ‘askera’ po arapskim etno jezerima i klubovima, ma nijednog zaključka o političkim ubistvima iza kojih je, nema se šta više dokazivati, SDA i sam njen vrh, iako svi znamo da nema u Evropu dok se ta ubistva ne razriješe, primjer nam je Hrvatska koja je baš morala to riješiti za određena ubistva da bi opstala u Evropskoj Zajednici. Važno je napadati i pljuckati Milorada Dodika što je kupio 2,500 pušaka a Federacija samo za naoružanje i opremu spiskala 12 miliona KMa. Važno je napomenuti kako se Srbija naoružava i Hrvatska također a siroti Bošnjaci, miroljubivi i goloruki nemaju kud nego pod okriljke NATOa i međunarodnih ‘faktora’, ma šta to i ma ko to već bio.

Vijestima je međutim namjerno promaklo da je na istom skupu naš famozni premijer ‘Fadile Oprosti’ Fadil Novalić demantirao ‘sve Nevjerne Tome’ a Bakirovu miroljubivu laž doveo do usijanja sa svojim kratkim obraćanjem ‘vidi mashanlah šta nas ima’ raji. Uz opasku da uopšte ne opravdavam Dodikovo zajebavanje i zveckanje oružjem i ‘vukovima’, citiraćemo Fadila Novalića, tek da se razumijemo i vidimo otkud i kako to dolazi naše mirotvorstvo i ‘merhamet’.

 “Vi ste svjedoci da namjenska industrija ne služi samo izvozu, ona povećava sigurnost naše države u momentu kada se i Srbija i Hrvatska naoružava. Mi smo u ovom mandatu gotovo završili prozvodnju samohodnih haubica 155 mm, proizvodnju puške, imamo nove RPG-ove. Naše granate danas umjesto 20 kilometara, lete 42 kilometra, idemo na 50 kilometara. Gradimo fabriku baruta. Mislim da će do kraja godine iz naših fabrika izaći borbeni transporteri. Dramatično smo ojačali namjensku industriju, kažem ne samo zbog izvoza”

Tako je zborio drug Fadil, neka ‘crkne’ Dodik i Aleksandar Vučić i pomalo Kolinda, ‘Kraljica Balkana’.

Znam, glupo je i bespotrebno raspravljati o oružju a posebno je nepotrebno zveckati sa njim na našim prostorima gdje i samo opali a kamo li u našim rukama, međutim to je očigledno ‘naša hrana’. Samo, još gluplje je pitati zašto Bošnjaci pizde na svaki pomen oružja u okruženju uz vaz o miroljubovosti i ‘merhametu’ a kod kuće evo vidimo pofino se naoružavaju i uvježbavaju. Onako ‘mirotvorski’ i sa epitetom žrtve sa čim prelaze u svojevrsnu morbidnu fašizaciju i države i žrtve. Da i ne računamo na silnu lovu koju smo ‘maznuli’ prodajom tobože ‘uništenog naoružanja’ sa kojim se ‘braća’ na Istoku ‘likače’ godinama.
Dakle, Fadil Oprosti nam je eto, otvorio oči. Ostaje još da naručimo koji raštimani avion pa da i mi eroplan za trku imamu. Uz haubice i rakete te fabriku baruta, naša suverenost i jedinstvenost će postati proporcionalna suverenosti Milorada Dodika i Dragana Čovića.

Šta nam drugo još treba za izbore? Askera, tj. vojnika nikad nije falilo. Vidjeli smo da je broj boraca od 200 i nešto hiljada porastao poslije rata na blizu pola miliona. A tek gdje je omladina koja uz ilahije i kaside i tekbire kao nekad u iranskom logoru Pogorelica za kojeg je Bakirov Ćaća tvrdio da ne postoji sve dok ga vonici OHRa nisu rasturili ‘jača duh’ za nedaj Bože, gdje su silni džematski saffovi i kix bokseri vehabijskih klubova širom ‘jedinstvene’ i Jedine, ej !? Uz ovakvu logističku potporu Fadila Novalića kojoj bi pozavidio ratni logističar Čengić i ovoliko prisustvo ‘vidi mashanlah šta nas je’, nama niko ne može ništa. Sve dok je SDA imalo živa i živahna. Zato, zna se….

photo : bh haubica iz Travnika, arhiv