Kako SDA ­’čisti’ redove pred izbore, kako potkresuje voćke : knjiga koja neće biti napisana

 

Pršti, pršti bijela staza, od zime se nemože više izdurati. Posebno od čišćenja.
Nekad su se u ovo vrijeme smetova i puharike svađali oko snijega, kao nekad u slatka vremena kad su DNZ i famozni Rifat Dolić i Admil Mulalić svađali sa lokalnim SDPom ko je više očistio i ko se bolje uslikao sa lopatom, danas ‘čiste’ najviše u SDA bratiji.

Sve frca, čisti se na sve strane širom zelene SDA pijace, širom Jedinstvene. Samo, čudno neko čišćenje, iako ne vrijedi prigovarati, vrijedi podsjetiti. Bakir Izetbegović ‘očistio’ Mirsada Kukića i Amira Zukića a zaogrnuo Sarajlića. A sve trojica osumnjičena i čak, optuženi za teška koruptivna djela ometanja pravosuđa i uzimanja mita za zapošljavanje. Nanijetio, ušicao izbrisati kantonalnog ministra Nudžeima Džihanića ‘zbog lažne diplome’ a mi znamo da mu je diploma lažna već dvije godine, i još je faca ministar, i još nije sigurno da li ‘leti’, nijet je jedno a cilj drugo, iako i na bosanskom i na ostalim jezičinama znači isto : ‘planiramo pa ako prođe – prođe’. Pa onda ‘očistio’ Konakovića ministra, Dinu hadžiju i aferim, neka je, ali one, na koje je hadžija upr’o prst sa optužbom za kriminal, učvrstio i ohrabrio : samo nastavite, neće meni ‘zbog jednog teleta’ zaklanog mimo inspekcije pasti vlast u Sarajevu.

Čišćenja je bilo i u Bužimu i u Srebrenici samo se ne vide golim okom, ali ono jača. Patetično će prvaci u ovim zimskim SDA čarolijama čišćenja na jednom veselom skupu to prokomentarisati odprilike ovako : kad se bolesne grane sa drveta potkrešu, drvo raste punim plućima snažnije i zdravije. Taman tako, samo ‘u žutom’. Ili na čistom bosanskom da kažemo – ‘hoće govno’. Jer, nisu samo SDA grane bolesne i trule, bolest je u čitavom stablu, korjemu i plodovima, i tu makaze ne pomažu. Ni kalemi ni pesticidi.

No, nacijo, ako niste znali, tako se to radi. Par dana piskaranja po novinama i internetu i sve će pokriti zelena trava zaborava. I moga i tvoga. Kada bi insan mogao stići zapisati sve ono najavljeno ‘provjetravanje i čišćenje’ koje provodi vlast, bila bi to pozamašna knjiga, za najveće i najduže regale u dnevnom boravku. Ma kakvi tomovi Marksa i Engelsa koje smo nekad na metar kupovali i zatrpavali sa njima naše stalaže i ormare, kakvi eseji i romani Alije Izetbegovića koji nam se radi istih razloga dijele za džabe.

Koliko je samo novinskih kartica teksta ili minuta tv programa potrošeno na nekakve Parlamentarne Komisije za utvrđivanje nestalih ratnih i poratnih donacija za BiH, od dijasporskih veselica do ‘vreća za mog Bakira’ koje se mjere u desetinama milijardi KMa, pa ništa. Pojeo vuk i pare i Komisije. Prvi U Bošnjaka (onda i umalo i sada) efendijica Cerić je fino odbivši među prvima da dadne izvještaj iako je Islamska Zajednica BiH jedna od glavnih karika u tom lancu ‘sakupljanja pomoći’, to pojasnio slikovito samo onako kako on to zna i hoće : kome mi da podnosimo izvještaje, ba?
Je li vam to išta poznato?
Zelena knjiga zaborava krije u svojim nenapisanim stranicama i sve tajne političkih ubistava u BiH, od prvog predsjednika bh vlade Hakije Turajlića pa preko ministra dr. Irfana Ljubijankića ili ministra Joze Leutara, do direktora zloglasnog AIDa Ugljena ili Herende, Caci i Ćela, od kojih su neki pod zemljom a drugi uživaju na Zemlji. Na desetine službenika ove SDA Gestapovske bratije je i danas u vlasti, ili u BiH ili na nekim prestižnim destinacijama ambasada po čitavom dunjaluku. Većina ‘savjetuje’ sadašnju bošnjačku vlast. Tajna i to za sva vremena ostaje i jedinica za specijalno ubijanje po Sarajevu i široj okolici kodnog naziva ‘Ševe’ čija zlodjela su pripisivana Srbima ‘sa brda’ ili domaćim kolaboracionistima u Sarajevu, čuvari ove tajne su idanas u bh parlamentarnim strankama, za njih se otimaju ‘naši prvaci’ bošnjačke provijencije sa Bosnom na usnama i patriotizmom u džepu, i sa cvijetićem Srebrenice na reveru.

Sve ono što bi mi obični građani koji živimo život nedostojan čovjeku i koji plaćamo svoj danak nakaradnoj državi trebali znati, to je za nas tajna. Tajna je i Visoki predstavnik za BiH Inzcko Valentin, jedino njegova plata i ‘zabrinutost’ ostaju javne da javnije ne može biti. Za neku debelu nekolikometarsku knjigu ima materijala koliko hoćeš. Samo kad bi se napisala.

Iako se uvijek sa punim ustima diše, iz stranačkih megafona, nama se ove tajne daju tek na kašičicu. Tek toliko da mi steknemo dojam da se ‘radi’. ‘Da je istraga u toku’. ‘Da u interesu istražnog postupka ne možemo dobiti više detalja’. Jebiga, ako nećemo za dvadeset godina dobiti, kad ćemo? Zna se, sa pouzdanih izvora da je raja u BiH kratkog ili nikakvog pamćenja, zato je to tako. Svako deset godina podsjetiš stoga raju kako ‘se provodi istraga’, tek da pljačka, ubistva ili teška korupcija ostane u domenu tajne. Ili ‘teorije zavjere’, a da se k’o fol nešto na tom planu odrađuje. To se političkim rječnikom zove ‘pročišćavanje’ redova u svrhu jačanja pravosuđa i demokratije. Države.

U ovom čišćenju, nema nevinih, SDA je izdvojena kao najveća od kurvi u lancu ove političke kriminogene prostitucije. Ne znam kako drugačije da shvatim to ‘krečenje’ ako je, evo samo par primjera, Naser Orić savjetnik u vladi. Ako čak i zanemarimo to što je ratni zločinac i što je glavni za distribuciju kurbanskih kožica koje donesu godišnje prihod od najmanje milion KMa, šta je sa njegovim rektima po BiH zbog čega je u jednom momentu i uhapšen sa 200.000 KMa iznuđenog novca i sa pištoljem, u kafani. Pojela maca, čovjek fino savjetuje vlast kako i kuda dalje, dok njegovi ‘askeri’ budući omladinci uz Kur’an i postekiju vježbaju kako očistiti pluća u etno parku vlasništvo jednog finog i dragog Arapina. Mi lovimo četnike po Republici Srpskoj, što je sasvim u redu, ali naši ‘askeri’ od Orića pa do Cazina uredno vježbaju, za nedaj Bože, samo, to nije za priču, to je za neku buduću knjigu tajni. Hamdija Abdić Tigar, primjer drugi, je nova uzdanica Bakira Izetbegovića, prije toga je bio kod Lipovače među ‘komunistima’, iako svi i pored silnih zaborava znamo da je i ubica i ratni profiter. Samo, nije ga, i neće zakačiti Bakirova ‘lopata’.

Neće ni generala Dudakovića, Bakir to uz ovo pročišćavanje i ne krije. ‘Nedamo svoje generale’. Posebno nakon obavljenog hadžža, general Atif ‘Duče’ može da odahne. Može i general Mahmuljin kojem se za ratni zločin ‘sudi’ u postupku gdje su svi svjedoci postali ili mentalci ili nedostupni i zaštićeni, ili promijenili iskaze, dok generala finansijski pomaže Bakirova država. I ne samo njega, i sve druge bh ratne zločince, bh novinari revnosno istražuju koliko je Republika Srpska u te svrhe kasirala love za Mladića i Karadžića. O kakvom pročišćavanju SDA trabunja kad još na sud nije došao njihov načelnik iz Bihaća Galijašević, a fino uhapšen sa 10.000 KM mita u kancelariji, šta je sa Hamdijom Lipovačom, tri četiri optužnice a nijedne na vidiku, čovjek surfa facebook profilima i dijeli lekcije nama zaboravnima. Znam, nije on u SDA, ali čim je kao načelnik Bihaća uz Bajram odklanjao na sedždi i to podijelio novinarima, kod njega se nema šta dokazivati. Nema čišćenja ni oko Srebrenice i prošlogodišnjih izbora, džaba Bakir to mlati metlom, to su obične sprdačine i predizborne zavrzlame. Ćamil Duraković se na velika vrata vraća na političku scenu a lijepo je obećao da će sve javnosti ispričati ko je kriv za ‘pad’ Srebrenice, kad je onomad ‘Vlah’ Grujičić, po izjavi Reisa Kavazovića preoteo Ćamilu pretplaćenu stolicu načelnika. Ćamilica sve ‘izbrisao’ u svojoj glavi, ima novu alternativu za dolazeće izbora i zove se njegova udruga ‘Odgovor’. On i Munira imaju odgovor na sve.

Tajna za sva vremena su i ‘slučaj Papak’ u režiji Dodika i Željke Cvijanović, jer smo poslije toga vidjeli da papaka ne fali nigdje, od Velike Kladuše do Sarajeva, ohoho Sarajeva. Sad je papkarstvo jedna od glavnih grana političke ekonomije u Bosni. U knjigu zaborava mogu i već su ušle bh vehabije kojih nema od Cerića do Kavazovića a koji su preplavili Bosnu Jedinstvenu, uzduž i poprijeko, pa rasprodaja bh zemlje Arapima i njihovo doseljavanje, postao je zaboravan i ministar Mektić Dragan, ništa od njegovih obećanja kako je 400 ilegalnih firmi na imenima Arapa i domaćih Bošnjaka u BiH  ‘kako se na tome ozbiljno radi’, radi se govno, da kažem opet na bosanskom da me ‘ceo svet razume’.

Ah, da, u pročišćavanju SDA, Bakir je najdalje otišao opet u Srebrenici. Kao što ne znamo, njegov podpredsjednik Osmanović je tamo na sastanku u džamiji dobio batine a Bakir sve zaboravio, puzajući Osmanović se posuo pepelom te i njega uhvatila amnezija. U knjizi nacijo neće biti ništa ni o crknutim kravama koje je SDA, tačnije njihov ministar Ramić ‘dijelio’ povratnicima. Dobro, tu su povratnici samo mrtvi ali tako se kaže kad se nekom ko ne živi u Srebrenici dadne nešto jer se naziva povratnikom. Mislim, ono kad se umjesto 3 uplati 1,500 KMa a krava čim stigne darovatelju – crkne. ‘Umrile krave’, da kažem to na našem. Tu nećete pročitati ništa o atentatima na Bakira, javno je rekao da su ga pratili snajperi, onomad kad se opravdavao zašto njegova hanuma Sebija voza ‘škodu’ Predsjedništva dok obilazi muslimanske AFŽ teferiče širom drage nam i jedine Bosne, ma eto, nema tamo ni slova o eksplozivu na grob, pardon, mezar Alije Izetbegovića a svi znamo da je na Kovačima eksplodiralo, ‘istraga je u toku’ i teče već godinama.

Naravno, nema u ovoj nenapisanoj tvorevini ništa ni o tužiocima i njihovim demokratskim metodama, kao što su krađa love iz spisa, držanje predmeta u ladicama, krađama telefona iz spisa, od silnog pravnog kuršlusa glavni Tužilac Salihović još je uvijek samo u disciplinskom postupku, ima već više od godine kako Tužioci odlaze kod njega i ‘saslušavaju ga’, umjesto da leži u prdekani. Pa, tačno je, nema ništa za zapisati ni o napadu na srbijanskog premijera a sada predsjednika Vučića u Potočarima, tu se nema šta ‘čistiti’ jer se zna kad pada snijeg ali je događaj ostao kao mit i zavjera, nema nam ništa za knjigu ni o reviziji protiv Srbije gdje je Bakir Izetbegović lično ‘počistio’ i lovu i rokove za reviziju a javnost slagao kako je njegov i državni agent Sakib Softić sve odradio kako treba a ovaj ništa nije odradio osim što je blizu 200.000 KMa podigao za svoj rad sa računa udruge Fadile Memišević (‘Pravda za BiH’), babe koja radi po istom principu kao i baba, pardon Majka Munira Subašić (‘Majke enklave Srebrenica i Žepa)’.

O tome kako se pljačkaju pare boraca i invalida u ovoj nestvarnoj knjizi nikada neće biti upisano ime Šerifa Patkovića koji u ime 1600 boračkih udruženja troši lovu od raje a sve pokriva SDA ministar Salko Bukvarević, tu nećete naći ništa o postavljenju u Ustavni Sud dojučerašnjih SDA sekretara ili hodža sa minbere jer bi onda našli tamo i zeta Bakira Izetbegovića Mirsad Berberovića koji je u nedavnoj akciji SIPAe oko pljačke para putem fiktivnih faktura i diploma studenata preko svoje firme  ‘sam došao u Tužilaštvo i dao izjavu’ te nije uhapšen skupa sa ostalih devet direktora firmi sa kojima je ovu višemilionsku šemu kriminala odrađivao. Naravno, zbog toga jer su Bakirov zet i njegova firma ‘Bihexo’ jedan od glavnih na svim državnim tenderima gdje se milioni KMa slijevaju u porodičnu kasu. U ovoj knjizi bez kraja i slova nema mjesta ni za postavljenje kadrova Rijaseta na ambasadorska mjesta, niti o Potočarima koji se više od dvije decenije koriste u SDA političke svrhe niti će tamo ikad ostati zapisano kako se i zašto u Bosni mogu oporezivati kruh imlijeko a ne mogu i nesmiju kladionice, kako su printani certifikati ‘Alijine privatizacije’ sa kojima su najbliži jarani iz džamijskih safova kupovali fabrike a radnici, kasnije borci, sada te neosvojive tvrđave osvajaju bacanjem u smrt sa zgrada ili protestima ispred svojih fabrika, neće se ništa napisati o opljačkanim penzionim fondovima ili silnim stanovima koji su po principu onog ‘mračnog sistema’ prošlosti dodijeljivani na poklon najzaslužnijima.

Samo Bog i SDA znaju šta tu sve neće biti zapisano. Takvu knjigu uopšte ne treba očekivati, ona nikad neće biti ni napisana. Da je kojim slučajem iko usudi se i napisati, niko to ne bi ni pročitao, to je unaprijed jalov posao.

Jer, sve je prekrila zelena trava zaborava. I moga i tvoga. Iz Bosne, Zelene Doline, kako je razumije i shvata Bakir Izetbegović. Kojem je najbolja i vjerovatno jedna od rijetkih pročitanih knjiga, ako se izuzmu islamske, ona omiljena ‘Kako je bila zelena moja dolina’ (How Green Was My Valley) pisca Richard-a Llevellyin-a po kojem je snimljen i film 1941 godine.

photo : ilustracija, montmontaža Cross Atlantic, arhiv