Saudijke mogu da voze, da idu na utakmicu, mogu čak da prijave ako ih neko uštine za guzu

 

 

Krajem prošle 2017. godine, vlasti Saudi Arabia-e pohapsile su 11 prinčeva i 38 bivših i aktualnih ministara, poslanika i biznismena, ukčljučujući i princa Al-Waleed bin Talal-a, jednog od najbogatijih prinčeva te zemlje i bivšeg ministra finansija.
O ovim hapšenjima se pričalo nadugačko i naširoko, još će se pričati, jer su uslijedila nakon što je juna prošle godine sadašnji kralj Saudi Arabia-e Salman obznanio da je njegov nasljednik i sin mladi princ Mohammed Bin Salman koji je inače i ministar odbrane, dobio sva ovlaštenja da zavede malo reda među prinčevima i ministrima. Akcija je sprovedena i u sferi novog imidža i ‘novih vjetrova’ u ovoj bogatoj plemenskoj zemlji, kolijevci islama, poznatoj po svojoj tradiciji, zaostalosti i nedemokratičnosti, najpoznatijoj po vehabizmu, središtu terorizma. Ali, umjesto da se bogati i razmaženi prinčevi i vlastela smjeste u zatvore, prema ‘novom imidžu demokratije’ svi uhapšeni su ‘zatvoreni’ u luksuzni hotel sa pet zvijezdica ‘Ritz Carlton’ odakle su svi gosti naprasno istjerani i premješteni u druge hotele. Svijet se još naslađuje ovim načinom prakticiranja vlasti i demokratije, međutim Saudijci tome ne daju previše pažnje. Njihova tradicija je i ovdje pobijedila : strpati princa u obični zatvor za sirotinju bi bila uvreda, zato je za njih nađeno pravo rješenje. Hotel!

Ali, nije poanta u tome. Nakon hapšenja, vlasti Saudi Arabia-e su ponudile jednu vrstu nagodbe ‘zatvorenima’ : platite, ili vratite državi dio para koje ste uzeli i slobodni ste. Tako su mnogi odmah izišli na slobodu a vlasti im odmrznule račune u bankama. Recept je odličan, vlasti su tražile ogromna sredstva u državnu kasu, radilo se o milijardama dolara po svakom uhapšenom, čime su saudijske glavešine ‘jednim metkom uhvatile dva zeca. ‘Pokazale’ su ko je glavni na prijestolu a ujedno u državnu kasu namaknule ogromna sredsstva.

Zašto pišem o ovom bizarnom i opskurnom hapšenju negdje tamo daleko, možda će se neko priupitati?

Pa, čisto iz praktičnih razloga jer smatram da bi se ovaj recept odlično mogao primjeniti i kod nas u Bosni, kad bi bilo dobre i prave volje i države, iako još nemamo milijardera kao Saudi Arabia, ali imamo preko 500 milionera čiji je minimum bogatstva 35 miliona KMa, kako se kod nas računaju milionera. Recimo, da umjesto nekakvih smiješnih i samo za optužene korisnih nagodbi mafijaša i kriminalaca sa Tužilaštvom, naše Tužilaštvo i Sudstvo donese odluku kao u Saudi Arabia-i : uplati 100 miliona KMa državi i onda će mo razgovarati o sankciji ili kazni. I slobodi.

Jok! Kod nas milionerima ako se kojim slučajem i optuže, država još i plati troškove postupka, a kao po pravilu svakog oslobodi. Ili se ‘nagodi’ tako da mu odreže kaznu do godinu dana koju zamijeni plaćanjem, ili mu izrekne uslovnu osudu, nešto kao opomenu – ‘nemoj to više majke ti’. U većini slučajeva ih i uglavnom sud oslobodi. Prvenstveno jer su u pitanju političari, ‘stranački lideri’ i jer su sudije i tužioci u raljama vlasnika političkih partija.

Nije se dobro smijati ni činjenici što je saudijski princ svoje ‘zatvorenike’ smjestio u hotel sa pet svijezdica, naši se ne smještaju nigdje. Oni su do podne u svojim državnim uredima, popodne na sudu. Osim toga, ako se koji i zatvori, bilo radi medisjke galame i propagande, nije u luksuznom hotelu ali tamo ima i televizor i celularni, stražari rade za njega kao sluge, može u teretanu na fitnes a ako snifa, može i do droge, ma može čak raspolagati i sa gotovinskim novcem, kao što je to činio direktor Arslanagić u ‘aferi’ Bosnalijek kada je iz zatvora prebacio 250.000 KMa sa sebe na drugu osobu, a onda poslije pritvora zgladio za Ameriku.

U ovakvim i sličnim predmetima, dobro bi došla ova ‘Salmanova’ demokratija, međutim, nema od toga ništa. Mi u Bosni prepisujemo samo loše recepte. Iz Saudi Arabia-e čujemo još neke dobre vijesti, ne samo ove oko hapšenja prinčeva i ministara. Tako, tamo sada žene mogu voziti, mogu ići na utakmicu, mogu čak prijaviti kad ih štipkaju za guzu dok šetaju oko Kabe, nedavno je jedno udruženje žena osnovano za svoja prava otkrilo da i toga ima na hadžžu a nije se smjelo sve do sada prijavljivati, jer guza bi nastradala ponovo.

Kažu da mogu čak i glasati na izborima, nije još provjereno. Vidjećemo sad u oktobru kako će se to odvijati na Ilidži kod Sarajeva, vijesti govore da tamo ima više Arapa nego Bosanaca.

Bakir Izetbegović se ne može zaobići u ovoj priči o Arapima. U nekakvim dogovorima oko državne granice sa Srbijom i Hrvatskom, Bakir je čvrst kao ‘stena’ : neda ni pedlja bosanske zemlje.

Jebiga, neda komšijama uz nagodbu i razmjenu a daje džaba iliti ‘budzašto’ Arapima. Preko 400 nelegalnih arapskih pravnih lica i firmi načisto i pred očima bh javnosti rasprodaju ili kupuju bh grunt a Bakir to pravda ‘investicijama’, ‘turuzmom’ i ‘razvojem’ i džamijskom kalkulacijom. I poviše islamofobijom, neda na braću vehabije, koje kao i saudijski Kralj čuva kao zjenicu oka svog. Neda vjeru, hidžab, nikab, neda svoga oca Aliju. I neda na svoje milionera. De bolan ne bio, prepiši išta od braće. Vidiš li da tamo nije sve tako crno. Nije sve ni pokriveno, vidi ženke princa Talala, kako je otkrivena k’o na dlanu, a ti bi sve žene da pokriješ i sakriješ.
I bijelo je boja, Bakire.

photo : princ Talal sa suprugom, arhiv