Borci u demonstracijama nezavisne bh države

 

Dan državnosti Bosne i Hercegovine 01. Mart, kao i prethodnih godina, i ove 2018 je pokazao koliko je sirota Bosna Nezavisna i Jedinstvena. Koliko bi famozni referendum o nezavisnosti iz 1992 organizovan uz povezane zastave Bošnjaka i Hrvata a bez Srba i njihovih glasova (“Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda BiH – Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive?”) uspio da ga je sada organizovati, nije teško dokučiti jer niti je država suverena niti se uopšte može govoriti o ravnopravnosti njenih građana ili naroda.

No, to nije spriječilo vlast i vjerski džematski kler i kod kuće i u dijaspori da ovaj značajni dan države obilježe kičasto, primitivno i uz silnu bespotrebnu halabuku i da skupa sa Hrvatima, tačnije sa njihovim predstavnikom Čovićem a bez predstavnika Srba obaspu čitavu Zemaljsku Kuglu slatkoriječivim bljezgarijama od kojih je zaražen čak i servis Google.ba, koji im je poklonio i prisjećanje i zastavu. Ne doduše onu u srcu Bošnjaka već onu koju koriste samo ‘silom prilika’, ali dovoljnu za medijsku pompu i neviđeni patriotski egoizam i vlasništvo nad državom koji je uzdignut na pijedestal hutbi sa minbere odakle su frcale ljubavne iskre o patriotizmu kao ‘sunnetu’ (obavezi) svakog bh građanina.

Posebno je vlast upriličila ovu svečanost zvaničnom predajom odgovora na Upitnik evropskim birokratama, bankarima i poklisarima naše sudbine, kojeg je jedva, uz popuštanje zahtjevima Milorada Dodika u vezi ne priznavanja u popisu onih stanovnika prijavljenih na džamijskim i drugim fiktivnim adresama boravka uspjela prevesti (ne zna se sa kojeg jezika, budući da su u BiH u upotrebi tri ista ravnopravna jezika) nakon skoro godinu i pol dana, za kojeg je drugima u susjedstvu trebalo svega nekoliko mjeseci.

Čemerno je do bola koliko sami sebe lažemo i koliko je laž vlasti moćna i uticajna, te koliko je ova bespoštedna igra sa stanovnicima BiH poprimila zvaničnu ideologiju i metod manipulacije sa građanstvom.

‘Ajde na stranu što znamo da nas lažu ali ne ide normalnom insanu /na bosanskom čovjeku/ u glavu da sami sebe lažemo i ubjeđujemo i da smo u toj tuposti otišli toliko daleko da su sve prilike da nema povratka. Jer, i oni koji su upućivali čestitke i oni koji su ih primali, znaju odlično da, nažalost, od Bosne iz čestitki nema ni slova ni traga, da je sve to pusta fatamorgana, da niko od građana ne osjeća ni nezavisnost ni jedinstvenost a posebno da ne govorimo o suverenosti države, ali ne čestitati taj dan znači biti patološki izdajnik i nepatriota kojem svako može opaliti od čvoke do metka u glavu.

Kao što reče jedan dobri novinar, voljeti ovu zemlju Bosnu je čast i dužnost, pa i ponos ali voljeti ovakvu državu ravno je suicidu, u kojem se kao po šablonu samoubijamo do besvijesti. Zbog svega toga mi se ogadile sve vrste čestitanja od Bajram do Božića ili Uskrsa, pa sve do dana državnosti ili dana nezavisnosti, ova mafijška bratija na vlasti u BiH, svako u svom feudu je ogadila i sam smisao života u takvom ambijentu, stoga svako čestitarenje namjerno izbjegavam. Onog trenutka kad kao normalna zemlja budemo imali normalnu vlast, i normalan narod u njoj, možda osim zemlje zavolim i državu, do tada, što manje čestitanja to bolje.

Suvišno je podsjećati, ali ‘ajde još po koji put, kako se može čestitati dan državnosti kad se oni koji predstavljaju zemlju još ni nakon 26 godina nisu složili oko tog datuma, nemaju zajednički pogled ni na dan nezavisnosti i suverenosti a usraše se od bitaka i slavlja dok im za nekoliko godina iz zemlje nestaju čitavi gradovi ljudi, žena i djece, nestaju čitave porodice. Bakir podiže jarbole sa zastavama koje ne priznaje i kao Reis sa džamijama ‘zapišava’ svoju teritoriju, napucava na ratovanje i odbranu a rata nije ni osjetio, Dodik nabavlja puške a sprema se za stolicu u Sarajevu, Čović se sada ne formalno već i suštinski odcjepljuje, atari izračunati u postotcima se učvršćuju a mi govorimo i o nezavisnosti i suverenosti kao o svršenoj stvari, ne pitajući se nikad kad je to ‘svaki pedalj’ zemlje posjetio Bakir u Republici Srpskoj ili Dodik u Federaciji.

Evropa sa bankarskim činovnicima i diplomatama rovari po Bosni, strane ambasade kroje i zakone i javno mišljenje o svemu i svačemu, a mi i dalje pričamo kako se ‘naša zastava vijori na East River/u i kako je to znak da smo suvereni. Čak ni to nije tako, zastava se ‘viHori’, tvrde Bošnjaci, ali da zanemarimo te ‘sitnice’, kad se Bakir Izetbegović javi sa kafe u Trebinju ili iz restorana u Zapadnom Mostaru, neka očekuje moj patriotizam i moju čestitku. Do tada, ostaje mi da razgledam njegove slike sa Kovača i po džamijama širom ‘jedinstvene’ i ‘suverene’ 23% Bosne, očekujući da iz džepa sakoa udjeli koju stotku prvom siromahu iz safa.

Praznični ugođaj državnog praznika umalo su pokvarili nezadovoljni borci zauzimanjem saobraćajnica i petlji ali ni to ne može nigdje kao kod nas u Bosni. Država ima aparat i zakone i borci su ubrzo rastjerani, kao znak dobre volje pendreka dovezli su im autobuse da se ne muče pješačeći. Istini za volju, neki još opstaju na barikadama (Tuzla) ali i to će vlast uz pendreke i medije ugušiti bez velikih poteškoća. Mediji su već odradili svoje (‘politika je umiješala prste’, ‘Radončić’, ‘plaćenici’, ‘propalice’, ‘balvan revolucija’ …) a zakone su sebi mafijaši u vlasti odavno donijeli : oni odlučuju kako se može iskazati ‘demokratsko pravo na demonstracije’, a to znači samo šetnjom uz transparente ili kakvim sličnim igrokazima. Sve drugo je terorizam i politika a to se neće dopustiti za raju.

Istina, ovakav i sličan cirkus od protesta treba i zabraniti. Od nekoliko stotina hiljada ‘nezadovoljnih boraca’, na ‘barikadama’ ih ima manje nego kad se protestuje za prava vehabija ili Palestinaca, recimo. Ni jednog od predstavnika iz 1600 boračka udruženja, oni su uz rame ministru za pitanje boraca, tu je kraj svake priče. Kao i kod penzionera, koji kad planiraju na ulicu za svoja prava, predstavnik njihovog udruženja to osudi i potrpa. Ili kad predsjednik krovnog Sindikata minira proteste radnika.

Ili možda nije. Na snimkama protesta boraca čuješ tekbire i odmah pomisliš kako Armija BiH nije islamizirana i kako je sve to što pričaju o radikalizaciji muslimana čista laž i potvora, šta bi tek bilo da ih je četiristo hiljada a ne samo sto i pedeset promrzlih tekbiraša. Zna vlast sa kim ima posla, kako fino reče premijer Fadil Novalić.

ANTRFILE

Koliko su Bošnjački predstavnici preoteli Bosnu (bez Bosanaca kao konstitutivnih naroda i ono zemlje što im je Alija Izetbegović stekao u Dayton-u) samo za sebe te koliko je opasno čestitati državi rođendan ili nezavisnost, pokazao je i ovaj dan ‘nezavisnosti’, 01. mart 2018. godine.  Fikret Abdić, kao gradonačelnik Velike Kladuše čestitao je ovaj praznik kao i svaki drugi načelnik u BiH ali je u bošnjačkim medijima njegova čestitka prenešena uz naslov ‘Ratni zločinac Fikret Abdić uputio čestitku u povodu državnosti BiH’.

Upravo tako i tu je svaki komentar suvišan.

Da kojim slučajem čestitku nije uputio, vjerovatno bi naslov u medijima glasio ‘Ratni zločinac Fikret Abdić nije čestitao dan nezavisnosti’. Ili, vidi ga kako ne voli Bosnu. Šta to znači, kad partija Fikreta Abdića koalira sa vlašću u US Kantonu, onda je to sasvim u redu, kad u opštinskom vijeću Opštine Velika Kladuša sjede i poslanici SDA partije ili kad u Sarajevu u Parlamentu ima i predstavnika Laburista i to je sasvim pristojno, ali se zna unaprijed ko voli a ko ne voli državu Bosnu. I kako se voli država.
U tome je sva tajna ove ne prihvaćene ljubavi.

photo : glasački listić, arhiv