američki san : živjeti bez straha i ostati živ

 

Početkom ove godine, četrdeset i peti predsjednik USA Donald Trump održao je tradicionalno obraćanje naciji i Svijetu. O Americi, o infrastrukturi, imigraciji, o zidu na granici sa Mexicom, svašta je utrpao u osamdeset minuta svoga govora. Ni riječi o tome da je spiskao godinu dana da osiguranicima zdravlje učini komplikovanijim i napravio ih bolesnijim, rušeći Obama-in program ‘Obamacare’, da je bogatima smanjio taxe (poreze) a siromašnima donio nove namete, da se posvađao sa novinama i televizijom, službama FBI agencija te poništio silne pakete suradnje iz oblasti nuklearnog naoružanja i klimatskih promjena svoga prethodnika.

Najviše je posvetio pažnje ‘američkom snu’ (american dreams) ideološkoj kovanici koju je prvi put javnosti sublimirao 1931. američki pisac Truslow Adams, a koja je bila u upotrebi i ranije, neki kažu još od Deklaracije o nezavisnosti Amerike iz 1776 godine.
To je ono, da uprostimo, svi smo jednaki pred Bogom i zakonom, i ako hoćemo, možemo postići sve. Trump je to u svom govoru opisao ovako. “Ovo je naš novi američki momenat. Nikad nije bilo bolje vrijeme da počnete da živite ‘američki san’. Stoga, svakom građaninu, koji gleda ovaj govor, bez obzira gdje ste bili, ili odakle ste, ovo je vaše vrijeme. Ukoliko radite vrijedno, ukoliko vjerujete u sebe, ukoliko vjerujete u Ameriku, onda možete sanjati o čemu god hoćete, možete biti šta želite, a zajedno, možemo postići sve”.

Fraza k’o fraza, nema dileme, jer evo, uzeću odmah svoj primjer, da ne diram u ničije razmišljanje. Radim k’o konj, volim Ameriku, plaćam porez državi i imam kao i svako drugo živo biće svoj san, ali ne sanjam ga. Takvih je na stotine milione Amerikanaca, o američkom snu je čak snimljena i tv serija na NBC televiziji ali za razliku od mene, nisu prestali sanjati. Iako, kao i ja, mole Boga da poplaćaju svoje račune, kredite u kojima su zaglibili, da ostani u svojoj kući do kraja života ili da ostanu na poslu. Pa i pored te činjenice koju vide svi Amerikanci, američki san je prisutan u svakoj kući a na ovoj kovanici koju su izmislili bogati da relaksiraju sirotinju, evo ‘jaše’ i milijarder i predsjednik Trump, prije njega je ‘jahao’ Obama tvrdeći da je doživio svoj san ulaskom u Bijelu Kuću.

Ja mu vjerujem, jedan je od rijetkih koji je san pretočio u javu, ali da ne zaboravimo. Ni Obama ni svi drugi predsjednici prije njega niti oni poslije njega, da nisu bili bogati ne bi imali fajde sanjati.

No, vratimo se Trump-u. On, koji je davno dosanjao svoj san, čvrsto vjeruje da se to može, čak više, dokaz je da se u Americi isplati sanjati, iako se od snova ne živi. Šta hoću da kažem?
Ma, nije problem u snovima i željama, problem je u percepciji američke stvarnosti koju sanjači kao hipnotisani prihvataju jer im se tako medijski servira stoljećima. Onima istima koji su dali mogućnost Trump-u da priča o snovima. Realnost je hladna i neumitna a ona kaže da manje od 1% bogatih tajkuna i biznismena Amerike vlada nad onih 99% i više, i tu je sav ključ rješenja američkog sna. Ako zapostavimo i stavimo na stranu sve drugo, vidimo da od silnog sanjanja, Amerika treba omogućiti da bar živimo bez straha i bezbrižno volimo Ameriku, a to nije za godinu dana obezbjedio Trump, nije prije njega Obama a ne bi, da je pobijedila ni Hillary Clinton. U prvih nekoliko mjeseci ove godine zabilježeno je oko 30 oružanih napada na javnim mjestima u kojima je poginulo na desetine nevine djece u školama, kafićima ili ljudi i žena po trgovačkim centrima.

Nakon svog govora, Trump je posjetio Floridu i grad Parkland gdje je klasični terorista Nikolas Cruz  automatskim oružjem ubio 17 nevinih duša a teško ranio još 15 u jednom od najvećih i natragičnijih napada u Amerci poslije onog u državi Connecticat (mjesto Sandy Hook) decembra 2012 i tu, na mjestu zločina na tenane pojasnio kako zamišlja jedan od najvažnijih američkih snova : slobodu življenja i kretanja i slobodu prava na život. Parafrazirano, ubica je ‘mentalna osoba’, on, Predsjednik će poduzeti mjere, a mi svi moramo i trebamo da povjerujemo kako bi bili ‘zajedno jači’. Ni habera ni glasa o američkom domicilnom terorizmu čiji je predstavnik pomenuti ubica Cruz koji sve više poprima epidemične razmjere, posebno ni riječi o donošenju propisa o većoj kontroli oružja.

I s razlogom, jedna i jedina i najjača organizacija oružjem u Americi, nacionalna agencija oružja NRA, koja je dobrim dijelom zaslužna što je Trump postao predsjednikom i čiji je on član i poštovalac, jača je u Americi od mog i bilo čijeg drugog američkog sna. Po snazi, tu je sa amandmanom 2 američkog ustava iza kojeg se krije ova farsa sa oružjem. Njihova moć nije samo u novcu kojeg troše nemilice u izborima za predsjednika, ona se ogleda i u svakodnevnim lobističkim akcijama kojima bukvalno kupuju senatore i kongresmene Amerike, čime zapravo učvršćuju vlast u Washington DCu, a koliko su jaki i bezobzirni pokazuje i činjenica da je samo tri dana nakon pokolja na Floridi, održan u istom gradu sajam naoružanja gdje su se pored pušaka i pištolja mogle kupiti i kape sa oznakom MAGA, sloganom kojeg je lansirao Trump u svojoj kampanji (Make America Greta Again, Učinimo Ameriku snažnom).

Većeg ‘crnjaka’ od ovog sajma naoružanja nema, ako izuzmemo onaj u Sandy Hook gradiću gdje su pored tragedije koja se mjeri brojkama većom od ove i gdje je ubijeno 20 djece i u;itelja Osnovne Škole, vlasti uradile jedino ovo : srušile staru školu gdje je ubica pucao i ubijao a napravili novu. Trump je doduše obećao da će se ‘zauzeti’ da se ograniči nabavke dodatka za puške kojim se poluautomatsko oružje pretvara u automatsko, a šta je koristio i ubica sa Floride te za ‘veću provjeru mentalnog zdravlja’ vlasnika puške ili za ‘strožije provjere’, međutim običan i prepadnut američki narod traži totalnu kontrolu prodaje automatskog oružja i municije te vojne opreme, jadni i ucvijeljeni roditelji ubijene djece traže da bez straha mogu svoju djecu slati bar u školu ako već nije sigurno u diskoteku ili trovinu. Trump i za to ima rješenje, predlaže da umjesto kontrole prodaje oružja učitelji nose pištolje i brane djecu.

Klasičan primjer američkog sna kako ga sanja predsjednik, bez ikakvog osvrta da li su ubijena djeca imala ikakav san u školi dok ih je rafalima kokao napaljeni ‘mentalac’ kojeg je djevojka ostavila. Upravo na ovakvim tragedijama može se sagledati sva prozaičnost i neostvraljivost ideologije kojom se razbacuju ne samo Trump već i svi u njegovj blizini. Pojednostavljeno, možemo računati da će nas u buduće ubijati bez dodatka za automatsko oružje, dakle poluautomtski ili sa ograničenom nabavkom istog, dok ni u snu nema da sanjamo o kontoli ili zabrani nabavke vojnog i automatskog oružja.

Americi ostaje za utjehu da su se jedino neki pobunili na govor predsjednika, kao kongresmen iz države Massachussetts Joseph Kennedy, ili senator Bernie Sanders iz države Vermont te kongresmenica South California-e Maxine Waters, međutim i njihova replika je bila više privatna nego zvanična. Glasila je ‘Ova administracija ne napada samo zakone koji nas štite, ona napada i samu ideju da smo svi jednako vrijedni zašite’ i bila je više chat na facebook pričaonici nego li zvanični akt protivljenja Trump-ovoj ideji američkog sna. A pogodila je ‘u sridu’ : ako nemamo pravo na slobodan život i ako nemamo zaštitu, kako će mo sanjati svoj san, američki san.

I neće polučiti nikakve efekte. Jer, ne zaboravimo, i Obama je kao i Trupm sada, onda u Sandy Hook školi ronio suze i obećavao nemoguće. Doktrina ‘bogati i veliki su toliko snažni da bi olako pali’ očigledno je u usponu od predsjednika Regana do današnjih dana, nema tog sna pa ni američkog koji će to promijeniti. Što znači da je dolar a ne Bog u očima Amerikanaca na prvom mjestu, iako Trump tvrdi obrnuto pokazujući dolarske novčanice na kojima je to uklesano. Jedina razlika između Obama-e i Trumpa je u stilu življenja i predsjednikovanja. Obama je to radio fino i u rukavicama, zbog čega je dobio i Nobela za par mjeseci stanovanja u Bijeloj Kući, dok to Trump radi onako muški i bez ustezanja, kako i dolikuje estradnom trampizmu. I sa još jednom razlikom pride. Obama je u istoriji Amerike bio prvi ‘crni’ predsjednik i šef koji je sa sobom doveo punicu da stanuje u Bijeloj Kući, Trump je prvi estradni predsjednik koji je čak i ženu i djecu ostavio u svom tornju u New York-u.

Dok je činjenica da ni jednog ni drugog nisu izabrali birači glasači, već moćnici i pare, putem elektorskog načina glasanja što ih povezuje. Kao i suze poslije svake tragedije.

photo : ilustracija