Bosna je u Evropi od polu-hadžije Lagumdžije do hadži-Dine Kolakovića

 

Davne 2002 godine, ‘slučajni prolaznik’ i tajni polu-hadžija Zaltko Lagumdžija slavodobitno je kao tadašnji  ministar vanjskih poslova BiH izjavio ‘Bosna je od sada država a ne teritorija’, najavljujući ulazak u Vijeće Evrope. Od ovog ‘lažljivca’ komuniste prošlo je, evo vidite punih šesnaest godina a mi još uvijek pred vratima Evrope.

Nova Strategija EU za Zapadni Balkan objavljena prije nekoliko dana ne ‘piše’ nam dobro, ali naši naknadni lažljivci su i ovaj ozbiljni materijal preokrenuli u svoju korist objavivši kako se eto, ‘samo na nas čeka’, samo što nismo postali članovi ove kontroverzne evropske zajednice. Slično kao onda Lagumdžija, tvorac sintagme ‘država za čovjeka’ u ime i u čast SDPa, danas baljezgare i ‘lažljivac iz vijećnice’ Bakir Izetbegović’, i ‘lažljivac sa tornja’ Fahrudin Radončić, nema razlike ni u interpretaciji ‘lažljivca iz kalifata’ Dragana Čovića ili ‘lažljivca iz slavnih minhneskih brigada’ Denisa Zvizdića, kojeg popularno zbog svojih slatkorječivih izjava zovu još i Penis Pizdić, predsjedavajućeg ministarskog vijeća BiH što se nazivna vladom.
Dakle, ništa se nije kod nas promijenilo, sve drugo se mijenja osim nas i naših laži.

Kako je moguće da se jasan i koncizan dokument evropskih poglavara izvitoperi i preokrene, suvišno je pitanje za nas i naše prilike.

Jer, Strategija EU nedvosmisleno kaže da za nas nije određen čak ni okvirni rok pristupa EU kao za ostale zemlje Zapadnog Balkana, dok se njome fino kaže i u rokovima da će i Crna Gora i Srbija tamo biti prije nas. No, mi već imamo spremnu i seciranu laž da je to negdje oko 2023, a možda i prije. Osim toga, da bi uopšte razmišljala o nekakvim rokovima pristupa BiH mora pored akciza prestruktuirati mnoštvo delikatnih pitanja i riješiti niz naprosto neriješivih problema kao što su pitanja granica sa Hrvatskom i Srbijom, pitanje korupcije i kriminala te ono najvažnije : pitanje depolitizacije pravosuđa i ljudskih prava.

Međutim, slika sa evropskim činovnicima i novokonstruisana laž u režimskim medijima, dovoljan su zalog za bh raju da povjeruje kako smo već koliko sutra u Evropi. A mi nismo još ni preveli niti predali Upitnik sa pitanjima o nama i našoj krvnoj slici i prilici, ima već više od godinu dana. Mi se još nismo ‘usaglasili’ niti oko odgovora na ta pitanja, Denis Zvizdić to smatra ‘gotovom stvari’ ima već šest mjeseci.

Koji će ‘mantrak’ ovakva Bosna Evropi ne pitajte mene, pitajte Evropu, Ameriku i ‘ostatak’ međunarodne zajednice. Oni su je ‘sklepali’ u Dayton/u, oni bi vrlo rado i da sačuvaju takav svoj brand što prije i što brže, međutim i tu se moraju poštovati određene evropske norme. Koje su za BiH ‘alfabet’ iz kviza za milionere.

Jedno je nesporno, ovakva BiH ne treba nikome a posebno ne Evropi, međutim priče o ulasku u Evropu su potrebne i Bosni i Evropi. Zato će mo se još nagledati i naslušati ovakvih bajki. Evropi zbog toga što tetošeći bh vlastodržačku mafiju kontroliše državu i održava kakav takav mir, Bosni odgovara sve ono što drugi predlože a njeni predstavnici ne izvrše održavajući se tako u vlasti uz silnu pljačku i bogaćenja neviđenih razmjera. U tom začaranom krugu neotesana i zaglupljena raja plaća cijenu takvih igrica svim sredstvima. Provjereno u Bosni. Od akciza do skakanja sa nebodera ili odlaska u Evropu mimo Strategije. U jednom pravcu.

Jebo Strategiju, pa mi smo u Evropi još odavno. Nismo valjda na Taylandu ili u Kini. Naši bajni predstavnici su svaki dan po evropskim metropolama, čak i vikendom. Od Istambula, do Beograda ili Zagreba. A kad su oni Tamo, kao da smo i mi. Duša ne napušta tijelo sve do smrti.

photo : Deniz Zvizdić sa predstavnikom EU, arhiv