U 2017. godini nije bilo sve tako crno

 

  1. godina je iza nas, ‘ko je šmirgla’, trebamo se okrenuti Novoj 2018. godini, ka budućnosti. Koja, budućnost, je  perspektivna, berićetna, prosperitetna i puna iznenađenja. Naravno, ako pratite bh zvaničnike, njihove intervjue i izjave za medije ili vijesti sa zvaničnih web stranica državnih organa. Ako pratite medije bez intervjua i njihove vijesti na osnovu nekakvog ‘šalabajzerskog istraživačkog novinarstva’, ‘obojenog politikanstvom’, čak i kad su poprilično potkrijepljena dokazima, ne piše nam se dobro.

No, mediji su takvi, oni vole kako ocjenjuju političari, samo senzacionalističke vijesti, njih dobre i fine stvari uopšte ne zanimaju. Zato medijske vijesti treba uzimati sa rezervom, apsorbirati one dobre, one loše treba zanemariti.

Jer, evo recimo samo jednog primjera kako mediji ‘iskrivljuju’ čak i dobre vijesti. Ako nam vlast slavodobitno kao exclusive javi, a javi svako par mjeseci, da je BiH ‘dobila 200 milona KMa’ od MMFa, neke Banke ili nekakvog Fonda, mediji su spremni to prezentirati sa informacijom ‘kako je vlast zadužila’ naciju za taj iznos sredstava. U stvari, radi se samo o bogatstvu našeg jezika i različitoj interpretaciji, je li tako? Naravno da niko nikom ‘ne daje’ lovu onako i za džaba, ali lakše je i ljepše zvuči ako se kaže ‘da smo dobili’, nego da se objavi kako smo potpisali novi kredit. Eh, ti mediji.

Ili, recimo opet, ako vlast samo onako srčano i duševno kako to zna objavi kako je član BH Predsjedništva dodijelio određenu sumu novca nekoj od svojih organizacija, mediji su spremni u čas da to okvalifikuju kao potez trošenja državnog novca radi sopstvenih zasluga. Iako i jednima i drugima je sasvim jasno da član Predsjedništva nema toliko svojih para da se sa njima rasipa. Stvar je dakle, samo u različitoj interpretaciji, usljed čega nam medijska bh scena bruji i izgara u lošim vijestima, koje bi, da je samo malo pažnje i patriotizma, zvučale sasvim pristojno i pozitivno.

Tako proizilazi da imamo zvaničnu sliku društva i države koja je prihvatljiva, domoljubna i optimistična sa jedne strane, i sa druge, imamo medijsku sliku i percepciju države koja je brutalna. Slijedom toga, i 2017 i nije bila tako crna kako su je mediji prikazivali, stvar je samo u percepciji.

Primjera ima na pretek, dovoljno je samo nasumice i bez nekog posebnog redosljeda pobrojati neke, da se i sami uvjerimo. I da se podsjetimo nekih na oko spornih graditeljskih poduhvata naše bh vlastele koji su obilježili naše ‘reforme’, ‘agende’, ‘platforme’ i ‘ciljeve’ u prošloj godini koje je EU ocijenila uspješnim u svojim ocjenama ‘napretka’ BiH, dok su mediji bili više nego skeptični.

Na primjer, specijalno otvaranje famoznog trotoara ispred zgrade Predsjedništva BiH, jedno idilično i blaženo čudo neimara u vlasti, okarakterisano je totalno drugačije. A otvor je bio, trotoar je napravljen, nema se tu šta prigovoriti. Fanfare, makaze, tv kamere, govorancija. Koliko je tu truda uloženo od strane vlastodržaca znaju samo oni, koliko je para da i ne spominjemo. Pa onda silne fontane, pa kružni tokovi, pa zaobilaznice. Radilo se, nije da nije.

Ili, ono sa vodom u Sarajevu, već smo to zaboravili. Čitavu godinu dana nema vode, pucaju cijevi, redukcija, dedukcija i čim je vlast ‘dobila’ 25 miliona KMa, došla voda. Ministar Konaković je za kredit dovio i dovio kao Ajvaz-Dedo u Sarajevu a onda nastavio na hadžžu u Saudi Arabia-i sve dok nije ‘pukla stijena’ u kreditnom aranžmanu a voda potekla. Poslije hadžža, ministar je svečano otvorio kancelariju za naplatu naših muka (sve na jednom mjestu) iz računa za vodu, struju i grijanje, sve kako bi nam olakšao novčanik na jednom mjestu, mediji su to, kao što se kod nas radi, iskarikirali. Ne ulazeći uopšte u podatak da takve kancelarije i olakšice u 21 vijeku nisu nikakva novost za ostatak Svijeta. Eh, mediji.

Ili, recimo, kad je Dragan Čović svečano prošle godine otvorio trafo-stanicu, sve uz folklor i muziku, mediji su događaj načisto pokvarili svojim izvještajima. A svi znamo šta nama znači jedna trafo stanica.

Otvora i svečanosti je bilo na pretek u prošloj godini, međutim, nacija je navikla da se otvaraju samo auto-putevi i to bilježi kao uspjeh, ne znajući da je to složen postupak i proces. Posebno u Bosni, kod nas je sve tri puta složenije nego bilo drugdje. Kod nas ni debljina asfalta nije ista kao svuda u svijetu. Tako je recimo prošle godine, također, načelnik općine Novo Sarajevo Nedžad Koldžo sve uz pljesak i aplauze, tv i tamburice svečano pustio u rad lijepi, novi zeleni kontejner za elektronski otpad. Da, kontejner, nego šta, sve uz razdraganu graju dječice i svekolikog svijeta. Dok je Kantonalni ministar obrazovanja, na primjer, u septembru u sarajevskoj osnovnoj školi “Musa Ćazim Ćatić” svečano otvorio nove školske ormariće, nečiju donaciju školi, štaznam čiju, nije ni bitno, a u zeničkoj osnovnoj školi “Alija Nametak” isto tako svečarski uz kulturno umjetnički program i uzbuđeni govor svečano je pušten u rad novi savremeni zahod. WC, klozet, kako god hoćete, čiju infrastrukturu je finansirala, ma znate već ko, Turska, ‘naša Majka’. Tačnije, Turska Vojna Misija u BiH.

Kao što vidite, nije sve crno bilo prošle godine, ima i žutog, posebno oko zahoda u školi, međutim kao što rekosmo, mediji su čudo bosanskog nepatriotskog otpora, uvijek vide nijanse crnog. Ako smo se smijali bivšem načelniku Velike Kladuše Admilu Mulaliću kad je onomad otvorio brvicu na potoku u izbornim akcijama za fotelju načelnika, sad tek vidimo koliko smo bili nepatriotski nadrndani, sada kad vidimo šta se sve može i šta se svečano otvara na putu ka Evropi.

Kad smo već kod asfalta i kod auto puteva, medijima čak ni to u prošloj 2017 nije baš i bila neka vijest, a jeste bila. Naime, jedina dionica autoputa na Koridoru Vc koja je otvorena u 2017. godini duga je čak 10 km i vodi od Odžaka do Svilaja, ali opet mediji nisu baš zadovoljno dočekali ovu vijest. Kao, auto-put ne vodi nikuda. Dobro, jeste da nema mosta ni graničnog prijelaza na Savi i sad se po tih 10 km možeš samo vozati kad platiš putarinu i okrenuti se natrag, ali Bože moj! A može se tu dograditi i otvoriti i zaobilaznica pa da se ne okreće onako ‘na cesti’, međutim ne možemo mi a da u svemu ne vidimo crno. Ili sivo.

Na istom auto-putu kojeg je naš ministar Jusko ‘greškom’ nazvao WC umjesto V C, vidjeli smo kako su Željka Cvijanović i Fadil Novalić premijerka RS i lično federalni premijer otvorili 200 metara davno probijenog tunela na toj trasi, no, opet je to dočekano ‘na nož’. Pa šta ako je to već jednom ili dva puta ili tri puta ‘svečano otvarano’. Neka se radi, gradi i otvara. Jok! Dva novinara bez duše i eto ti političara bez glave. Ne ide, nešto treba mijenjati u našoj svijesti.

I u medijima. To posebno, ako hoćemo da živimo u boljoj budućnosti.

Kažem vam, bilo je i toga da se novinari sa sprdnjom prisjećaju još jednog otvaranja ‘samo radi Evropskog Komesara Hahna’, upriličenog za ovog evropskog političara na gostovanju u BiH, ne sjećam se više ni dionice ni puta jer se dosta toga otvara i gradi, čak više puta, ali se sjećam nasmijanog evropljanina i naših neimara iz vlasti, opet džaba, nama ne vrijedi ništa otvarati kad smo ovakvi kakvi jesmo. Nas treba zatvarati. Kad sve gledamo kroz mračna stakla naših očiju.

Kad sam pred sam kraj isteka 2017 godine pročitao vijest sa sjednice Predsjedništva kako su na prijedlog vlade i Vijeća ministara BiH članovi našeg bh Predsjedništva jednoglasno donijeli odluku i utvrdili Prijedlog osnova za vođenje pregovora za pristupanje BiH Sporazumu o zaštiti šišmiša u Evropi (EUROBATAS program), shvatio sam koliko su naši mediji zaglibili u mračne vode defetizma. Ta vijest je prošla neopaženo i traljavo a samo je tako važna. Em su je donijeli jednoglasno što je raritet u njihovom radu i poslovanju, em je pokazala koliko je BiH važan partner u EU. Dok je, što posebno naglašavam, vijest pokazala o čemu sve naši političari brinu i razmišljaju u svom svakodnevnom radu susrećući se sa problemima kojima mi obični smrtnici nemamo nikakvu predstavu.

Jer, očigledno mediji nisu prepoznali značaj ove strateške odluke, tako da nisu uopšte svjesni šta nama u ovoj situaciji znači nestanak posebne vrste sisavaca koji lete, te koliko je dalekosežna njihova strateška odluka. Posebno nisu shvatili da ova živa pred nestankom rijetka bića šišmiši kao što znamo tokom čitavog dana ne rade ništa već okačeni na skrovitim mjestima čekaju noć kad kreću u akciju a bez njihove akcije jedan čitav životni lanac se urušava i prijeti sa tim prava katastrofa.

O zluradoj novinarskoj tendenciji da sudbinu šišmiša porede sa radom članova BH Paredsjedništva ne vrijedi ni riječi prozboriti. Pa, molim Vas, članovi Predsjedništva su odluku donijeli tokom radnog dana. Pri dnevnom svjetlu.