U kakvom su “agregatnom stanju” bh muslimani kad im Reis u kancelariji ima jacuzzi, Medrese kad imaju bazene i sportske dvorane, džamije podno grijanje i mejtefi ‘pametne table’, dok sa škola i bolnica padaju stropovi a djeca iz nužde, nuždu vrše u poljskim klozetima i griju se kad donesu od kuće koju ‘potaku’ u torbi.

 

Nedavno, recimo već prošle godine, ženka Bakira Izetbegovića a direktorica sarajevskog Univerzitetskog kliničkog centra hanuma Sebija je izjavila kako nisu tačne vijesti o silnim odlascima doktora, reče, oni su ‘samo promijenili agregatno stanje’. Postalo tako načisto nevidljivo preko pedeset iskusnih doktora i specijalista sa ove klinike, iz čvrstog vidljivog prešli u parno agregatno stanje. Nema ih. Zadnji među njima doktor Gavrankapetanović je ‘ispario’ prije par dana, ispraćen otkazom, nije mu pomogao čak ni Reis kojem se prvom obratio za pomoć i zaštitu od Sebije hanume, ovaj ga ležerno i muslimanski poslao da ‘razgovara’ sa Bakirom, a Bakir vratio u kancelariju svoje ženke.

I, ‘ćiribu, ćiriba’, nestade doktora. Promijenio ‘agregatno stanje’.

Sebija je živa fala bogu i zdrava i nema potrebe da mijenja svoje agregatno stanje, međutim sintagmu koju je kao uvredu izbacila javnosti, nećemo dugo zaboraviti. Nema potrebe da mijenja ‘agregatno stanje’ ni aktualni Reis ef. Kavazović, znamo da je fala Bogu čvrsto i stabilno, međutim islamski je i duševno postaviti pitanje u kakvom su agregatnom stanju bh muslimani, nacija uopšte, koja je, kao što smo vidjeli po zadnjem a još ne verifikovanom popisu od 2013 godine 99% odana vjeri, tako su se bar izjasnili u popisu.
Za dvadeset i kusur godina u BiH nije izgrađena nijedna fabrika, bolnice se urušavaju, škole propadaju, po medijima sve pršti od poziva za humanitarnim donacijama u kojima se od smrti spašavaju djeca, žene i muškarci, dok je Islamska Zajednica BiH sa izgradnjom preko 700 džamija prešla na gradnju Islamskih Centara, islamskih Univerziteta, islamskih dječjih vrtića i još islamskijih staračkih domova i stambenih zgrada. I to sve po najmodernijim tehnologijama, sa podnim švedskim grijanjem, uređenim asfaltnim dvorištima i video zaštitom po najsavremenijim receptima.

Dobro, znam da je ovih 700 džamija vrijednije od 700 fabrika, kako reče ministar Kantona Sarajevo hadžija Dino Konaković i znam da u Bosni nikom nije do gradnje fabrika, kod nas se samo ‘grade’ trotoari, kružni tokovi koji kao i prije vode samo u krug, fontane, hair česme i spomenici sa ljiljanima i jarbolima ili bez jarbola, znam i to da vjera nije dužna graditi fabrike, njih nije niko dužan praviti već prodavati i pljačkati, međutim, kako može 99% vjerska nacija mirno gledati kako zbog 20.000 KMa umire nečije dijete a u vjerski objekat se trpa i šakom i kapom?

Evo, par dana prije Nove godine, u Cazinu Medresa ‘Džemaluddin Čaušević’ (nemam pojma odakle dva slova ‘d’ u imenu, Džemaludin je uvijek bio kod nas sa jednim) dovršena je izgradnja i olimpijskog zatvorenog bazena u Medresi ‘po najnovijim standardima’, pored već izgrađene sportske dvorane u šta je spiskano pola miliona KMa, dok sirota djeca Cazina istovremeno prodaju kolačiće u školskim hodnicima i po ulici da bi se spasio život jedne cazinske djevojčice, kako objasniti sad toliku širokogrudnost vjere, Rijaseta, svekolike bh islamske 99% nacije, jer bolesno cazinsko dijete je samo jedna kap u moru vapaja za pomoći sa kojom nas javnost bombarduje iz dana u dan. U kakvom smo to ‘agregatnom stanju’ kad nam ni država ni vjera ne mogu pokloniti ništa osim ispraznog merhametluka i kurbanskog mesa (kurbanske kožice su kao što znamo rezervisane za firmu Nasera Orića), što je opet naš poklon a ne darežljivost Boga i vjere sa kojom smo isprani.
Naravno, kad nam se Reis banja u jacuzzi kadi u svom uredu, kad nam se ruše ‘stare’ da bi se izgradile nove džamije koje zjape prazne, ako se izuzme hodža sa svojim audijem ili mercedesom, suvišno je očekivati da i u Medresama razmišljamo dalje od bazena. Ili o tome u kakvom smo ‘stanju’.

Mi smo niko i ništa, mi smo otpadnici od vjere, vodozemci, gmizavci. To je naše ‘agregatno stanje’.

Nikada i nigdje nije zabilježeno da je nečije dijete od muftije, hafiza, ili kojeg vjerskog glavonje u vrhu Islamske Zajednice BiH tražila donacija i spašavanje života pa proizilazi da su Bogu draži samo najsiromašniji teh ih uzima i zove k sebi, niti je u javnosti zabilježeno da neka od silnih džamija prokišnjava ili da da vjernici idu u zahod u poljski WC, što znači da se isplati itekako vjerovati i slijediti Božje ‘uže’.

Znam, niko nikada neće zapitati odakle lova Rijasetu za bazen jer je to ‘potreba’ a o njoj se ne raspravlja, niti će se iko zapitati kada će mo saznati kolika je plata Reisa, to je državna tajna da se zna, za one najbliže do Boga čak je i mezar rezervisan negdje uz samu džamiju za razliku od običnih smrtnika koji za ležaj u nekom zapećku groblja moraju inkasirati podebeli iznos KMa (po Pravilniku Rijaseta, da se zna), a sve zato jer Bog nije cicija.
Kada je onomad umro Kralj Saudi Arabi-e (kralj Abdulah, Salman bin Abdulaziz Al Saud,  2015. godine), servirali su nam slatkastu vijest kako je ‘ukopan u obični mezar’, kao i svi ostali, pa mi to baš došlo kao šega. Trebali su ga valjda sahraniti uz zlatnu školjku zahoda koju je koristio dok je bio živ, dođe mu isto.

Kad dođe vrijeme na isti način će sahraniti i onog i ovoga ‘našeg’ Reisa, bilo sa računima u Švicarskoj ili bez, sa jacuzzi kadom ili bez nje, ali to čak ni tada neće promijeniti naše ‘agregatno stanje’. Jednom vodozemac, vodozemac zauvijek.
A Bogovi ne čitaju novine.

Da imalo znaju kao što sve znaju, mogli bi učas izračunati da se u samo jednom bazenu Medrese ugušilo na desetine nevine bolesne djece. Ili da se umjesto brčkanja mualima i vjeroučitelja u toploj vodi moglo ogrijati na stotine sretne i vesele promrzle dječice koja su ni ‘kriva ni dužna’ obavezna da sa strahom sjede u učionicama u kojima otpada malter ili dijelovi krova, čekajući da se smiluje neki strani donator ili načelnik opštine. Iako ‘ulaze’ u famoznih 99% nacije.
Umjesto toga će mo čuti priču ‘kako smo tamo svi jednaki’, kako ‘smo stavljeni u iskušenje’ i slične odveć poznate vjerske fore i fazone. Sve dok svi jednog finog dana ne budemo umjesto u školama u Medresama i džamijama, a što uopšte i nije daleko.

Možda ‘tamo’ i jesmo, ali ovdje i sada, razlika je više nego očigledna.

photo : bazen u Medresi Cazin u izgradnji, arhiv