Sudska praksa u slučaju ‘Tigar’ kao poslastica
Već smo pisali o raznim načinima bh sudovanja i pravne države. Mislim ono, kad ti namjerno napišu nakardnu optužnicu koja ne može opstati ni u seoskoj trgovini a kamo li pred sudskim vijećem ili ono već naše, bh poznato : ‘ujutro te uhapse, uveče puste’. Pisali smo i o ‘slučajnim greškama’ u presudi o tvom identitetu, svašta nešto smo pisali, tek da se nešto kaže, što bi rekao planetarno poznati Ćiro Blažević : ‘svašta se kaže kad se priča’. Ali, ima toga koliko hoćeš, bh pravosuđe je nepresušan izvor svjetski nepoznate sudske prakse, koja je, kao i Zakon, popriličan izvor prava, prema kojem se donose presude. Samo treba pratiti kao to odrađuju bh pravni stručnjaci, sudije, tužioci i advokati.

Ako kojim slučajem ne podpadneš u grupu srećnika pravne nagradne ribolovne igre ‘uhvati pa pusti’, ne očajavaj, još ima nade da dobiješ od države ‘potvrdu o poštenju’, samo moraš biti ‘saburli’. Da kažem na bosanskom-strpi se malo.
I vjeruj u svoju pravnu državu. Jer, ako izgubiš tu vjeru, sve si izgubio, prvenstveno slobodu od koje sve drugo dolazi po sebi.

Znate, u BiH, pravnoj državi najviše vjeruju optuženi političari. I sa razlogom, nema ga koji nije iz zatvora uletio u vlast. Od Alije Izetbegovića, preko Fikreta Abdića pa do naših uzdanica i političkih vođa danas, da ih ne nabrajam. Ili obrnuto, možeš doći pod udar zakona dok si u vlasti, pa tako malo sjediš u Parlamentu, malo trkneš po pozivu tužioca u njegovu kancelariju. Ili, malo sjediš u Predsjedništvu a malo vremena izgubiš sa advokatima na suđenju. Međutim, na kraju, uz Allahovu volju i vjeru u pravnu državu, eto tebe nakon izvjesnog vremena slobodan ‘ko tica’ sa potvrdom o poštenju. Sa oslobađajućom presudom u džepu. A mi, mislili teški lopov!

Samo nikad ne smiješ izgubiti vjeru u pravnu državu. Možeš malo biti kritičan, možeš se i razboliti u vrijeme dok te ‘hvataju pa puštaju’, može da ti oslabi i srce sve dok ne izađeš iz pritvora, ali vjeru u državu ne smiješ zaboraviti. Tako je pored presumpcije ‘da niko nije kriv dok se pravosnažno ne osudi’, ova vjera itekako važna u životu naših lidera i političara. Jer, pravosnažno teško da ćeš ikad biti osuđen ali vjera u pravosuđe je trajna, dok je premisa o tvojoj nevinosti vezana uz samo i uvijek uz konkretan slučaj.

Poslednja sudska praksa oko ‘hvatanja pa puštanja’ Hamdije Abdića čuvenog Tigra i nekakvog pukovnika Sile Nebeske, odnedavno i političara i vjećnika, do sada je iako prepisana, jedinstvena i vrijedi je zabilježiti. Naime, Hamdo, bihaćka lola i bekrija, nešto kao ‘Krajiški Naser Orić’, već se godinama sumnjiči da je umiješan, ako već nije direktno šta učinio, u smrt generala HVOa Šantića u Bihaću. To pričaju svi, mislim raja. Zadnji je viđen sa generalom, zadnji je uz Atifa Dudakovića bio sa generalom u hotelu Sedra a kažu, čak ga je i doveo u Sedru kod ‘Dučea’, kako se voli titulisati general Dudaković. Priča se također da je ubijeni general Šantić bio ‘ u dobrim odnosima’ sa Fikretom Abdićem, što mu je bio dodatni motiv da nestane, svašta raja priča.

I Bog te malov’o, general je nestao, nema ga. Istraga traje već štaznam od 8. marta 1995. a generala nema. K’o da je ‘u zemlju propao’. U vodu Unu, bilo gdje, ali nema ga. Razne komisije, istrage, SIPAe, OSAe i ko sve nije istraživao, čovjeka ni od korova. Zapravo, nešto su pronašli u nekakvom plastičnom buretu sa krečom i kiselinom, nešto što podsjeća na generala, ali sve je stalo na tome. Svako malo vremena, u razmaku od nekoliko godina vijesti i državni organi podsjete nas da se ‘radi’ na ovom ratnom zločinu, da pravna država funkcioniše. A svaki put Hamdiju osumnjiče, onako bez veze. Čovjek pukovnik, nije mrava zgazio a mora se vući po sudovima. Sudbina političara, jašta radi! No, Hamdo nikad nije izgubio vjeru u svoju državu i svoj Sud. Dobro, znao bi on ‘nabiti na quac’ i direktora SIPAe i koga sve ne, ali vjera u državu je ostala. Kad su ga prvi put uhapsili i pitali za Šantića, bio je sa imenjakom Hamdijom Lipovačom u SDPu. Tada je Lipovača uz vjeru u pravnu državu stao među prvima u odbranu ‘Tigra’. Znate, ono, ‘neće nama hapsiti naše heroje’, ‘izjednačavati krivicu’, i sve tako u tom stilu. I pravna država pusti Hamdu Tigra, ostavi ga na miru a generala Šantića da počiva u miru.

Kad je Lipovača došao pod udar države u koju vjeruje, Hamdo Tigar se brže prestrojio u SDA, ali vjera u pravni sistem je ostala. Bakir Izetbegović je tako nakon snimanja serije o njegovom Ćaći Aliji izjavio kako ‘Tigar’ zaslužuje ako ne seriju a ono bar kraći dokumentarac. Samo naše filmadžije se toga nisu sjetile.

Kao što znamo, slučaj Lipovače je još uvijek samo to. ‘Slučaj’. Od optužnice od nekoliko miliona KMa, još se ništa ne zna. Bušili su asfalt kojeg je postavljao Lipovača, smjenjivali se vještaci, analizirali ugovori i anexi, mjerile zgrade te opštinski budžet, međutim, Lipovača je na slobodi, još ništa ne zna. Dok se pravosnažno ne potvrdi, nevin kao djetešce. Njegov predmet je prvo iz Bihaća otišao u Sarajevo, tražilo se izuzeće bihaćkog Suda i Tužilaštva, a onda je Sarajevo sebe oglasilo nenadležnim pa predmet vratilo nakon nekoliko godina. Sad, da te Bog ubije, ne zna se ni ko je nadležan ni ima li Lipovača ikakvih grijeha.

Na sličan način i ‘slučaj’ Tigar se prepisuje. Nakon što su ga uhapsili ujutru, popili sa njim par kafica, u Bihaću su ga pustili. ‘Uhvati pa pusti’. Hamdo ‘Tigar se odmah pohvalio na face kako je ‘pravda pobijedila’. Sve uz advokate i jarane u svom kafiću napravljenom na državnom zemljištu, u sred Parka u Bihaću. Kad su tužioci izjavili žalbu, Sarajevo je naredilo da se odluka o pritvoru preispita, a ‘Tigar’ je izjavio ‘kako vjeruje u pravnu državu’. Kako i ne bi. Uredujući sudija Kapić Reuf je napisao da nema uslova za pritvor jer nema dokaza da je Šantić, general, ubijen! Živ je Šantić. Ali ga nema, nema ni pritvora. I kvit. Sarajevo se ne slaže sa tim, a onda sudija ide dalje. Neće da pritvori ‘Tigra’. Piše pismo svome Predsjedniku, ovaj naređuje da Reuf mora suditi. Sudija zakazuje ročište a advokati ‘Tigra’ sad kažu : ‘e nećete nikako suditi, hoćemo drugi Sud’. I opet, razvaljuje se Sud.

Ko će suditi ‘Tigru’, pitam ja Vas? I kad će to ponovo biti zakazano? I ko će suditi, Sarajevo ili Bihać? Ko bi, uz svo poštovanje sudiji Kapiću kojem je već jednom letilo auto u zrak auto zbog ‘Tigra’  i kojem predsjednik SDA i države proriče filmsku karijeru imao srca pa da potpiše pritvor?

Ostaje da se sačeka. Za sada, očigledno je da je Hamdo ‘Tigar’ prepisao Hamdiju Lipovaču. Neka Šantić oprosti, ali kad je čekao dvadeset godina, može još koju.
No, rekosmo da je ovaj slučaj sudske prakse u Bihaću jedinstven a ‘ispada’ da je kopija slučaja Lipovača. Nije. Iz razloga što u slučaju ‘Tigar’, kao nikad do sada nismo zabilježili da sudija mrtvog čovjeka proglasi živim prije nego se to zvanično utvrdi, i drugo, zbog toga što se jedno klasično ratno ubistvo, dakle, ratni zločin, po optužnici u Bihaću pretvorilo u ‘obično’ ubistvo. A što je do sada ne zabilježeno.

Samo zato jer se vjera u svoju državi i svoje sudstvo nikada nije dovodila u pitanje.

photo ; Hamdija Abdić Tigar i Hamdija Lipovača, arhiv