Do pozitivne apelacije uz pomoć Islamske Zajednice BiH, SDA i uz ‘Allahovu pomoć’

 

Naravno, ima Ustavni Sud BiH negdje preko stotinu svojih odluka koje su donijete a ne provode se, međutim neka ih, ‘ne jedu ljeba’, a dobro će doći u ove novogodišnje predizborne blagdane.

I biće ih još, tek se ‘zagrijavamo’.

Iz kabineta SDA kleptopartije se uveliko radi na pripremi apelacije o ugroženosti Bošnjaka u zapošljavanju u Republici Srpskoj (prema popisu iz 1991. godine?!) dok je na svu radost zaposlenih vehabija u Graničnoj Policiji BiH Ustavni Sud BiH već odlučio ; brade policajaca su poželjne i biće ih.

Doduše, brade bi tragom ove odluke trebale biti malo urednije i malo više kontrolisane, ali obrijanih vehabija nesmije biti u uniformi, kako je to ‘nezakonito’ bio utvrdio Pravilnik naših graničara. Sad nam samo ostaje da sačekamo nekoliko sedmica da dlake porastu tragom odluke najvišeg organa i da nam srca budu na mjestu. Evropska Konvencija o ljudskim pravima i Bh sudije su rekli svoje, vehabije, na Vama je sada red. I zakon.
Elem, ako se neki ‘vrli pitac’ preupita zašto su brade toliko važne da pored toliko problema u BiH Sud promptno rješava ‘slučaj brade’, vrijedi to pojasniti. Posebno, kako zapravo nastaju apelacije u ovakvim slučajevima.

Ovako. Kad već imaju prostorije za ‘naklanjavanje’ i ‘doklanjavanje’ na radnim mjestima, red je da se graničnim policajcima osigura da imaju i pravilne brade. Na kraju krajeva, vidi se i bez odluke Ustavnog Suda da su brade preplavile Bosnu, ne samo u Graničnioj Policiji, već su izrasle i u Predsjedništvu BiH, da ne nabrajam ostale državne institucije, dok su ‘din-dušmani’ navalili u osudu ove estetike svim sredstvima da se u to morao uključiti čak i najviši državni sudski organ. Budući da je time napadnut ‘identitet osoba koje poštuju islamske običaje i praksu poslednjeg Allahovog poslanika’. Sad imamo ‘crno po bijelo’ da se bradama ne može stati ‘u kraj’, uz opasku da se ovaj detalj muškosti ne smije zabranjivati ali da mora biti ‘njegovan’ i propisne dužine, što ostavlja malu pravnu prazninu : ko će to od rukovodilaca mjeriti i ‘štucovati’.

Jedna druga veća pravna praznina odnosi se na namjerno pogrešno tumačenje Evropske Konvencije o ljudskim pravima od strane Ustvanog suda, ali Bože moj niko nije savršen, čak i tamo ima sudija koje vole ‘njegovanu’ bradicu više od Konvencije o ljudskim pravima. Naime, tačno je da ta Konvencija tretira ljudska prava i slobode, pa i brade i bradice, ali većina država Svijeta prave izuzetke u državnim organima, posebno u državama sastavljenim do nekoliko ili više ‘nacionalnih ljudskih prava’, čisto iz praktičnih razloga. Jedni vole turbane, jedni kapice ili fesove, treći marame, što sve može i hoće prouzrokovati dar-mar u tom sistemu ‘bogatstva ljudskih različitosti’. Što će proizvesti i ova odluka Suda, u konačnici, jer se sve neće u primjeni iste zaustaviti samo na bradama i bradetinama.

No, Sud je ‘odrezao’, a kako je to sve teklo brzo i sinhronizovano, pokazuju vijesti koje daju ogledni primjerak donošenja ove apelacije, koja se neće zanemariti kao onih stotinjak ‘manje važnih’ od ranije, već će se ući u primjenu odmah i sada. Ujedno, dobili smo i dokaz kako Islamska Zajednica BiH aktivno učestvuje u donošenju bh propisa, uz pomoć SDA i ostalih jarana u vlasti.

Priča o bradama je započela kad je grupa ljubitelja brade i ostalih muževnosti u službi nakon donošenja Pravilnika Granične službe po kojem brade u službi moraju biti obrijane reagovala da su im povrijeđena njihova prava, jer je ‘ugrožen njihov identitet’. U roku odmah, u cilju spašavanja identiteta, tj. brade, Islamska Zajednica je dala zadatak svom advokatu Emiru Kovačeviću, pa je onda dat zadatak Komisiji Rijaseta za slobodu vjere’, a onda je advokat sjeo sa zamjenikom predsjedavajućeg Doma Naroda Parlamenta BiH Safetom softićem (SDA) i tako je nastala apelacija Ustavnom Sudu. U roku od mjesec dana Sud je obavio zasjedanje i donio očekivanu odluku a nakon objave iste, jedan od ugroženih ‘bradonja’ je to prokomentarisao ovako.
 „Allahovom voljom i moći došlo je do rješenja ovog problema kojim smo svi iskušani. Uz pomoć ljudi koji služe ovoj vjeri i svom narodu ispunjeni su sebebi pa je Allah pomogao da se riješi slučaj. Treba nam više odvažnijih ljudi kao što je g. Softić, Halilović i advokat Kovačević koji će legalnim sredstvima pomoći našu državu i sve narode u njoj. Hvala svima koji su se na bilo koji način žrtvovali, bilo riječima ili djelom. Hvala Allahu na pomoći i uspjehu.“
Dakle, u BiH se zna kako se to radi. I uz Allahovu pomoć, tako radi i Ustavni sud. Čak i ako se ne bi trebao baviti Pravilnicima, kao nižim aktima državnih organa već zakonima.

A šta će mo sa odlukom Suda o Mostaru gdje nema izbora već devet godina, šta će mo sa ostalih stotinu i više odluka koje su regulisale veoma važne i značajne naše državne i ovozemaljske probleme, koga briga. Važno je da da nam niko ne dira u naš ‘identitet’. I još važnije, kad Islamska Zajednica BiH kaže da je nezavisna od države, to ne znači da je nezavisna samo u slučaju oprosta od poreza, već da se ima pitati kod najvažnijih državih stvari, a to su procedure donošenja zakona. Uostalom, dobro je to okarakterisao nekadašnji Reis ‘Hižaslav’ Cerić. ‘Šta ima koga mi da pitamo’. Ima nas da pitaju.

Ako kojim slučajem Ustavni Sud zakaže sjednicu da raspravlja o kratkim pantalonama ili maramama, neka vas to ne iznenadi. Ima ko da štiti ‘naš’ identitet.

Za početak, evo još jedne ideje za Ustavni sud, čisto da se vidi da zakona ima.

Na zadnjoj sjednici Kantona Sarajevo, drugarica Ana Babić, predsjedavajuća, zatražila je od zastupnika da u budućem radu izbjegavaju korištenje termina ‘poslanik’ za zastupnike. Jer jer je to autorsko pravo rezervisano za Božjeg Poslanika. To je ista ona predsjednica koja je od jedne turske organizacije dobila nagradu za promociju kolektivnog sunećenja po Bosni, ona što se proslavila u takvom neprincipijelnom uništavanju naše muškosti. Ako zastupnici i dalje budu nastavili da se titulišu Poslanicima, ima da se to riješi apelacijom. Jedva čeka takvu odluku Suda.
Jer, ovi zastupnici se upravo i ponašaju kao Poslanici.

photo : Ustavni Sud BiH, arhiva