‘Gunnar-dedo’, ‘lažov iz vijećnice’, i ‘lažov sa tornja’
Ne kaže se ‘treća sreća’, kad su u pitanju akcize, kaže se : SABS. ‘Samo akciza Bosnu spašava’.
Vidjeli smo, čuli, usvojili. Namet popularno nazvan akciza je konačno zu zakonskim paragrafima, sad slijedi uzimanje. Otimanje. Pljačkanje. Prvo na gorivu a onda će mo vidjeti šta je slijedeće na redu. Poslije ‘zločinačkog udruženog poduhvata’ iz Haaga, Bosnu a pomalo i Hercegovinu i Republiku Srpsku, strefio je još jedan zločinački poduhvat, ovaj put iz bh parlamentarnih klupa.
Podsjećanja radi, ‘famozne’ akcize bh raja plaća već godinama i ‘nekih’ tričavih 8 milijardi KMa je nestalo bez traga, sada je ispletena nova vreća para koja će podmiriti kleptomanske apetite vlastele i omogućiti izbornu krkačinu neviđenih razmjera 2018. Uzgred, milijarda koju su nam ‘dali’ iz EU i moćnih MMF i drugih bankarskih lobija, ima sigurno pokriće. Iako se ne radi ni o kakvom poklonu, a tako se već mjesecima prikazuje, ova nova kreditna zaduženja će proizvesti seriju poskupljenja u kojima će sirotinja uživati. Mladi naraštaji će to krvavo ali sigurno vraćati slijedećih deset godina.
No, za razliku od ‘zločinačkog udruženog poduhvata’ iz Haaga koji je skoro nacrtao sav poduhvat i sve zločince, ovaj naš domaći je specifičan po tome što su u njemu učestvovali svi redom. Kakva poslanica Zelenika i HDZ 1990, kakvi bakrači. Svi redom i listom. Od političara do običnog građanina i seljaka koji su ih birali i koje biraju. Kao što smo vidjeli, nešto slično kod pravljenja Daytona, tako je i lobista evropskih banaka i MMFa Gunnar Wigemark bukvalno zatvorio poslanike u salu i do iscrpljivanja u jutarnjim satima zasjedanja, dobili smo konačno najbolji novogodišnji poklon, akcize. Prije toga, ovaj diplomata se čitavu godinu dana stacionirao u Bosni pa opleo i uzduž i poprijeko. U kućne posjete. Od Bužima i Cazina do Sarajeva i natrag. U ‘zvanične prijeme’. Vino, kolači, od jednog do drugog poslanika, straha jedna, jedna od poslanica iz SDS partije (Aleksandra Pandurević) ne isključuje ni novčanu naknade ‘papcima’ poslanicima (onima koji su tvrdili da neće a onda glasali za akcize), sve u cilju uspješno okončane misije Bajram-dede, hoću reći Wigemark-dede i evropskog diplomate.
Mizerno, jadno, bijedno i očajno. Možete li zamisliti išta žalosnije?
Ima. Svi redom strani ambasadori u BiH od američke ambasadorice Cormack pa nadalje i naviše, pali su u trans, nakon uspješno okončane misije zvane ‘akciza’. Čestitanja, muštuluci, slavlje u EU.
Da su kojim slučajem ovakvim žarom gospodin bankarski lobista Wigemark, Evropska Unija i strani ambasadori lobirali za rješavanje bh pravosuđa, korupcije, zdravstva, Tužilaštva ili školstva u BiH, možete li zamisliti kakav napredak bi se očekivao. Ma kakvi, nije to u ‘agendi’.
Evropska blamaža i blamaža međunarodne zajednice do sada neviđena otkrila je međutim još ponešto. Nama u BiH zakone naređuju međunarodni čimbenci, faktički vode državu po svom nahođenju. Osim toga, ako ste primjetili, oko akciza najmanje zbore i romore Dodik, Bakir i Čović, posebno Dodik kojem uvijek smetaju stranci. Zna se, šta ovaj trojac o tome misli i poznato je da je to jedna od njihovih najvećih pobjeda u ovoj godini. Riješili su se ‘belaja’ sa finansijama. Iako smo čuli razne nebuloze, kao onu tipa Bakira Izetbegovića kako su akcize tako dobra stvar da će čak popraviti i natalitet u BiH, čuli smo i dosljednu laž Fahrudina Radončića i Stranke za bolju budućnost koja je najveći krivac za usvajanje ovakvog zakona.
Ovaj lik (Fahro) je zaista pokazao svu srž svoje politike dok će njegova laž i flert sa Bakirom ostati debelo zapamćena. Samo prije dva mjeseca (oktobra 2017) je tvrdio na mitingu u Bihaću kako ‘neće podržati akcize jer je to novi namet za građane BiH, i jer će pare od akciza završiti u džepu Bakira Izetbegovića i njegovih jarana iz firme ‘Čengiz’ iz Turske koja bi trebala raditi puteve’, da bi promptno promijenio mišljenje nakon ‘susreta’ sa Wigemarkom i ‘obrnuo ploču’. Akcize su potrebne i moja stranka će podržati set zakona o akcizama.
Dakle, istim žarom kojim se nakon ovoga vjeruje Fahrudinovim medijskim filmovima ‘Jedna vreća za Bakira’, ili onoj kovanici o Bakiru kao ‘lažovu iz vijećnice’, mogu se komotno snimiti i anex filmovi pod nazivom ‘jedna vreća za Fahru’. Ili pod imenom ‘lažov iz Tornja’. Sa istim vjerovanjem i učinkom.
Međutim, uz časne izuzetke poslanika koji su glasali protiv ovog novog zaduženja nazvanog akcizni poklon, osim lažljivih i bešćutnih političara, u ovom udruženom zločinačkom poduhvatu protiv države BiH treba istom žestinom okriviti i bh narod.
Koji ćutanjem podržava sopstvenu bezočnu pljačku.
Umjesto protesta i smjene političara, bh raja se okupila u Sarajevu i protestvuje za prava Palestine.
U ovakvom udruženom zločinačkom poduhvatu nažalost nema nikakve zakonske odgovornosti.
Jer, nema tog suda koji može kazniti samoubicu. To ni Haag čak nije u stanju uraditi.
photo : Radončić Fahrudin i predstavnik EU Gunnar Wigemark, arhiv