Poslednja presuda Tribunala : nekom ‘antibiotik’ a nekom cijankalijum

 

Ima, ima nečeg dobroga u ovoj najnovijoj presudi Haaškog Tribunala, poznatijeg kao ‘Haaška Pijaca’, samo je treba čitati.

Evo, osim što je potvrdila ratni zločin i čak više, udruženi zločinački poduhvat države Hrvatske naspram BiH, presuda ‘hrvatskoj šestorki’, hoću reći ‘hrvatskoj petorki’ od kada se u sudnici samoubio jedan od osuđenih, Slobodan Praljak, potvrdila je i nezakonistost provedenog popisa u BiH, pokazala je da u Bosni itekako ima ‘ostalih’, nisu tu jedino i isključivo ‘konstituitivni narodi’.
Dokaz : svaki put kad se izvještava o ovom suđenju, i kad se izvještvalo prije pravosnažne presude, javljali su nam ovako. ‘U predmetu Jadranko Prlić i OSTALI’. Što znači, da je čak i Haag mislio na one koji se ‘ne pikaju’ ni u Ustavu BiH ni u popisu.

Takav način izvještavanja doduše umanjuje malo ‘značaj’ svih onih drugih osim Jadranka Prlića, jer ispadoše nekako ‘bezimeni’, nevažni, svi drugi osim Prlića, uvijek označeni kao ‘ostali’, bez imena i prezimena i značaja.
Možda je, a jeste sigurno i u Haag, prste umiješao Bakir Izetbegović preko silnih ‘agenata BiH’ a bivših službenika zloglasnog AIDa, kojem je u neku ruku Jadranko Prlić bio i ostao jedan od najdražih ‘uznika’, draži od svih ‘ostalih’. Zato jer je, kao što znamo, odlukom babe Alije Izetbegovića, Prlić bio ‘naš’ ministar za odbranu, ‘naš’ ministar vanjskih poslova’ i bog zna šta još ‘naš’, koji nas je predstavljao u svijetu i kod kojeg smo se u medijima divili kako nosi fina odlijela i govori strane jezike. Možete li uopšte zamisliti da smo takve stvari čitali recimo o Fikretu Abdiću, dobro, unaprijed znam da ne možete, ali morate zamisliti da je tako uglađeni i tako sposobni ‘naš’ ministar zatvorio sto puta više muslimana nego što ih je ‘ugostio’ Abdić u svojim logorima u Velikoj Kladuši. Pa opet ništa.
Baš bi bilo zanimljivo da je Alija živ, kako bi se on izjasnio prema svom ministru, kojeg sada poslije Haaške Pijace Bakir naziva ratnim zločincem i članom udružene bande.

Razumijem presudu ali ne razumijem Bakira, teško da ga iko može razumjeti, kada bih ja recimo bio Bakir, Jadranko bi bio i od 1996 pa do 2001 ratni zločinac a ne ministar. Kako god, Haag je ‘odfikario’ svoje, jedan od ‘ostalih’ Slobodan Praljak je usred sudnice i izricanja presude popio cijanklaijum i u trenu smo zaboravili sve ono što je dok je bio živ uradio, samo pratimo šta će reći holandski stručnjaci kako se u čaši i u džepu tako sigurnog zatvora i tako svjetski poznatog suda našao smrtonosni otrov. Kao na pijaci, kao na Haaškoj Pijaci.

Dobro, o žrtvama se malo više brine ‘majka’ Munira Subašić koja već dvije decenije jezdi po Svijetu i po Haagu, sa grupom advokata, filajući tužbe kako bi još šta zaradila na račun pobijenih u genocidu, Bakir sve to plaća parama otriježnjenih Bošnjaka, a po istom principu o tome vode računa i ostali iz udruženog poduhvata za naplatu odštete, sakrivene u silnim udrugama za žrtve, čak, žrtve je pomenuo nekoliko puta i sam Bakir.
A kako će poslije javnog samoubijanja Praljka i pravosnažne presude funkcionisati Bosna i Hercegovina, dobro Bosna, Hercegovina će kao i do sada, to ni sam Bog ne zna.
Jer, ne može nekom antibiotik a nekom cijankalijum, ne ide to zajedno.

Bakir je slavodobitno poslije presude izjavio kako će presuda i njeni učinci ‘djelovati kao antibiotik na političare’, međutim, čak da mu je ovu dijagnozu prepisala hanuma Sebija, nisam siguran u to. Prvi susret Njega i Čovića, druga iz reda Hrvata, na nekakvoj proslavi nekakvog dana ArBiH (nekakvog, jer je zaista prepuno nekakvih proslava, spomenika i druženja u agendi SDA i bh vlast) izgledao je nimalo “antibiotski” i ljekovito. Jedva da su se rukovali a pogledali se nisu nikako.

Osim toga, imam milion razloga za zabrinutost, više čak i od Niskog Predstavnika za BiH druga Valentina ili nekog od stranih ambasadora, ne moram ih ni nabrajati, svi ih skoro znamo, a jedan je poseban. Ako je tako veliki uspjeh ovakav susret dvojice iz najvišeg državnog organa BiH, iz Predsjedništva, kako će nam tek funkcionisati sve ostalo? Posebno, kako će se Bakir osjećati u Hrvatskoj, kad ode do Zagrebačke džamije, u povratku iz Turske?
Kao i do sada. Malo antibiotika, malo otrova.

Haag je okončao svoju političku misiju na najgori mogući način, brojkom od 17 mrtvih svojih ‘customera’, ovaj poslednji put čak ‘u živo’, te je neslavno zamišljen neslavno i završio kao mjesto zločina, gluho bilo.

Koliko je Praljak ‘zaslužio’ ovako ‘slavnu’ i grotesknu smrt procijeniće vrijeme, međutim to je već opšte viđena balkanska matrica u presudama ratnog zločina. Uopšte, u svakim presudama, jer uvijek je jedna strana nezadovoljna. Ono što treba naznačiti je pak slijedeće. Pravne posljedice ove presude će tek biti predmetom upotrebe i neviđenog iskorištavanja, uostalom već je to otpočelo, a kad će se završiti niko to ne zna. Islamska Zajednica već ima ‘crno po bijelo’ o svim porušenim džamijama, to je njima najbitnije, Hrvatska je sva u ‘duhu’ Praljka, najavljuje nekakvu reviziju, neka se konsultuje sa Bakirom, on je za to stručnjak, i on i njegov tajni agent Sakib Softić, predstavnici žrtava već su isprintali odštetne zahtjeve prema Hrvatskoj ni ne znajući da na Balkanu ne vrijede ni presude Suda za ljudska prava, ništa osim onog što se utvrdi da je ‘po zakonu i pravdi’, dok se u taborima nacionalističkih stranaka već uveliko oštre sugestije i prijedlozi uz ovu poslednju presudu, gdje će ulog biti sve što se dadne istrgovati, počev od direktorskih mjesta do kladionica, od promjene Ustava BiH pa do Pelješkog mosta … I starog mosta u Mostaru, ohohooo, njega ne zaboraviti nikako, jer iz Haaga stiže ferman da je ‘bio legitiman vojni cilj’, što znači da ga je valjalo srušti. Tako reče Haag, ja s tim nemam ništa, molim fino.

A tek, gdje su apelacije, referendumi, koalicije, akcize, evropski poklisari koji lobiraju za akcize kao garant svojih pozajmica, Radončić sa hoću/neću dijamnate, vreće za Bakira i sve ostalo, ne smijem ni pomisliti. Najsvježiji primjer pokazuje da su po Bosnu opasniji Bakir, Radončić, Dodik i Čović od Mladića ili Praljka. Nemoj ko da zucne ‘i Orića’, taman posla. On, primjer, kaže : SDA najavljuje apelaciju svome Ustavnom Sudu kojom će tražiti da Sud utvrdi kako Bošnjaci nisu zastupljeni u vlasti u Republici Srpskoj. Dobro, ‘ajde neka još jedne apelacije, ali nacijo, SDA traži da se paritet u vlasti utvrđuje na osnovu popisa iz 1991 godine?!!
­Zašto smo za koji klinac palac onda imali prije tri godine popis na kojeg smo potrošili 23 miliona KMa a još nismo preveli famozni Upitnik za EU? I za koji isto tako klinac palac Denis Zvizdić raspisuje natječaj za logo i slogan u pridruženju EU zašto daje nagradu 5,000 KMa, kad nije u stanju prevesti pitanja iz popisa i ad Bosna EU neće vidjeti zadugo ?

­Šašava pitanja, je li, aaa ?

Ni govora, to smo mi tražili, dobili i ima da uživamo. Od pobjede do pobjede, sa jednog na drugi spomenik, zemlja Bosna je ‘kao stijena‘, reče Bakir, njoj niko nije mogao ‘dohakati’. Niko osim Ajvaz-Dede, našeg uzora i idola.
Rezidualna Komisija, ili tako nekako, pri UNu će nastaviti ovu sudsku i pravosudsku trakavicu Haaga, možda čak to bude zanimljivije od Haaga, sad će agenti sa svih ‘konstituitivnih strana’ iz Haaga navaliti u središte UNa, odakle nas očekuju nove i zanimljive dogodovštine.
Sve drugo, u BiH će ostati isto ili nepromijenjeno. Čak i Kasim Trnka nekadašnji predsjednik Ustavnog Suda BiH a sada sudija šerijatskog Ustavnog Suda Islamske Zajednice BiH je ostao isti.
Džaba i otrov i lijek. Nama ni jedno ni drugo ne može pomoći.

photo : Slobodan Praljak osuđen za ratni zločin ispija otrov u sudnici Haaga, novembar 2017, arhiv