Bakir dovom časti partizane ‘nevjernike’ i ‘prekrštava ih’, kao i istoriju Bosne

 

Samo je umrli Alija Izetbegović bio veći cinik i licemjer od sina mu Bakira, kad je u pitanju ovo šnitanje i krojenje po istoriji Bosne, ali valja priznati da je čak i on to radio zrelije i skrovitije, Sin mu je neviđeni munafik i bezobrazno-nezasiti politički profiter.

Možete li zamisliti, znam da možete samo pitam, da je otišao toliko daleko da je Dan državnosti BiH 25. novembar načisto preoteo, kompletan ZAVNOBIH i kompletan AVNOJ je potrpao ispod svojih SDA skupih odijela i njegovane vehabijske bradice (da se ‘vlasi ne dosjete), pa ispod rukava izvlači ono što mu zatreba i u zadatom trenutku odgovara.

Kako svake godine, tako i ove 2017, sad ipak najciničnije, u povodu Dana državnosti BiH, sa ‘švedskog stola istorije BiH’, Bakir se fino naručao. Kao u starom vicu o Hasi koji je sjeo za ‘švedski stol’ pa na upozorenje konobara da je sjeo na pogrešno mjesto, za ‘švedski stol’, na što mu Hase odgovara “ne ma problema, kad dođu Šveđani, ja ću im osloboditi mjesto”.

I možete misliti, znam da možete, da bi spasio državnost koju su mu otkazali i Mladen Ivanić i Dragan Čović koji do dana države drže koliko i do snijega u Austriji, uputio se ispred Vječne Vatre gdje je održao lično-porodični a kao fol državni performans po recepturi stranke i vjere a poslije je našao vremena i za Vrace, napušteno spomen obilježje partizanima, gdje smo saznali ono što već preko 70 godina nismo znali : Bakir je antifašista, otac mu nije bio u Handžar diviziji već u partizanima, a njegov daidža, ma šta jedan-ravno dva (Muhamed i Bakir Repovac), bili su, već pogađate partizani dok je država Bosna sa ovakvim otkrićem dokazala svoj kontinuitet u državnosti.

No, dobro, ‘znamo mi Ivanića i Čovića’, ali da li znamo Bakira, pitam se i ostajem zapitan?

Naravno da znamo, nema toga što ovaj istrošeni političar kojem čak ni rođeni otac nije ostavio stranku SDA u amanet već kolegi Tihiću, a još manje mu ostavio državu Bosnu (nju je halalio Turskom predsjedniku Erdoganu), ali da može ovako nisko bildati ljudsku inteligenciju i zapišavati istoriju, to još nismo doživjeli. Bakirov vjerski odgoj kojeg nam servira iz minuta u minut je opštepoznata činjenica, još od dana kad se poslije ‘prvih demokratskih bh izbora’ otpočelo sa molitvama u državnim kancelarijama države Bosne, međutim na testu državnosti je taj dokaz postao nesiguran koliko i Bakirova politika koja uguši Bosnu i uzduž i poprijeko.

Učenjem ‘Fatihe’ (dove) ispred Vječne Vatre partizanima dok se preko puta smiješe table iranskih službi na arapskom jeziku, pokazao je njegovo poimanje drugog i drugačijeg, kada bi se pitali poginuli heroji bh državnosti i Bosne kojima je dova proučena, nikad to ne bi dozvolili. Jer, niti ispod Vječne Vatre niti na zidu na Vracama ili bilo kojem počivalištu partizana na prostorima BiH nisu sve samo Bakirovi partizani, ima tamo najviše onih koji su vjeru postavljali na pravo mjesto, tamo gdje i pripada. Tako se ovo učenje dove partizanima koji su bili ateisti javlja kao čin ‘pokrštavanja’ ili prevođenja na istu i jedinu vjeru, a što partizani nisu nikao zaslužili.

No, briga Bakira šta su partizani zaslužili. Još dok je njegov tečić a sada važan funkcioner u ministarskom vijeću BiH Denis Zvizdić učio po istom receptu dove partizanima Mostara, Bakir se se pripremao za prekrajanje državnosti u svom ataru gdje je najsigurniji, u centru Sarajeva.

Nisam nikada vidio ni njega ni bilo koga ispred spomenika na Vracama već više od dvije decenije, dok moram razočarati Bakira, poznato mi je da su mu daidže bile u partizanima samo što je to Bakir do ove godine ignorisao tu činjenicu. Vječnu Vatru u srcu Sarajeva veoma često zapišavaju ‘neke naše domaće budale’, ovo mokrenje poznatih poltičkih faca pred kamerama je još bolnije, ali naše je, domaće. A tek Vrace, taj zapušteni spomenik oslobodiocima i Bosne i Sarajeva, više od dvadeset godina je leglo smeća i šikara, da bi u povodu državnosti malo ograbljali i očistili spomenik pa uslikali Bakira kako dovi partizanima i hvali kontinuitet državnosti. I svoje daidže kojima nije proučio ništa od rata do sada.

Neviđena blamaža i sramota.
Čitavo Sarajevo je planovima i željom Bakira i njegovih ahbaba na vlasti ostalo bez heroja partizana, njihova imena su uklonjena sa ulica, škola i univerziteta, tako da mi Bakirova dova partizanima liči na lisičje mudrovanje ispred kokošinjca, jer zasigurno znam da čak i kad uči dovu kome je istu namijenio. Onomad kad se uslikao na Kazanima, i to ubilježio kao svoj doprinos pomirenju i suživotu, njegova prva primjedba je bila kako se sa te kote odlično vide Kovači. Svaka daljnja analiza je suvišna, svaka osim analize dove Bakirovog gradonačelnika Sarajeva Abdulaha Skake. Koji stojeći ispred spomenika partizanima dovi za fašiste (on to slikovito naziva “borbom protiv antifašista”). Kao kad Bakir uči ‘Fatihu’ žrtvama nemuslimanima a posveti ih onima koji su žrtve učinili žrtvama.

Dakle, da ne bi Bakirovih daidža, proslava bh državnosti bi bila načisto ugrožena. No bez obzira na ovu već prokazanu taktiku, umjesto svih nedonešenih zakona u bh Parlamentu, trebalo bi donijeti Zakon o zabrani ovakvih ‘prisjećanja’ i molitvi na ovaj način. Čisto da se ne miješaju kosti heroja antifašista i kosti fašista koji su okupirali i Sarajevo i čitavu Bosnu. Posebno bi se istim zakonom trebale regulisati svečanosti i ‘državničke’ molitve na Kovačima, koje su iz domena ličnog i porodičnog bez zakonskih propisa poprimile državničku misiju. Tamo naime, u ime države, skoro svakodnevno svraća Bakir Izetbegović, na grob svoga oca, naciji se to prodaje kao državnički posjet i protokol, a ni blizu toga. Eto, čak je i ovogodišnju bh državnost, poslije daidža Bakir umjesto u Mrkonjić Gradu okončao na Kovačima, kod ‘Caci’ i ‘Ćela’. Da se ne zaboravi kontinuitet državnosti.
Slične proslave u povodu Dana državnosti BiH u dijaspori su održane jedino po džematima i mektebima širom Evrope i širom Amerike, gdje je po istom receptu Dan državnosti kidnapovan samo za jednu naciju i jednu vjeru. I gdje su opet, partizani ugušeni šehidima, ma šta god ta riječ značila.

photo : obilježavanje dana državnosti 2017 Bakir Izetbegović i Denis Zvizdić, arhiv