US Kanton : Ne brani Hamdija Abdić ‘Tigar’ Nanića već sebe

 

Zna se poudano kome trebaju ratne rasprave i dileme još uvijek, četvrtinu vijeka od završetka rata, kao i zašto se permanentno forsiraju. Onima koji hoće da se permanentno raspiruje i mržnja i nejedinstvo. SDA i Islamska Zajednica BiH su glavni kreatori ratnog podsjećanja koja serviraju uvijek dozirano i naravno, ciljano. Posebno u Krajini, i oko izbora. I oko borbe za vlast i vlastite pozicije.

Tako treba tumačiti i ovu totalno bespotrebnu raspravu oko navodne smjene direktora USK televizije Izana Mustafića.

Priča je odveć poznata. Serijal ‘Svi zločini Fikreta Abdića’ koji je već bio na USK televiziji prije godinu i više, ponovo se reprizira, a uz serijal ide i saga o smjeni direktora televizije. Iako se vlada US Kantona oglasila sa saopštenjem da nije zatražena nikakva smjena i ne zbog repriziranog serijala već da na raspravi jedino nije usvojen Izvještaj ove kantonalne televizije, bh mediji predvođeni turskim portalima ‘ Faktor’ i ‘Stav’ raspiruju farsu kako se traži smjena direktora da se na njegovo mjesto postavi ‘suradnik’ i simpatizer Fikreta Abdića, sa označavanjem kao žive mete svakog onog ko na tako nešto i pomisli.

Onda slijedi ponovo podsjećanje na ratni zločin, pogotovu na Abdića kojem je on uvijek kost u grlu, posebno odkako je izabran za načelnika Velike Kladuše, pa teza kako našoj djeci treba repriza ove serije, da se ne zaboravi, a onda se kao po šablonu sve odvije po istom kalupu. Oglasi se Feriz Alija iz udruženja logoraša, šalju se pisma, napadaju se stranke i ljudi.
Na kraju, kao šećer po pilavu stiže javna prijetnja Hamdije Abdića Tigra : ‘taman posla’. Nem od smjene ništa, kaže priučeni pukovnik bivše ArBiH i jedan od komandanata iz V Korpusa ArBiH, jer on mora da se pita za sve i njegova je izgleda poslednja.

A on neda na pripadnike V Korpusa, brani ih. Kao što je nedavno na objavu nečijeg komentara sa društvenih mreža a što je prenio ‘Avaz’, zaprijetio i ‘Avazu’ i novinarima tog lista da im ‘nema bujruma’ u Krajini. List je, podsjećamo samo prenio nečiji komentar oko izbora dvojice Nanića (Arif Nanić, direktor Agencije za identifikaciona dokumenta, brat Izeta Nanića i Husein Nanić, direktor Agencije za visoko obrazovanje, nije u srodstvu sa Izetom Nanićem) na funkcije pod naslovom ‘nekom je rat bio brat’, a što je naljutilo ovog bihaćkog pukovnika da je u trenu odaslao ‘fetvu’ novinarima.

Abdić oštro brani Naniće i to ne krije, međutim, sve miriše na to da više brani sebe. Jer stara izreka da je ‘rat nekom brat’, odlično funkcioniše uz Tigra, evo, dokaz su i ove prijetnje i ‘odbrane’ po novinama koje bi bile prazne bez njega.

Jer, brat bratu, haj’mo precizirati ko bi bio i gdje bi bio Tigar da nije preživio rat? Niko i ništa. Poslije rata i sve do sada radio je kako je htio. Od uzurpacije zemljišta za svoju kafanu do vođenja bihaćkog ‘Jedinstva’ kojeg ne načisto iskasapio i premetnuo u nižerazredna takmičenja, pa do čina pukovnika i vijećnika u opštinskoj vlasti. Kada je prije nekoliko godina bihaćko tužilaštvo ‘na tragu’ otkrivanja ubistva ratnog generala Šantića pokrenulo postupak sa mrtve tačke, nezaobilazno ime u ovom mučkom ubistvu je bio upravo Tigar. Slušajući njegovu izjavu na državnoj televiziji smuči se normalnom insanu od muke dok dočekaš da Tigar sastavi koju suvislu rečenicu. Fetve su kraće i tu se bolje snalazi. I kao što se očekivalo, Tigar o tom ubistvu ništa ne zna kao ni njegov komandant hadžija Atif Dudaković, a čovjek viđen u njihovom društvu poslednji put prije dvije decenije i više u hotelu ‘Sedra’. Tu je ujedno i kraj o ubistvu generala Šantića.

Vjerovatno Tigar ne zna ništa ni o pogibiji Izeta Nanića, ni tu stvari nisu sasvim čiste o čemu su u dijaspori o tome govorili i Nanićevi bliži srodnici, ali zato zna da prijeti. I da se oglasi. Da odbrani Nanića. Sve Naniće. I sve borce. Odbranom Nanića, postaje i on sigurniji i stabilniji. Odbranom pokojnika postaješ pukovnik, jasno k’o dan.

A što se tiče smjene direktora USK televizije, ako je Tigar rekao ‘taman posla’ a rekao je, ne treba Mustafić da brine, Tigrova se u državi Bosni ‘pika’. Međutim, iako nisam upoznat sa radom ovog direktora, niti sa projekcijama koalicije u US Kantonu oko ove fotelje, nisam siguran da je izbor hodže na mjestu direktora baš sasvim u redu. Dobro, završio je on poslije Medrese i pravo to se u BiH završava, znam i za krilaticu ‘džamijski prag’ i učešće u borbi kao mjerilo ali za ovakvo mišljenje imam posebno, sopstveno nerazumijevanje. Naime, kao pripadnik 505 Bužimske brigade, ovaj gazija Mustafić je svraćao u moj stan u Velikoj Kladuši na adresi Ulica Maršala Tita i na vratima po izlasku flomasterom napisao ‘allahi manet’ na mojim vratima, nakon što je posjetio i punca i punicu na spratu više a uzput “bunario” po tuđem stanu, a priznaćete to ne dolikuje ni hodži ni pravniku.

Zato od mene ima isti takav pozdrav kojeg sam jedva odstrugao, dok je njegova punica mrtva-hladna tvrdila kako to nije ništa loše.
Pa kad nije, eto mu ga.

photo : lijevo – Hamdija Abdić Tigar, desno – Izan Mustafić, arhiv