Sudeći po broju aerodroma, mi smo više nebeska nego pomorska država

 

Silne rasprave oko Pelješkog mosta izbacile su na son novu a opšteprihvaćenu tezu : Bosna je pomorska država. Iako je sa pomorstvom veže tek 25 km morske obale i Neum, komunističko vikend-naselje ucrtano u mape radi zadovoljenja ondašnjih komunističkih moćnika tipa Čampara i njemu sličnih a sad njihovih potomaka, gdje su decenijama milicajci čuvali njihove nerashlađene guzice i zalijevali im kupus u baštama raskošnih vikendica, uz opasku da je Neum totalno odsječen komunikacijski sa Bosnom.
Međutim, ako pratimo finasijske tokove u nazovi državi Bosni još od predratnih, ratnih a posebno poratnih dotoka novca, zaključujemo da je Bosna više nebeska država, Pelješac će kao i Sutorina ubrzo utihnuti.

Nama Bosancima, dobro, Bošnjacima jer nema više Bosanaca, more jeste granica ali nebo nije nikako. Još od pojave Hasana efendije Čengića i njegove vizije o izgradnji aerodromam u Visokom, gdje bi ovaj ideolog i fundamentalista Islamske Zajednice mogao raHat sletjeti u svoje rodno mjesto, nama po Bosni aerodromi niču kao pečurke. Odlično znamo kako je hadžija Čengić sakupljao pare po inostranstvu i od braće Arapa ali nebeski narod nije još ni danas u stanju poletiti sa njegovog aerodroma, još je teže, ma šta teže, nemoguće je ikako utvrditi gdje su pare od željenog aerodroma, o avionima i da ne pričamo.

Ali, nelezi vraže, želju za letenjem nije imao samo Čenga, leti se i sa aerodroma u Trebinju. Bar ptice lete ako ne lete ljudi, ali para ima i još uvijek je ovaj ‘aerodrom’ u mislima Milorada Dodika, i nema namjeru odustati. Čak i pored činjenice što nema raje da poleti ni sa aerodroma u Banja Luci, gdje je kao što znamo glavni aerodrom Republike Srpske. Raja leti i sa aerodroma u Tuzli, sa aerodroma u Sarajevu ihaha, međutim za ‘nebeski narod’ je to premalo pa se vlast odlučila da napravi još jedan aerodrom u Bihaću.

Mora da će i ovaj, kao i svi prethodni postati ‘inetrnacionalni’ a za ime će mo se lako dogovoriti, ‘Alija Izetbegović’ mi prvo pade na pamet, meni svašta padne na pamet.

Ovaj aerodrom u Bihaću je kao i većina ostalih letećih luka u Bosni zamišljen po istom receptu. Oformiš firmu, kompaniju, poduzeće, kako god, imenuješ ljude, funkcionere, ogradiš nekoliko kilometara tuđe još eksproprijacijski neriješene zemlje, napraviš pečate i eto ti aerodroma. Ljudi primaju godinama plaću, priča svako par mjeseci dobija nove konture a država daje milione za nepostojeću zračnu luku. Tako i ovaj sportski aerodrom u Golubiću kod Bihaća gdje je nekad omladina zabavom i treniranjem adrenalina skakala iz padobrana, ozvaniči se kao ‘ozbiljan projekat’ vlade u Sarajevu koja, kad već ne može i neće 25 godina da poveže Krajinu sa Sarajevom i Bosnom prugom ili dobrom cestom, odluči da nas uveže zrakom.

‘Meha, letim’, kaže dobri stari vic iz još bolje ‘Audicije’ dok se prepričava vic jednog kandidata koji pjeva skačući sa Starog Mosta onu čuvenu ‘Tamburalo momče u tamburu’, i upravo me podsjeti na ovo najnovije pljuckanje po Krajini sa ovim aerodromom. Jer, kao što u ‘audiciji’ skakač odpjeva podugačku i poširoku sevdaHlinku prije nego padne u hladnu Neretvu, tako će i sa ovim aerodromom vlast ispirati milione KMa, dok se ne umori budžet i ne podmire jarani na aerodromu. Ove godine država je isplanirala blizu 7 miliona KMa u državnoj kasi a već je dva miliona KMa prebacila firmi, koje pare se troše na plaće direktora, sekretarica i ostalog osoblja ‘aerodroma’, planira se tako preprati i oprati sve do 26 miliona KMa, kada će se valjda moći sa ovog aerodroma poletjeti.

Stvarno, bez veze ali osmišljeno, nema se šta dodati. Sa ovog aerodroma se moglo poletjeti i prije ove firme smještene u nekakav postojeći hangar, međutim nije to bio ‘internacionalni’ aerodrom, nacijo kao sada što je. Iako, ponovićemo, osim ograde i natpisa firme, i naravno osoblja, ništa tu nije izmijenjeno.

Nekad, prije pet/šest godina, kriminalac, premijer i načelnik Hamdija Lipovača je također imao ‘viziju’ osposobljavanja Titinog aerodroma ‘Željave’ ali on je ‘pucao’ na kargo saobraćaj, ovi sadašnji vlastodršci iz Sarajeva ciljaju na turizam i prijevoz putnika.

Za ‘silu nebesku’ nema ništa primjerenije i bolje od vazdušnog prijevoza, zna to odlično vlast u Sarajevu. To što nije u stanju osposobiti ni metar pruge ili metar asfalta, ili bar proširiti ono što je Tito nekad izgradio, niko neće primjetiti. Niti će se iko upitati ko će nam to dolaziti u grad koji je kao i čitava Krajina opljačkan i raskopan, koji nema osim kreditnih dugova ni ‘poštene’ bolnice’ ni vlade, ni turizma ni vizije razvoja. Jer, i mi imamo svoj aerodrom.

Ako se sa sličnom vizijom pojavi neki napirlitani seljačić u odijelu političara u, šta znam, Cazinu, Travniku ili Tešnju, nemojte se iznenaditi. Naša je budućnost u nebesima, nama ni nebo nije granica kad treba uzeti lovu i izvarati naciju. Mi smo nebeski narod, naša je budućnost na nebu.

photo : aerodrom Golubić, u izgradnji, arhiv