ALIJIN TESTAMENT

Da, nema dileme nije je nikad ni bilo : mi smo turski. Turska jeste naša majka. Tako je u svom testamentu odredio Otac nacije Alija Izetbegović, na samrti, u zadnji čas. Dao je Bosnu u ‘amanet’, na brigu i skrb Turskom predsjedniku Taibu Erdoganu.

Jeste da je u pitanju čisti incest Oca i Majke, ali nemojmo biti sitničavi kad su ovakve stvari u pitanju. Da se izrazim vokabularom Sina Nacije Bakira : ‘nemojmo cjepidlačiti’, tako je usmenim testamentom odlučeno i tako mora biti.
I sve bi bilo potaman da Bakir (eh, taj nestašni Sin Velikog Oca) nije načisto upropastio ovu bh filmsko-televizijsku idilu, da nije ovako čist pravni potez poslednje volje rođenog Oca načisto upropastio. Doveo ga je u kontekst sa trotoarom ispred  BH Predsjedništva, čime je incest dobio još više na pažnji i žestini, znamo gdje se nacija najviše prostituiše. Ko ne vjeruje neka posluša Mila Kitića. Povezavši to ‘trotoarčenje’ sa cjepidlačenjem.
Na trotoarima, dabome, tamo ima najviše kurvarluka, a znamo kako je Predsjedništvo svečano otvorilo svoj trotoar u jesen prošle godine, spičkavšu u par redova kamenih ploča i asfalta blizu 400.000 KMa.

Kako god, Alija je usmeno odredio šta će sa nama biti, njegov sin Bakir nam to uporno ponavlja u povodu svakog odlaska na Kovače gdje obavlja dvije trećine svoga radnog vremena, onu zadnju trećinu iskoriti za poneki selfie sa turskim predsjednikom, hoću reći bratom Erdoganom ili u džamijama širom jedinstvene i cjelovite Bosne. Tek da se vidi da obavlja svoju dužnost u BH Predsjedništvu.
Tako je učinio i ove godine u povodu nekakve ‘godišnjice’ od smrti Oca, četrnaeste po redu, gdje je uz dove i tekbire ponovo podsjetio bh naciju na testament po kojem usmenom predanju nas Alija ‘za prave’ uručio turskom predsjedniku. Onako đuture, kao što svaki ‘rob Božji’ odluči uraditi sa imovinom kad opazi ono najgore što dolazi.

I bi testament, usmeni, jednako važan kao i pismeni, vlasnik Bosne tragom takvog javnog prijepisa Erdogan se i sam oglasi, ali ovog puta još jače i bolje nego Bakir. I pojasni nam. Ne može on ostaviti Drinu, Mostar i sve šume i ravnice, sve džamije, posebno onu sultana Fatiha, nikome nego sebi. Jašta radi. Kad je sve dobio onako, za džabe, bez ikakve muke.

Doduše nije baš tako, dobili smo tv seriju, film ‘Alija na bedemu islama’, prije toga smo dobili još mnogo toga. Recimo, dobili smo turski jezik koji je u sve škole ušao na velika vrata, dobili smo džamija i mejtefa pa i tekija ne može im se broj ni izračunati. Da i ne spominjem kolektivna sunećenja gdje nam je u amanet otišla prvo naša muškost. Testament je nacijo čist k’o suza, oporuka umrlog se mora ispoštovati. Jeste, ima tu jedan mali problem jer nisu svi baš oduševljeni sa tim pravnim poslom ostavitelja, al’ Bože moj, ko bi Srbima ili Hrvatima ugodio? Da se njih pitalo i poslušalo, šta bi mi danas imali, ‘ajde neka mi to neko pojasni.?
Oni nevjerni i zlobni će reći kako Turska i nije baš pravi bh staratelj, kako u Bosnu nije uložila skoro ništa, osim izgradnje džemata, kolektivnog sunećenja i kredita za najbolju braću, međutim, velim vam, ko bi narodu ugodio. Narod je uvijek bio i ostao samo narod. Kurbanska sorta. Ovaj naš bosanski je poseban, nebeski je, prema tome znaće on da prebrodi sve ove koji se opiru ovakvom starateljstvu. Svakom onom ko iole posumnja u činjenicu da je Bosna privatna prćija umjesto vlasništvo njenih građana, lako je začepiti gubicu. ‘Ako ti se ne sviđa, eno ti puta’. Tačno tako, tako se gradi suverena i multiturska islamska država.
Sad, kad je pravni akt testament na sonu, red bi bio da se to i ozvaniči presudom. Da, kad izvadim izvadak iz Zemljišne Knjige u podlistu ‘B’ fino znam ko je legitimni vlasnik a ko hipotekarni povjerilac.
Znam, sudeći po zastavama, po podršci i navijanju, po bratstvu i bratimljenju, sve je poprilično čisto, sad bi bio red da se to i pretoči u vlasničke knjige.
Jer, ako je Tuđman bio i do smrti opstao na ‘predziđu kršćanstva’, red je da se ozvaniče i bedemi Alijinog, hoću reći našeg islama.
Malo me boli što je po zemljišnim knjigama čistog vlasništva u Srbiji, Erdogan sve to olako prepustio braći Srbima, ali trebamo ga razumjeti, sve ima svoj tok i raspored. Uostalom, putni pravac bh autoputa kojeg je ucrtao na salveti za stolom sa srpskim predsjednikom Vučićem daje nam nadu da je sultan na nas mislio. Mi uopšte ne moramo razmišljati, naše je da kao dobra djeca još boljih roditelja poštujemo roditeljske odluke. Sve ostalo nije niti će biti naša briga.
Zlurade komentare filmskog režisera Jasmina Durakovića izbačene još davne 1993 godine, jednog ponedjeljka, kada nismo ni bili u testamentu, ne treba ni komentarisati. Znate, tada je kao novinar Duraković nakon Prvog (i jedinog) Bošnjačkog sabora na kojem je naš Otac Alija Bosancima odredio nacionalnost u podrumu hotela Holiday In u Sarajevu, napisao kako smo ‘zaspali kao muslimani a probudili se kao Bošnjaci’ a evo danas se vidi da je totalno bio u krivu. Ne zato što je režirao par epizoda tv sapunice ‘Alija’ pa režisersku palicu vratio Turcima, već zbog toga što smo mi zapravo Turci.
Začeti pa rođeni u incestu, da kažem u rodoskrnavljenju, ali bar zato imamo rodni list i ličnu kartu. Znamo ‘ko smo, šta smo i odakle smo’.
Niko i ništa, braća po Ocu, bez imovine i države, izmišljeni ‘jednog ponedjeljka’. U zidinama i bedemima islama.

photo : Bakir Izetbegović i Taib Erdogan, arhiv