Puna America ‘domaćih budala’. A oružja ne fali. Ni naroda!
Samo su naivni mogli očekivati da će američki predsjednik a samim tim i sigurnosne i policijske službe, poslednji slučaj terorizma u Americi, u Nevadi, okarakterisati terorizmom. Jer, to uopšte nije tako lako okarakterisati i nazvati terorizmom ovdje u Americi, čak i kad se golim okom vidi da je na sceni klasičan školski primjer domicilnog terorizma. Podsjećamo, prije nekoliko dana  Stephen Paddock (64), milioner, knjigovođa, radoholičar a evo sada i terorist, ubio je preko 59 ljudi pucajući iz svoje sobe u hotelu u Nevadi a ranio preko 500, nakon što je sve fino isplanirao i nakon što je prije održavanja koncerta na otvorenom u sobu unio preko 20 vrsta oružja i potreban broj municije.

Prije njega a poslije 11. Septembra 2001 godine kada je izveden planetarno poznati teroristički napad na tornjeve u New York-u, u Americi je bilo na desetine i stotine klasičnih terorističkih akata i ubistava, međutim malo je njih označeno terorističkim kao što je to bio slučaj sa ubistvom 168 ljudi u državi Oclahoma aprila 1995 godine (Thimoty McVeigh). Podsječamo na neka od njih.
12. juna 2016, Orlando, Florida, noćni klub, 50 ubijenih i 50 ranjenih, Virginia april 2007 – 32 ubijenih 17 ranjenih u studentskom kampusu, Osnovna škola u New Town, država Connecticut, decembar 2012 – mladić ubio 20 djece između šest i sedam godina, kao i šestoro odraslih osoba, a jednog čoveka je ranio. Prije toga je istog dana ubio svoju majku u zajedničkoj kući.
A onda, iz bliže prošlosti, oktobra 1991 u državi Texas u restoranu u mjestu Killeen-u ubijeno pucanjem iz kombija 23 a ranjeno 27 ljudi, u masakru u restoranu Mc Donald’s u San Diego 1984 ubijene su 21 osobe a ranjeno njih 19. Zatim opet ‘svježije’, San Bernardino država California decembra 2015 u Centru za socijalnu pomoć bračni par je ubio 14 a ranio 22 osobe, novembra 2009 u vojnoj kasarni Fort Hood u Texas-u major američke vojske je ubio 13 a ranio 32 osobe vojnika i osoblja, u školi Little Town u Colorado državi aprila 1999 ubijeno je 12-toro đaka i jedan nastavnik pride, u imigracionom centru države New York Bingamton aprila 2009 ubijeno je 13 a ranjene četiri osobe…
I tako redom, i nažalost listom, iz godine u godinu iz dana u dan, ‘Braking news’ popunjava svoje 24-satne programe a pred mikrofonima se smjenjuju ‘analitičari’, državnici ili psiholozi.
Međutim, osim kurtoaznih izjava saučešća i pozivanja na ‘anđele’, ‘onaj život’, ‘poremećene duše ubica’ i sličnih trica i kučina, America ništa ne poduzima da se ovaj domicilni kriminal koji je u apsolutnom porastu umanji, posebno da se pravilno okvalifikuje i dobije poslije toga potrebnu pažnju.
Srca i duše bezosjećajnih državnih političara kad nisu slomila ubijena srca djece u školi u New Town-u u državi Connecticut 2012, neće ih slomiti ni ova zadnja ali ne i poslednja tragedija.
Podsjećam, tada je umjesto ‘twitt’ saučešća kako se oglasio Donald Trump jučer, ‘suze ronio’ direktno sa sahrane đaka u New Town-u Barack Obama. I obećao kao i svaki političar ono što je i sam znao da neće i ne može uraditi. A to je ograničiti prodaju naoružanja, pojačati kontrole posjednika oružja i pooštriti kriterije kod dobivanja dozvole ili kupovine, poraditi na socijalnom i psihološkom profilu vlasnika beskonačno monogo naoružanja.
Klasični ćorak, jedino što je Barack odradio to je da je dao pare za novu školu, ona gdje se desila tragedija je sravnjena sa zemljom, da ne podsjeća nikoga na događaj. Pa kad se kod takvog stanja stvari od ‘mirotvorca’ Obama-e koji je za svega nekoliko mjeseci boravka u Ovalnom Office ‘zaradio’ Svjetsku nagradu za mir’ nije uspjelo ništa dobrog i korisnog ‘ušićariti’, ne treba bilo šta ni očekivati od Donald Trump-a, osim njegovog twitt saučešća ili izraza zabrinutosti sa travnjaka Južnog Krila Bijele Kuće.

Jer, da se razumijemo, Bijela Kuća je prema ovim tragedijama namjerno oguglala i svoju zvaničnu politiku u pogledu ovog domaćeg terorizma podredila profitu od oružja. Pouzdano se zna a to se i ne krije da je glavna nacionalna organizacija koja gazduje proizvodnjom i prodajom oružja NRA (National Rifle Association) kroz snagu svojih dolara u samom vrhu Bijele Kuće po značaju i nema tih lobista koji bi ograničili njihovu proizvodnju smrti. I njihovu moć. Veliki uticaj na vlast se više vidi sada kad je Trump (Republikanci) na vlasti ali to se nije sakrilo ni kad su vladali Demokrati. Zna se da je ova organizacija toliko moćna i jaka i da vješto manipuliše sa Ustavom i amandmanima te pravima na zaštitu porodice i ličnu zaštitu jedan je od glavnih uzroka ovih događanja. U dobroj mjeri potpomaže i državno zakonodavstvo, budući da su u skoro svim saveznim američkim državama različiti propisi o nabavci i kupovini oružja, gdje u jednoj državi treba a u drugoj ni ne treba dozvola, negdje se oružje smije nositi javno negdje ne smije, generalno America je ‘luda’ za oružjem. Čime dolazimo na drugi faktor ovih tragedija a to je narod u Americi. Koji se suosjeća sa žrtvama ali oružje ne ispušta iz ruke.

U Americi je lakše kupiti pravu, smrtonosnu pušku ili automat nego dječiju igračku pištolj ili pušku. Treći faktor i uzrok ovih silnih tragedija je u nepostojanju sluha i volje društva da se suoči sa problemima onih koji sve otvorenije pucaju po trgovima, kinima, školama ili prodavnicama i restoranima. Nema adekvatnih mjera a država neda pare za takve potrebe. Zato često slušamo ili skoro uvijek, da je ubica ‘mentalno nesposoban’, ‘bivši veteran’ ili ‘nezadovoljnik sa vlašću’, dakle neke ‘domaće budale’, a niko ništa ne poduzima protiv takvih ‘budala’, niti ih liječi na vrijeme. Ako ga ‘koknu’ u akciji spašavanja, o tome neće niko voditi polemiku, dobio je što je zaslužio.
Na kraju dolazimo do same kvalifikacije ovakvih terorizama terorizmom, što bi bilo najnormalnije da čujemo. Tačne su primjedbe i drugih država van Americe i medija da se većinom osobe ubice arapskog ili islamskog porijekla označavaju teroristima a njihove akcije terorističkim, međutim to nije pravilo. Sve zavisi od toga da li su ubice povezane sa nekom grupom, instruirane ili su dobile pomoć sa strane, dakle kad se postavi pitanje ‘ugroženosti’ države i društva. Sve ostalo, bez obzira koliko je mrtvih, potpada pod ‘mentalnu’ kvalifikaciju.

Ako je terorista od prije nekoliko dana u Nevadi ‘mentalac’, onda tu prestaje svaka priča o profilu ubice teroriste. Čovjek je danima sve isplanirao, unio je tone oružja u hotelsku sobu, postavio kamere i sve detaljno izučavao sve do trenutka kad će krenuti u svoju terorističku misiju a do ovog događaja nije imao susreta sa zakonom niti sa doktorom, kako onda povjerovati u šuplju priču da nije u pitanu klasičan oblik terorizma.
Nema druge, jer vlast je vlast a ona kaže da je to djelo ‘bolesne osobe’. Ja ne vidim razliku u ubijanju između bolesne i zdrave osobe, sve su ubice bolesne. No, priznati problem sa domicilnim terorizmom, za Americu nastupaju ogromni problemi, zato je svako ubistvo ‘mentol’ ubistvo, lakše je i bezbolnije za vlast a i manje je negativan imidž u Svijetu.
I taj problem kvalifikacije nije izričit primjer Americe, ima takvih primjera u čitavom Svijetu, pa i u Bosni, niko ne voli terorizam u svom dvorištu. Međutim, America je velika. A oružja ne fali, Ni naroda.

Građanima ostaje samo da strahuju da se nešto slično ili isto neće ponoviti u njihovom parku, na utakmici ili u restoranu ili školi. Trumpu ostaje da nam se još koji put obrati sa svog twitt naloga, da nam kaže kako razmišlja o ‘anđelima’ ubijenima i da se ne bojimo nikoga. Sve dok ga ponovo kao i 2015 ne ugledamo kako na konfereciji glavne organizacije za puške i pištolje NRA daje hvalospjeve njihovom vodstvu i dok ne čujemo kako je oružje naša budućnost.
Smrt, je nažalost naša sadašnjost a America prepuna domaćih ‘mentalaca i budala’. Koji siju strah. Koji mogu posjedovati i preko 20 vrsta naoružanja a da ih niko ne upita za njihovo mentalno zdravlje. Tihi dječki iz susjedstva, bivši ili sadašnji veterani, izbačeni đaci iz škola ili radnici koji su ostali bez posla, mogu stoga ležerno da, čak kad su razočarani u svojim ljubavima, da nas upucaju do mile volje. Sve što rizikuju je to da i oni sami postanu ‘anđeli’ i glavne face u medijima.
A kud ćeš više od toga.

photo : Donald Trump na konferenciji NRA, arhiv