Sarajevski DNK : Goran Čengić, heroj ubijen po drugi put
Vijećnici opštinskog vijeća Novo Sarajevo, donijeli su odluku da novoizgrađena sportska dvorana na Grbavici nosi ime ‘Novo Sarajevo’, sa 17 glasova ‘za’, 12 ‘protiv’ i jednim suzdržanim, odbivši dvorani dati ime po sportisti i heroju bh rata Goranu Čengiću, koji prijedlog je kolao u opticaju još od 2008 godine.
Čengić je stradao na Grbavici juna 1992 godine spašavajući komšiju doktora Husniju Ćerimagića, zbog čega je ubijen od strane ratnog zločinca Veselina Vlahovića Batka koji se nalazi na izdržavanju kazne, glasanju su ‘presudili’ glasovi SDA i SBB stranaka.
Iako zvanično obavještenje opštine glasi kako su u davanju imena prevagu dobili ‘teritorijalni principi’, po mjestu dvorane, kako je prije glasanja provedena javna rasprava i kako je sve obavljeno ‘po zakonu’, ova kao i mnoge druge laži iz vlasti demantirane su odmah sutradan kada je sprejem naziv dvorane precrtan imenom Gorana Čengića.
Zapravo, ‘prevagu’ je ovdje u srcu Sarajeva odnio klero-nacionalistički princip koji dominira ne samo Sarajevom već čitavom Federacijom BiH, a vijećnici su ovom odlukom heroja Sarajeva ubili po drugi put, gdje se, kao i prvi put našao na pogrešnom mjestu i u pogrešnom vremenu.
Jer, ruku na srce, da je i tog kobnog juna 1992 odšutao i mirno odgledao ubijanje prvog komšije, možda bi i preživio, ali on se nije rukovodio po ‘teritorijalnom principu’ već po ljudskosti i poštenju i zajedništvu, što zvanično Sarajevo očigledno odlično razumije i kažnjava.
Ništa što asocira na zajedništvo i suživot ne smije upropastiti poratnu bh idilu, Goran Čengić nije u tome izuzetak. Na sličan način je u Trebinju poginuo i Srđna Aleksić spašavajući Bošnjaka i tek nakon dvadeset godina poslije rata, dobio je slijepu i nevažnu ulicu na Otoci, tek da se ‘nešto uradi’ i otalja.
Goran Čengić, nekadašnji Yugoslovenski reprezentativac i član BiH reprezentacije rukometaš i mladić velikog srca, imao je u ‘principima’ i dodatne karakteristike koje se nisu uklopile u šeme sarajevskih vijećnika. Dijete je iz mješovitog braka (otac mu je legendarni partizan Ferid Čengić a mati kraljevskog porijekla iz Crne Gore Nataša) što se nikako ne može oprostiti, klero-nacionalistički DNK Sarajeva i BiH prema takvima radi posebne i lako prepoznatljive analize.
Za javnost i Evropu, još će se bistriti otrcana fraza o Sarajevu iz kojih gradom odjekuju ezani, zvona i sinagoge na koju se ne može ‘paliti’ više niko, čak ni djeca u vrtićima. I ona su odavno u ovim ‘principima’.
Fašistička krvna zrnca su mjerilo ‘evropskog grada Sarajeva’. Može Mustafa Busuladžić, može Husein ef. Đozo ali ne može Goran ili Srđan. Može Aziza Šaćirbegović ali ne može Admira Ismić i Boško Brkić …

A kad smo već kod ‘teritorijalnog principa’ na kojeg se vlast Novog Sarajeva poziva, kako se moglo desiti da Osnovna Škola u Dobroševićima kako se zvala nekad, dobije ime po Mustafi Busuladžiću službeniku NDH braće? Jer se ne nalazi na Tibetu već baš u Dobroševićima, gdje ćeš bolji teritorijalni princip od ovoga. A ne, da se heroj Goran zvao drugačije, već bi se nešto dalo razgovarati principijelnije i ‘po zakonu’. Ovako, špricali poštovaoci lika i djela heroja naziv ili ne špricali, vlast je rekla svoje. A za čišćenje i uklanjanje spreja, para će biti, dok se ‘prašina ne slegne’.
Svaka riječ kritike Hrvatima u Herceg Bosni ili Dodiku u Republici Srpskoj u pogledu davanja imena ulicama, trgovima ili ustanovama, izrečena od vlasti BiH, ima isto značenje kao i pišanje uz vjetar.

Ili, kao pišanje po obrazima bh građana, isto je. Ovim činom i SDA i SBB stali su u isti saff sa Dodikom i Čovićem. Još preciznije, nisu nikad iz njega ni izašli od 1991. godine.

photo : Goran Čengić, heroj, arhiv