Tako je to ‘po zakonu’ u Parlamentu države gdje poslanici brane lične i nacionalističke interese, umjesto državnih

 

Nimalo nije iznenađujuća vijest kako BH Parlament nije izglasao ponuđenu inicijativu SDP poslanika Denisa Bećirevića da se izmijene Krivični Zakon BiH tako što će se dopuniti kaznenom odredbom kojom će se sankcionisati negiranja genocida i Izborni Zakon BiH gdje je traženo da se zabrani osuđenim ratnim zločincima da se mogu kandidovati na javne funkcije.
Iz prostog i najjednostvanijeg razloga : BH Parlament je skup nacionalističkih i stranačkih kadrova koji za glavni cilj imaju zaštitu svojih interesa i interesa Partije odakle dolaze. Državni i interesi njenih građana, ako ih uopšte ima pored ‘kontitutivnih naroda’, tamo se štite samo dogovorno i ako se baš mora.
A ti i takvi interesi govore da bi prije puštanja u proceduru ovakvog ili sličnog zakona, stranke u vlasti prethodno morale razgraničiti i definisati pojmove i genocida i ratnog zločina, što one neće uraditi ili hoće ali svako po svojoj metodologiji i svojim stavovima.
Da pojednostavimo, pravna definicija i genocida i ratnog zločina i zločinca je jasna i u rječniku, i u zakonima i u sudskim presudama, pa čak i u običnom žargonu, ali je ‘nejasna’ predstavnicima u vlasti. I namjerno je čine nejasnom i komplikovanom iz pragmatičnih razloga. Koji govore da su oni, za koje Bošnjaci tvrde da potpadaju u grupu ratnih zločinaca za Srbe i Hrvate heroji rata i glavne face u udžbenicima, imena sa javnih ploča trgova i ulica, i obratno. Bošnjačke gazije su tipični ratni zločinci za Srbe i Hrvate i u glavi mlađanog Bećirevića takve junačine nisu ni bile predmetom opservacije kod donošenja ovakvih izmjena zakona.
Dakle, nakon dvije i pol decenije od rata, još se nismo odmakli od floskula ‘oni’ i ‘mi’, ‘naši’ i ‘njihovi’ i ne vidi se ni u daljini kad će se to prevazići.
Tako, eto, sticajem bh okolnosti, džaba osude međunarodnih Sudova, džaba žrtve (one su ovijek u ratovima samo kolateralna šteta), džaba toliko para potrošenih u procesima, ratni zločinci su kod svojih matičnih organa i zakona zaštićeniji i sigurniji nego bilo gdje vani.

Možemo Evropu zaboraviti ako nam to bude jedan od uslova za pristupanje takvoj zajednici ili ako nam odobre, ući u nju svako sa svojim zločincima.

Prebrojavanje koje i kako glasao, samo je gubitak vremena, dok se ne rasčiste pojmovne definicije ovih kategorija, ovakvi prijedlozi su samo poligon za odmjeravanje dnevno-političke snage Partija u vlasti. Kao što smo vidjeli, snage ne fali.

Iz istih razloga, BH Parlament nije još donio Rezoluciju o Srebrenici a svakodnevno se ‘larma’ po medijima koje sve države u EU ili u okruženju su je donijele a koje nisu.

Zbog istih ili sličnih razloga u BH Parlamentu ne prolazi ni Zakon o korupciji, ili Zakon o kladionicama, ovdje u parlamentarnim klupama ‘prolazi’ samo ono što je u nacionalističkom ili ličnom interesu i interesu Partija u vlasti. Ili ono i onako kako se naredi. Ako se baš mora.
Nezvanično saznajemo kako su presuđeni ratni zločinci na funkcijama u bh vlasti pohvalili ‘demokratičnost’ BH Parlamenta i brigu parlamentarca o demokratskim pravima, nešto slično kao kad hvale Sud i Tužilaštvo u silnim postupcima protiv ‘njihovih’ stranačkih moćnika sintagmom ‘niko nije kriv dok pravosnažnom presudom ne bude potvrđeno’.

A koliko je tek onih što su osvjedočeni ratni zločinci i profiteri a Suda i Tužilaštva nisu ‘ni omirisali’ i kako je njima laknulo, to samo oni znaju. Njih ima više od pravosnažno osuđenih i posebno iz ‘reda Bošnjaka’ ali i dalje lagodno uživaju demokratiju, no na njih Bećirević nije ni u snu pomislio kad je predlagao ove izmjene. Zato je ovakav prijedlog zakona, između ostalog, i dobio negativnu prođu. Znamo mi ‘nas  .. neka nas’.

photo : BH Parlament, ilustracija