Lažni telex nalozi, jedanaesti dio

Međutim, sudska afera mjenična je započela zapravo kod Suda, ne sa protestom već sa Zahtjevom za istragu protiv Alešević Alije i Omerdić Nade, direktora i službenice, optuženih da su  naplatu mjeničnog novca izvodili putem SDK u V. Kladuši i uz pomoć lažnih-fiktivnih telex naloga. Naime, prema navodima Zahtjeva za istragu, Alešević je kao direktor Agrokomerca osumnjičen da je učestvovao i dostavljao fiktivne naloge po mjeničnim doznakama u SDK koje je Omerdić Nada “prihvatala” te su se tako novci slijevali na račune koje je Agrokomerc odabrao. Prvo ispitivanje komšije iz istog ulaza (stanovali smo u istom ulazu, istoj zgradi) nije nagovještavalo ništa konkretno, ali je bilo svega nedorečenog. U pitanju je bilo zahuktavanje afere, veliki novčani iznosi, te sprega sa SDK, tako da sam nakon Alijinog saslušanja odlučio da mu odredim pritvor. Za početak 30 dana. Nada je bila navodno nedostupna taj dan te izdajem naredbu o njenom privođenju. Sutradan je i ona bila pritvorena, iako je bila sva natečena zbog zubobolje. Javni tužilac Rakinić (još nije bio otišao u advokate) na pitanje o pritvoru (obavezno pitanje Tužiocu da se izjasni da li predlaže ili ne pritvor, na kraju saslšanja) – obavezno traži pritvor, a i da nije tražio, ne bih se usudio u takvoj situaciji pustiti osumnjičenog na slobodu. Međutim, nakon što su komšiju odveli u Bihać, Rakinić me uljudno poziva i kaže da nisam morao da ga poslušam. Što znači, da on i nije bio baš iskreno za pritvor. Kažem mu da se može žaliti ako nije zadovoljan, a on veli da će pro forme uputiti žalbu ali.. … Kažem mu da me samo zanima šta će Viši Sud odlučiti. A njegova žalba kod mene neće ništa promijeniti. Jer, vjerovali ili ne, on je istog momenta nagazio na telefon i sa Avdom Čamparom (Republički Javni tužilac) otaslačio dobrih pola sata. Nisam saslušao razgovor, otišao sam.

Nije prošlo ni određenih 30 dana pritvora, nisam istragu de facto ni otpočeo, kad li Viši Sud preuze kompletan spis: razlog je bila famozna nadležnost. Naime, zbog količine novčanih iznosa i težine djela kojim je zaprijećena kazna zatvora preko 10 godina, Viši Sud preuzima kompletan spis. I Aliju. Aferim. Poslije uhapsiše Dr. Mujić Ibrahima, Asima Kajtezovića, Husić Šemsudina…pa redom…Sve su bili bliže Fikretu Abdiću, koji je boravio u Rijeci zbog zdravstvenih tegoba (pominjao se polenov prah i zrak te dišni organi), i koji je od momenta hapšenja Alije Aleševića, zapravo bio u jednoj vrsti kućnog pritvora.
Naravno, to smo kasije saznali, tada nismo znali.

SEKRETARICE KUCAJU NA HODNIKU

VESNA I IBRAHIM: sudije mjeničnih procesa, dvanaesti dio 

Paralelno sa krivičnim postupcima potpisivanja i izdavanja mjenica bez dužničko-vjerovničkog odnosa, odvijao se proces protesta dolazećih mjenica. Predstavnici Tržišta novca su bukvalno sjedili u Sudu, čekajući akt o protestu ili izvršni nalog na osnovu datog akta o protestu. Direktori banaka (posebno iz Slovenije, Srbije i Hrvatske) načisto su okupirali sudske hodnike. I skromne hotele u Kladuši. Onda su popunili i SEDRU, na Uni. Ovlašteni predstavnici su samo čekali protest, vadili fine i uglancane pečate i udarali štambilje na akta o izvršenju. Neki su vodili rasne i skockane sekretarice koje su u sudskom hodniku tipkale na svojim mašinama molbe, zahtjeve ili druga akta i odmah to predavali u kancelariju broj 6, kod Nade i rahmetli Fatime. Ili Milene. Ovo osoblje je stvarno odradilo lavovski dio posla jer je prijemna kancelarija br. 6 bila kao autobuska stanica.

Određujem i prve sudije koji će voditi procese za mjenice. Nisam imao veliki izbor, Sud je naprosto vapio za izvršiocima. U osobama Vesne Hozanović i Ibrahima Kadića nalazim spas. Kadić iskusan lisac, po evokaciji više policajac nego sudija ali dobar poznavalac propisa, dočekao je svojih pet minuta. Imao je sve na dlanu. I optužene i Agrokomerc i Sud. Nije išao mimo protokoloranog ponašanja ali se vidjelo na njemu da je konačno dobio jednu vrstu satisfakcije. Jer, stvarno, prije afere, dosta su nas namučili i Agrokomerc i direktori svojim ignorantskim odnosom i prema sudijama i Sudu u njihovcim sporovima. Posebno izdvajam Asima Kajtezovića koji je svojim obmanama i izbjegavanjima suradnje sa Sudom nadmašio čitav SOUR. Drugi sudija po mojoj odluci, Vesna Hozanović je bila mlada osoba, željna pravne nauke i “dokazivanja” svoje mladalačke sudijske finkcije. Veoma prijatno iznenađenje za mene, a vjerujem i za neke optužene. Iako neiskusna u krivičnom referatu, oštro i smjelo je ušla u mjenice i odradila profesionalno svoj zadatak. Ma kako je cijenili ili ocijenili optuženi, bila je jedan fer-play sudija, a meni je ostala kao posebna satisfakcija jer sam kao predsjednik primio je u radni odnos pripravnika, i jer je radila godinu dana  pod mojim nadzorom, sve do izbora na mjesto sudije. Iako slabašna i premlada za krivičnu katedru, natjerala je mnoge optužene i svjedoke da na Sud gledaju drugim očima. I da joj se ne obraćaju sa primitivnim i tradicionalnim pitanjima: jel mala, što si ti mene ono zvala danas. Njene presude koje je izrekla optuženima u prvoj presudi o mjenicama, komentarisali smo u mojoj kancelariji Kadić i ja, ne sa prevelikom dozom sigurnosti u njihov opstanak. Kadić je tipovao na mnogo veće kazne, a ni ja nisam bio tu načisto po pitanju opstanka takvih kazni. Ipak, Viši sid, iako je njene izrečene kazne u prvoj presudi od po 9 mjeseci zatvora uduplao ili triplirao, kasnijim razvojem događaja je potvrdio da je ova početna sudska praksa mlade sutkinje bila ne samo realna nego i primjerna počinjenim djelima.

Gak Borivoj, kao iskusni sudija i advokat, bio je jedan od najležernijih nosilaca javne funkcije u zgradi od pravde. I svačiji miljenik. Čak i kad bi sto puta prevrtao stotine originalnih mjenica i zbrajao milionske iznose, nije se dao iznervirati. Cigare je naprosto gutao, o kafi  da i ne pričam, a počesto smo u popodnevnim satima znali skupa odvaliti po koju “Badela“, da se probudimo. I vrlo korektan pravnik, što se kasnije pokazalo, a što je najvažnije: imao je ugleda u opštinskim strukturama koje su na Sud, čiji sam bio predsjednik, zahvaljujući njemu, počeli gledati uljudnije i realnije. Njegova se poštovala skoro kod svih opštinskih funkcionera, a oni ostali nisu mu se htjeli suprotstavljati. I nije se libio da otkači licemjerno ogovaranje Suda od strane Rakinića, kao ni njegovo političko udvaranje Abdiću i političkim strukturama vlasti koje su ga dva duga mandata bukvalno šlepali kroz funkcije.

(BALIJAGIĆ: ADVOKAT SA NASTUPOM MANGUPA I JALIJAŠA)

Posebna priča je bio advokat Faruk Balijagić, tadašnji totalni anonimus iz Tuzle. U otpočinjanju afere, imao je ravno 2 mjeseca staža u advokaturi, ali nevjerovatne veze u bezbjednosnima službama i novinarskim kućama. Skoro u svim novinama u BiH, bio je ne zaobilazna faca. A to je ostao i danas. Njegovo uključivanje u odbranu Abdića je započelo sa dolaskom u Sud u Kladušu po zadatku uvida u registar protesta mjenica. Za razliku od uglađenog Krešimira Abela i zapadnjačke, prenaglašene kulture, Balijagić je sa nastupom jalijaša zagrmio kroz hodnike Suda i svojim kožnim mantilom zatalasao cijelu zgradu. Atipičan advokat, atipično ponašanje i čak simpatije osoblja. A mene ni upitao nije za mjenice. Ubijeđen sam da on tada nije ni znao kako izgleda registar protesta. Sutradan čitam u Večernjim novinama kako mu nisam dozvolio uvid u registar mjenica. A to je vjerovatno tražio Kod Ćele u Maljevcu, u društvu sa lobistima iz Kladuse, od mene nije. Dobio je odgovor istog momenta, i to žestok. Novine su to objavile, a Dragica Pušonjić se pojela od muke što nije bila sa nama na kafi u Maljevcu, kod istog Ćele, nakon moje reakcije. Od tada sam znao da njegovo plaženje jezika Vildani Helić, Javnom Tužiocu u procesu protiv Abdića u Bihaću, ima istu (čak ponekad i jaču ) težinu, kao i birane i prefinjene rečenice  uglađenog i slatkorječivog Krešimira Abela.

(BALIJAGIĆEV PIŠTOLJ)

Našao sam ga u kafani u Maljevcu, u gostioni Huseina Ljubijankića-Ćele, u društvu sa jednom od radnica Suda. Ona mlada, zgodna (i ne udata) a on mlad, advokat Abdića i još-nova faca u Vel. Kladuši. Uz njega je bio njegov pratilac-vječita sjenka: Fikret Kudić-Mornar. Nisam im se odmah javio, sjeo sam na suprotnu stranu sale. Moja radnica se nije baš ugodno osjećala. Bar tako je pokazivala njena primjetna nervoza, dok se okretala u mom pravcu. Ja sam sjedio sa Jovanović Veselinom, Crnogorcem, geometrom koji je iz Podgorice (ranije Titograd) zapucao na posao u Opštinu Velika Kladuša. Ćelo je bio raspoložen. Imponiralo mu što kod njega navraćaju “bijele kragne”, ili, još originalnije “guzonje:”, kako su u žargonu nazivali nas funkcionere, ali se uvijek držao osiono i nadmeno. Jednom prilikom, kada se jedan od takvih njegovih gostiju poprilično napio i kada je slučajno, prilikom ustajanja od stola zakačio rukavom čašu koja je pala i slomila se, napravio je takvu teatralnu scenu, milina jedna. Uporno smo mu se izvinjavali-eto, svakom se moglo desiti, nije namjerno, bla, bla…Jok! Onda je jedan iz grupe zafrljaknuo drugu čašu daleko od sebe koja se slomila u paramparčad. O sami šanak. Ćelo je najurio svoje goste, prethodno naplativši debeo račun. Kasnije se izvinjavao uljudno i molio za oproštaj, sve dok mu se nisu njegovi “omiljeni”potrošači vratili u bazu. I bio je jedan od najboljih snabdjevača odojka, svinjskog pečenja koje je pripremao na pravi način.
Faruk B. je gestikulirao naširoko objašnjavajući Mornaru neku važnu temu. Radnica Suda se stidljivo smješkala dok sam prilazio njihovom stolu. Mornar me zvao da upoznam gospodina koji će slijedećih nekoliko mjeseci zagorčavati zivot u sudnici u Bihaću i Konjiću i Vildani Helić. Kad nas je upoznao, Mornar je naručio piće a tada je Balijagić u stilu jalijaša zavrnuo sako i pokazujući mi pištolj rekao (u šali): je si li ti onaj Predsjednik Suda što je rekao kako ja neću ni priviriti u Sud? Pri tom je pokazivao na pištolj za pojasom, aludirajući na taj komad metala kao na siguran dokaz da će proviriti kad god zaželi.

Ja sam pozdravljajući se sa njim rekao da nisam tako izjavio. Ponovio sam samo ono što sam dao novinama: “advokat Balijagić nije nikada prije vidio registar protesta mjenica, pa ne zna ni šta je to, ni kako izgleda. Taj dan kad je navraćao u Sud nije samnom kontaktirao. On je bio radi predaje punomoćja u spis i radi radnice.“Osim toga, ponovio sam mu: u registar protesta ne može svako zaviriti. Ako želi zvanično izvršiti uvid, mora podnijeti zahtjev. Poslije sam, da bi upotpunili tetar-i ja njemu pokazao svoj pištolj.
Bio je pun energije i djelovao je kao čovjek koji zna šta će biti sa Abdićem. Kazao je: to je politički i montiran proces. Ja ću spasiti Abdića.
Poslije sam dokučio kako je on već tada, prije svoje advokatske prakse imao dosta podataka od obavještajnih službi. Zato je tako bio siguran u svom ophođenju i nastupu. Danas, to je jedan od poznatijih advokata u FBiH. Jedan  od najbogatijih-svakako.

slijedi : Hapšenje Fikreta Abdića kao normalan slijed radnji
photo : Hamdija Pozderac, arhiv