Poznata hrvatska književnica za djecu Sunčana Škrinjarić za svoju knjigu ‘Dućan kod Svrake’ inspiraciju uzela iz našeg stvarnog života, Mirvet Beganović i Rasim Kantarević ušli su definitivno u udžbenike za djecu i odrasle

 

Političare svi mrze osim političara. Nazivaju ih lopovima i kriminalcima, korumpiranim i bahatim vlastodršcima, međutim da li je to baš tako?
‘Dućan kod Svrake’, jedna od silnih poslastica iz pera slavne hrvatske književnice Sunčane Škrinjarić, ušao je u sam vrh lektire za djecu i odrasle i pokazuje i onu drugu stranu ove bh ‘brand’ profesije, koja je manje poznata.
I koja kaže da su to divna stvorenja, osjećajna i emotivna u kojima je spisateljica pronašla temu za svoju knjigu, karaktere je uzela iz stvarnog političkog života ali je kroz umjetnički opus to svela na formu bajke i basne, da bi se više približila čitaocima. Posebno djeci koja uvijek imaju potrebu da uče što više.
Sunčana Škrinjarić naprosto zna da oplemeni surove životne stvari, dadne im jedan novi život, pa tako svakodnevicu pretvori u bajku. Sam život se odjednom čini čudesnim. Spisateljica nas takvim pripovijedanjem natjera da pogledamo oko sebe i tu istu magiju pronađemo oko sebe, baš poput djece koja imaju tu moć da u svemu vide nešto čarobno. I kad priča o vrganju, muhari i ciklami, o ježu, kornjači i morskoj zvijezdi, o divljem kestenu ili o nevoljama sa kišobranom, Sunčica nas ostavlja bez daha. Isto tako se osjećamo kad govori i o teškom životu, o bijedu i javašluku, zato jer sve podvede pod bajku ili basnu, u čarobni svijet leptira, sunčevih zraka ili topline kiše.

Tako je učinila i u ovoj svojoj knjizi ‘Dućan kod Svrake’, koja se čita u jednom dahu.
Njena priča nikog ne može ostaviti ravnodušnim a kaže ovako.
Bio je hladan dan kad joj na prozor pokuca vrapčić. Bio je promrzao, pa ga je ona pustila u sobu da se ugrije uz peć. Spisateljica je rekla da joj priča o novostima iz grada. Vrapčić kaže da je svraka otvorila dućan. Oboje odluče poći do svrake da mali vrabac kupi kapu i šal za zimu. Ušao je spisateljici u džep od kaputa i zajedno su krenuli. Tamo je bio i jedan hrast u čijem šupljem deblu je svraka otvorila dućan. Dočekao ih je jedan mali bijeli mišić i pitao što trebaju. Vrabac je rekao da želi kapu i šal za zimu, a mišić ga je uputio u dio dućana gdje prodaju zimsku opremu. Onda se spisateljica pobojala jer nije imala novca da platiti kapu i šal. Pojavila se svraka i rekla da se kod nje ne plaća novcem. Dogovorila se sa spisateljicom da će joj poslati jedan srebrni gumb /dugme/, sličan onome kojeg je ona ima na svom kaputu. Spisateljica je pristala i rekla da će po vrapčiću poslati jedan takav gumb. Svraka je bila jako zadovoljna tim gumbom jer je voljela sjajne stvarčice.

Međutim, kao što smo rekli na početku, ova knjiga je posebna i specifična jer je kao ideju vodilju imala političare i njihov nevidljivi mukotrpni život, naravno, umjetnički i stilski je prilagođena publici, te djeci koja su njeni najvjerniji čitaoci.
Spisateljica Sunčana je čitala kako neke nevladine organizacije u BiH, u Sarajevu objaviše vijest da je vlast u Sarajevu dala blizu milion KMa, tačnije 825.000 KMa za samo dvije godine za smještaj, prijevoz i odvojeni život za svoje i narodne poslanike u Parlamentu. Ova organizacija (CIN – centar za civilne Incijative) je objavila kako su ovi političari lažnim ugovorima o stanovanju uzimali i još uzimaju lovu iako stanuju u hotelima, mnogi od njih ne znaju ni vlasnika stana ali znaju uzeti pare, govore o moralu i slično. Onda je njoj došla silna ideja da od toga napravi pravu malu bajku, jer kao što rekosmo Sunčana ima stila i zna da nije to baš tako kako se priča kad su u pitanju političari, jer i oni su od krvi i mesa i ljudska bića.
Posebno joj bila zanimljiva izjava dvojice od mnogih političara i to onih iz reda Laburista BiH, Mirveta Beganovića i Rasima Kantarevića, Krajišnika koji su ispred svoje stranke u državnom Parlamentu, samo zbog imena sela gdje su iznajmili smještaj. Oni su za svoje potrebe u Sarajevu dok su na važnim poslovima zasjedanja, iznajmili stan u naselju Svrake, jednom selu kod Sarajeva, ali nisu nikad kročili u taj stan već spavaju po hotelima. Tako, pateći se po hotelskim sobama, oni još dobiju i za prijevoz svaki po 376 KM za prevoz, dok nevidljivi stan plaćaju 150 KMa, a ostatak od po 650KM njih dvojica podijele svaki mjesec. Za garderobu, šalove, kaputiće i ostalo.
Ovaj CIN govori da to ‘ide u njihov džep’ a sve to i nije baš tako, jer treba imati u vidu da su ovi dečki odabrali ovu destinaciju iz patriotskih razloga a ne zbog koristoljublja. Naime, ovo naselje je prije par godina stradalo u poplavama i klizištima pa je svako investiranje u njega dobrodošlo našem napaćenom narodu. Posebno jer pod sličnim imenom ‘švraka’ asocira naše junake na zavičaj. Osim toga, odvojeni su od familije i to treba na neki način nadomjestiti jer sve to rade zbog ljudi koje predstavljaju. Naravno, mnogi to ne razumiju ali umjetnica Sunčana je to prepoznala i tako je nastala bajka ‘Dućan kod Svrake’.
I eto, skoro nestvarna priča. Nisu li Beganović i Kantarević kao siroti mišići iz njene priče kad dođu u Sarajevu izgubljeni i promrzli, da im treba smještaj? Šta su onda trebali uraditi? Naravno, u dućan u selo Svraka i naći smještaj, neće valjda pocrkati od studeni. Tako su otišli kod gazde kojeg  ne znaju i iznajmili stan. U ‘dućanu’ Svrake. Sve ostalo je bajka u kojoj je Sunčana pokazala da i političari imaju dušu i da se uz malo mašte i ljubavi ovo teško zanimanje može gledati i drugim očima.
‘Dućan kod Svrake’ se ne odnosi samo na parlamentarce Laburista BiH, u ovoj lektiri se mogu prepoznati i oni iz SDA, i oni iz SDP, HDZ ili bilo kojih drugih legitimnih predstavnika koji su na sličan način pronašli stan u obavljanju svojih svakodnevnih poslova kada dođu u glavni Grad. Međutim, samo su Laburisti ušli u njenu i našu lektiru, u njen svijet mašte. Zbog Svrake i dućana.
A da će uvijek biti primjedbi, to je dokazao još jedan političar iz Velike Kladuše, iz DNZ stranke Nermin Purić. U svom jednom intervjuu on je davno fino pojasnio ‘Teško je biti pošten političar’, mnogi ga nisu razumjeli sve dok nisu mnogo godina kasnije pročitali koliko je muke i živaca potrošio da od Vlade naplati 200 KMa za korištenje interneta.

photo : naslovna strana knjige Sunčane Škrinjarić, montmontaža Cross