A možda je i krajnje vrijeme da Bakir Izetbegović proglasi njegovo djelo :  Islamsku Republiku Bosnu

Iz Sarajeva, sa nekakve mirotvorne muslimansko-jevrejske konferencije (nekakve zbog toga jer su vjerski “lideri” uz državne najzaslužniji za predratni, ratni i postratni haos u narodu i državi), kojoj je pokrovitelj Bakir Izetbegović i Reis ef Kavazović, oglasio se Sin Velikog Oca Bakir sa porukom kako je njegovo (on to politički fino kaže ‘naše’) ‘da pokušamo poslati poruke mira i da isprovociramo ono što treba’, da bi ubrzo iza toga javio se (a odakle bi, osim odtamo, nigdje taj više ne ide već dugo, čak ni u bratsku Tursku) sa Kovača. Sa groblja ‘šehida’, ma šta god drugo značila ovakva kovanica gdje su sahranjeni i najveći kriminalci Sarajeva i okolice, sa groba svoga oca Alije.

I odmah se dao na posao, tragom izjave sa mirotvorne konferencije, dao se u ‘provokaciju’. Ima on tako fin način i običaj da nas svako malo vremena podsjeti na svoga oca, gdje često svraća, uči dove i zloupotrebljava državu podvodeći svoje odlaske i sjećanjana Oca pod dravnu službu i o trošku države, da nas ‘isprovocira’.
Ovaj put to je bila navodno 92 ‘godišnjica’ od rođenja Alije Izetbegovića, prije su godišnjice od njegove smrti. Ili godišnjica od oslobođenja, ili, štaznam godišnjica od zadnje kiše ili nevremena ili godišnjice od zadnje prehlade Alije Izetbegovića.

Kako god, izjavom uz obavezne džematlije u vlasti, uz mladomuslimane SDA na ulicama Sarajeva i staromuslimane u njegovom okruženju, ‘kako je u politici samo zbog toga da završi ono što je Alija započeo’, sin Bakir je poprilično ‘isprovocirao’ ne bh narod i šire jer smo već odavno u njegovim provokacijama, već četvrtinu vijeka i više, već ljudski intelekt i generalno sav ljudski um. Drugačije se ne može i nesmije tumačiti ova njegova izjava nego kao pljuvačina i državi Bosni i svima onima koji u njoj žive u lice, obzirom na sistematska pravna i javno proklamovana načela države BiH u odnosu na ona paralelna, druga, sa kojima Bosna životari od rata pa sve do sada. Sa kakvima je živio i njegov Otac. Mada takva izjava nije nikakvo iznenađenje niti novost niti od Bakira niti iz vrha SDA njegove Partije.

Poslije čega se sasvim ljudski postavlja jednostavno pitanje : šta bi to Bakir mogao dovršiti, šta je ostalo nedovršeno i najzad, zašto je toliko vremena i čekao da nam to saopšti?

Ako izuzmemo činjenicu koju je javno dao turski predsjednik Erdogan kako je Alija upravo njemu a ne Bakiru ‘Bosnu ostavio u amanet’, ako vidimo jer nismo ćoravi (čak i ćorav to vidi) da je Alija tragom svoje ‘Islamske Deklaracije’ čitavu Bosnu (onaj mali i zanemariv njen dio koji mu je pripao u podjeli Daytonskim Sporazumom) islamizirao još početkom rata, prvo sklapanjem sporazuma sa Zemljama Istoka, posebno sa Iranom i Saudi Arabia-om, dovođenjem svakakvog ološa sa Istoka u vojsku i policijske strukture da bi to isto učinio i sa vladom, i sa školama, dječjim vrtićima i bolnicama, kasnije se sve uz pomoć Islamske Zajednice BiH islamiziranje i dovođenja šerijata provuklo i kroz sudove, Tužilaštva, bezbjednosne službe i ostale državne institucije, izgradnjom nepotrebnog broja džamija i drugih vjerskih objekata, ako je Alija svojim potpisom i potpisima Silajdžića i Muhameda Šaćirbeya ‘mahnuo’ Srebrenicu, uveo paralelizam u skoro svim državnim odlukama (jedne su kroz državne institucije a druge kroz njegove organe, Islamsku Zajednicu i ‘građanska’ udruženja, jedne su za istupe vani a druge ‘za kod kuće’), šta je još preostalo pa da bh narod odahne a Bakir dovrši otpočetu misiju njegovog Oca?

Zna se pouzdano da je u politici stranke na čijem je čelu bio Otac a preuzeo je Sin, izborni prag postao džamijski, zna se već odavno da je vjera u svim državnim institucijama od dječjih vrtića do Predsjedništva koja jedino odlučuje i priskrbljuje i glasove i vlast, zna se i kako je i zbog čega izmišljena bh nacija postala bošnjačka i zvanična, šta još ima a da ne znamo a treba nam Sin Velikog Oca saopštiti?

Valjda zvanično i uz topove sa Žute Tabije ozvaničenje Islamske Republike Bosne, drugo nema šta reći, a što je konačno i došlo na dnevni red!
Nekako bi se ova Bakirova iskrenost i razumjela da nije isprovocirana upravo metodama i postupcima njegovog Oca, ‘jedno mislim na sabahu a drugo oko akšama’, što bi u prijevodu sa bosanskog značilo da ne misli isto ujutru i uveče. Jer, Bakir svoju nakanu provođenja ideje umrlog Oca ne skriva ali to podvodi pod plašt ‘jedinstvene građanske države’, ‘puta u Evropu’, ‘multietničke zajednice’ u kojoj će svi, a misli samo na ‘konstituitivne narode’ živjeti u miru i rahatluku, dok punom parom pravi državu po mjeri ‘Islamske Deklaracije’.

Čak i pored činjenice što je njegova ideja i ideja njegovog oca fino upakovana u Ustav BiH i ostale zakone i podzakonske akte, ostvarenje ovakog dugo sanjanog sna ne može ići zajedno, i to je glavni razlog ovog mučenja i Bosne i njenih naroda. I glavni i jedini uslov opstanka SDA, Bakira i nekolicine begovskih familija u vlasti.

Ova dupla i šuplja igra neće moći ići do vječnosti, pa je valjda vrijeme da se i saopšti kad se već vidi, je li tako?
Pa nacijo, slike koje gledamo četvrtinu stoljeća iz vlade, Predsjedništva ili drugih zvaničnih institucija zorno svjedoče da su nam državne ustanove kao vjerske bogomolje, Bosna nije ni blizu Jedinstvenosti ili Cjelovitosti, arapski i turski su nam ušli u zvaničnu upotrebu a borimo se za bosanski jezik, Arapi su okupirali  ne samo Sarajevo već dobar dio bh grunta pod kontrolom SDA, država odumire i puca po šavovima, narod masovno bježi iz sopstvene zemlje zahvaljujući kontunuitetu politike Alije Izetbegovića, nemamo grb ni zastavu (imamo i jedno i drugo ali se preferiraju zabranjeni i ratni simboli), pričamo na tri ista jezika što nas sve košta tri puta više, ponovo smo kao i 1991 skupa sa SDS strankom Radovana Karadžića i HDZ strankom Mate Čovića, hoću reći Dragana Bobana, pričamo o zajedništvu i suživotu a posvađani i uzduž i poprijeko, nemamo zakone o državnim praznicima niti himnu, ne znamo gdje smo spiskali milijarde donacija ali ih i dalje ‘dramčimo’, odrezali dijasporu a ubismo se za njom, živimo u virtualnom svijetu Jedinstvne i Zajedničke Države koju svako mora voliti inače je izdajnik i neprijatelj, ostalo je još jedino da Bakir kaže kako ‘rata neće biti’ pa da se ponovo latimo pušaka, uz ‘jedinstvenu ArBIH sastavljenu od tri nacionalna i vjerska puka, ili da iz dubine duše prozborimo kako je vrijeme za definitivno ostvarenje ‘zacrtanog puta’. I da zavlada mir i blagostanje.
Kad čujem ovakve ‘provokacije’, laži i budaleštine iz usta Bakira Izetbegovića, posebno jer zvuče imperativno (‘mi bi svi morali na Kovače’ svaki drugi dan) čak i pored slika na kojima su mu uvijek ruke prema Svevišnjem uz poziv na mir, zajedništvo i blagostanje, znam pouzdano da, iako zvuči kao teorija zavjere, da je Alija još živ, umro nije garant. Već iduće godine dobićemo na izborima i zvaničnu potvrdu. Fizička sličnost sa Ocem je neumoljiva, fakta koja iznosi i put kojim vodi državu Bosnu su još evidentniji. Zbog čega je moj strah sve izvjesniji i stvarniji.

photo : Bakir Izetbegović na Kovačima, august 2017, arhiv