murtić na buldožeru, četvrti dio

Murtić (Husein, jedan od direktora Agrokomerca, op. Cross) je bio kratak i čak rezolutan. Hoće da se koliko je danas sve završi, hoće u raščišćavanje terena i obnovu. Zove me iz nekog hotela, na putu je ali dolazi isti dan, kaže. Glavni je ljut zašto se čeka toliko. To bi trebao biti Fikret Abdić, kako sam skontao, jer on to ne naglašava. Kao da se to smatra normalnim i opštepoznatim. Požar je bio, završite uviđaj da mi možemo raditi. Proces ne smije stajati, kategoričan je on. Glavni insistira na tome. On je (Glavni) već bio na licu mjesta (ja ga tamo nisam vidio), kaže Murtić i dolazi danas. Kažem mu da ne zavisi od mene i da se slažem ali ne može se to tako brzo. On me ubija protupitanjem: da li si ti ovdje glavni? I odgovorom: svi kažu da jesi. I kaže, mi ulazimo buldožerima sutra, samo da znaš. Dakle, i on ulazi, ili bi da ulazi bez obzira na moj odgovor, a ja sam Glavni  za uvidjaj. Nisam mogao dugo zaspati. Mučilo me zašto su bezbjednjaci tako tajanstveni, zašto Murtić insistira na brzom uviđaju i zašto je nestrpljiv. Da li on lično šta zna o požaru ili je njegovo požurivanje bio signal iz štaba A/C da se sprema nešto veliko. Boro mi je ujutro rekao kako je Fikret razočaran sporošću organa, kako treba spašavati ono što je ostalo a oni ne mogu ništa sve dok je policija i sud tamo. Kažem mu da me nije briga, ni Fikret ni on, ja ne mogu otjerati policiju a osim toga nisam ni sve zapisao šta sam vidio. Nisam upoznat šta je sve otkrila policija i nisam spreman da prekinem uviđaj. Niti to mogu. Kaže Boro da je Murtić rekao da će on lično doći sa bagerom pa neka ga spriječe. Znajući pojedine direktore Agrokomerca kao silne i nabusite, preodlučne i face pune sebe, te znajući njihovu aroganciju prema svakoj pomisli na ispitivanje ili polaganje računa, očekivao sam Murtića na buldožeru. A da je M. Husein znao da će ga od tog trenutka, od požara u Agrokomercu, moći ispitivati svaki pozornik, poštar ili vatrogasac, ili bilo koje drugo zanimanje sa uniformom, nikad mu ne bi padalo napamet da se vježba sa teškom mehanizacijom. Ni dan-danas mi nije jasno ovo njegovo navaljivanje u skraćivanju neotpočetog uviđaja i sva moja nagađanja u vezi toga ostala su u domenu pretpostavki. A njega, za razliku od ostalih mnogobrojnih direktora koji su defilovali sudom kao dnevnim boravkom, nisam nikada vidio.

Niti sam ga zaticao na licu mjesta. A i bolje je. Jer, treći dan moga ulaska u zonu istraživanja našao sam Nedžada i Boru, protivpožarce, do koljena u uglju, limovima i žicama. I nekoj čađavoj prašini koja se lijepila za odjeću sa svih strana. T/A peć je bila na čistoj betonskoj podlozi, lopate su radile uokolo skidajući sloj po sloj. I slikalo se. Nedžad mi kaže kako je ova peć sumnjiva. Mogla bi biti uzrok požara. Prvi put dolazim do podatka koji bi mogao biti vrlo bitan i koji će cijelu stvar sa požarom odvesti u dva kolosjeka. I to ne samo za vrijeme uviđaja, nego kasnije, kada se istraga otvori. Jedan je već dat ovdje na licu mjesta, a to je da je TermoAkumulaciona peć uzrokovala požar, a drugi je da je požar podmetnut, a koji će se pojaviti kasnije u drugoj fazi istrage, nakon što u spis pristigne anonimno pismo potpisano sa riječju ‘radnik’.

Odlazim do Voje Pušca (krim. inspektor, op. Cross) odlučan da saznam dokle je ‘došla’ policija. Boro kaže da neće samnom, ostaće u društvu Batakovića (Husein, direktor Agrokomerca također, op. Cross!), sa kojim želi malo popričati. Vojo mi ljubazno reče da sačekam dok on sastavi neke zabilješke a upravo dok sam provirivao u njegovu kancelariju, vidio sam Bešlagić Muniba koji je izlazio od njega, davao je kaže izjavu. U hodniku je Munjaković bio blijed kao kreč, jer veli, da ga optužuju da nije obavio profesionalno dužnost kao šef vatrogasaca Kompleksa. Iz jedne kancelarije čujem glasno prepiranje i prepoznajem glas Husić Šemsudina, direktora Transportne Organizacije. Šta on radi ovdje, pitam se kad je ta jedinica odvojena i nije uopšte u vezi sa požarom. Hoću Dupanovića i Bog!

Na vrata upadam kao furija, a on telefonira. Ne govori mi ništa, ni da uđem, ni da se vratim Prekida razgovor. Kaže da je to bio njegov sin koji je na Igmanu, na skijanju. Baš me briga. Kažem mu bez uvoda da nisam zadovoljan, da ne znam šta radi policija a ja rukovodim uviđajem. On veli da smo svi na istom zadatku, da se smirim. Pita jesam li za kafu. Nisam, kažem, i ustajem. Hoću sve zabilješke i sve izjave, hoću popis saslušanih osoba, tragove koji su nađeni, hoću sve radnje koje su provedene u ova tri dana. Biću u sobi kod Šemse, direktora Standarda. Ako to ne dobijem, kažem mu, vidjet će se ko je vođa parade, zvaću Tomu i Bursaća u Sarajevo…Svašta sam nabacao. On smireno veli da ću sve imati, a ja dodajem još i to da hoću da znam ko je dozvolio snimanje televiziji bez odobrenja istražnog sudije…I napuštam kancelariju.

Nisam se ni smjestio kod Šemse kad ide Pušac i nosi tone papira…Smješkam se, zovem Boru tužioca i uz kafu počinjem čitati. Pušac pita što sam naljutio Šefa te galami na njih…Ništa mu ne govorim.
Čitam …
Husić Šemsudin (direktor) saslušan na 6 stranica, u vezi kredita iz poslovne Banke Bjelovar. Krediti uz popust, za kupnju auta….Bešlagić Munib…T/A peć, rješenje Opštinskog Sudije za prekršaje Velika Kladuša kojim se nalaže da se T/A peć ukloni iz skladišta…rješenje pod prijetnjom novčane kazne datirano nekoliko mjeseci prije požara….Bataković Husein….ugovori…Munjaković Mehmed….služba zaštite…nabavka uređaja..pitanja u vezi kredita…..Opet krediti! Pa ovi više istražuju ko je podigao kredite i gdje a o požaru malo ili ništa. Da nije peći, požar niko ne bi ni spomenuo. Katastrofa. Kažem Bori da su ovi zalutali. On predlaže da ih pustimo da rade kako hoće, a da mi poslije nalažemo dopunu istrage. Jok! Neće ići. Zovem Pušca i tražim dopune izjava u vezi požara. Ne zanimaju me krediti, ugovori, putovanja direktora, ljubavnice i takve gluposti. Hoću izjave osoba koje su bile na službi sedam dana prije požara, popis portira i njihove izjave, hoću električara iz pogona, hoću cijeli popis radnji Nedžada i Bore, kopije rješenja za Bešlagića, datume postavljenja peći….Klima glavom i prihvata bez pogovora

 

požar je prouzrokovala T/A peć, uviđaj, peti dio

Treba nekad izbiti iz glave skromnost i pokazati zube. Bar kad si u situaciji da imaš i zubalo i mogućnost. Na moj stol su pristizale izjave direktora, radnika, portira…Kopije rješenja, narudžbenica…Nisam mogao sve stići pročitati. Pušac kaže da je Šef (njegov nadređeni) iznenađen mojim ponašanjem i da želi samnom razgovarati. Sada ja nemam vremena već ljubazno kažem da će mo se susresti sutra. A samo nas dijeli desetak metara i uski hodnik. Zanima me šta će on cijelo vrijeme ovdje. Jeste događaj značajan ali nikada se nije dešavalo da Šef jednog MUP-a čuči na uviđaju toliko vremena. Obično se pojavi prvog dana dok ga ne uhvate kamere za prve vijesti a sve ostalo daje u javnost iz kabineta, sa telefonom u rukama, simbolom zauzetosti i velikog posla. Ja sam se puno bolje osjećao sada nego prvog dana. Zato jer su inspektori ulazila svakih petnaestak minuta i dopunjavali moj notes novim podacima. Pušac je navraćao radi instrukcija. Činilo mi se da je parada stvarno otpočela, a da sam ja komandant parade.

Vojo kaže da me traže Boro i Nedžad, da imajuju dobre vijesti. Odlazim u centralni dio bivšeg skladišta i ostajem zapanjen. Ne mogu prepoznat  lice mjesta. Sve je udubljeno, ostrugano i očišćeno, natenane i po slojevima u nekadašnjoj kancelariji na sredini skladišta, posvuda uokolo izdvojeni komadi žice i stopljene plastike. Nedžad, korpulentni zeničanin na službi u MUP-u Sarajevo me zavodi u stranu i kaže: peć je uzrok požara. Otkrili smo to, a evo vidiš, odavde se požar širio prema periferiji. Peć stoji na sredini, nekoliko stopljenih ali ne potpuno izgorjelih žica viri iz nje, par komada je otkinuto i sa stopljenim termostatom uloženo u najlonsku vreću. Nedžad objašnjava: mi smo došli do zaključka da je požar izbio ovdje, upravo na T/A peći i da se širio. One su inače prikladne ali se često nakupi prašine u kaloriferu sa ventilatorom ispod rebrastih pregrada tako da se na tom mjestu akumulira velika količina toplote. Poslije, objašnjava on, ta toplota dodje u dodir sa papirom kojeg je bilo svuda uokolo i eto ti vatre. Kažem mu da ne razumijem da je sve okolo izgorjelo ili je istopljeno a T/A peć da je čitava. Ako je ona uzrok pozara, zašto nije ništa oštećena, ništa osim bočnih limenih zaštitnika koji su malo načađavili i malo iskrivljeni. A osim toga, žice koje vode iz nje su čitave, čak još na njima u velikoj mjeri ima izolacijske materije, kabla. A osim toga, nosivi stub konstrukcije koji je odmah uz samu peć je čitav, ako je to izvor požara, zašto nije on najviše deformisa ili srušen? Nedžad kaže zato jer se požar odatle proširio u drugom pravcu i pokazuje otkopane slojeve paljevine koji vode prema sredini bivše hale, čije je uzorke pohranio. Tako veli. Uslikali su peć, ona im više ne treba. Kaže da je inače ta peć ostala uključena preko noći i da je zato došlo do akumuliranja velike količine toplote. I dodaje kako je za njih posao završen, neka ostali stručnjaci izračunaju štetu nastalu požarom a da će on ove sve dokaze objediniti i da će o tome sačiniti zapisnik. Kažem mu da sam zbunjen ali neka on odradi tako a ja ću peć preuzeti i ostaviti je u Sud u Kladuši. A šta će mi? – na tako jednostavno pitanje nisam mu elaborirao. Htio sam je imati i Bog!. Pozivam naše, kladuške policajce da je kombijem utovare i prevezu do Suda u Kladuši. Odmah se to odradi.

Poslije dođe do mene kopija rješenja sudije za prekršaje u V. Kladuši kako je T/A peć opasno sredstvo koje se drži u takvom prostoru gdje postoji mogućnost od  požara i istim rješenjem se zbog toga kažnjava Bešlagić Munib (direktor) novčanom kaznom, toliko i toliko i nalaže se uklanjanje peći iz skladišta. Rješenje je datirano nekoliko mjeseci prije požara. Munib nije ispoštovao odluku suda, a da li je platio kaznu ne znam.

Odlazim kući sa namjerom da sutradan privedem kraju uviđaj. Nisam stručnjak za struju ni za kablove ali me peć strašno kopka. Posebno njen sačuvan izgled i svojstva poslije toliko vatre. I to na izvoru. Obavještavaju me da će posebno i dodatno saslušati Bešlagića i Batakoviča te Munjaković Mehmeda. radi podnošenja krivične prijave. Bešlagić je osumnjičen da nije ispoštovao odluku Suda za prekršaje, Bataković je objektivno odgovoran jer je bio direktor u vrijeme požara a Munjaković jer nije ništa poduzeo kao Šef vatrogasne službe Kompleksa. Dakle, osim Bešlagića, svi drugi su sumnjivi zbog objektivne odgovornosti. Sutra moram razgovarati sa Dupanovićem.

PRIJAVE NA STOLU, DUPANOVIĆ SE POVLAČI, šesti dio

Prije nego odem u Polje, provjeravm u podrumu Suda gdje i kako je smještena peć. Vidim da je naprosto bačena, šomot se rasuo po podu, inspektori je nisu složili dobro prije transporta. Ni jedan šaraf nije vraćen na svoje mjesto. Ipak, cigla je zdrava, nije nagorjela niti napukla a ni limovi sa prednje i zadnje strane. OK., velim sebi, neka se ona nađe tu. Kao da sam znao da će mi kasnije trebati.

A u upravnoj zgradi Bešlagić i Bataković mi protestiraju. Kažu već su osumnjičeni tako su im rekli. Imam na stolu kopije krivične prijave, zagledam u nju. Upravo tako, njih trojica. Uzrok požara T/A peć, odgovorne osobe te i te. Kažem im da ja ne mogu o tome raspravljati, uviđaj nije završen. Nestaju negdje, a jedan od inspektora (Dervišević) me zove kod njegovog Šefa. On se pozdravlja, smješka i kaže da su napravili dobar posao. Odlaze danas, a ako ima još nešto, da im prenesem i li sugerišem. Kažem im da ću sve izjave i dokaze još jednom pregledati i da ću se očitovati. Pita me jesam li vidio kuda su sve putovali direktori i koliko su potrošili para te šta su sve nabavljali. Jesam, ali me to ne zanima, muči me peć. On kaže da je to svršena stvar, njihov posao će da ide u tom pravcu. Imaju rješenje sudije, imaju peć i imaju požar. Naravno, imaju i osumnjičene. Kažem mu da želim još jednog stručnjaka za “mlaku” struju, jer je u skladištu nađen izgorio jedan mali viljuškar, da otklonimo ili potvrdimo i tu mogućnost kao uzrok požara a osim toga, nije izvršen pregled cijelog objekta. Nedžad i Boro su se samo vrtili i zadržali na mjestu gdje je bila T/A peć. On kaže, vidi to sa Tomom, ja tu nemam šta tražiti. Rastajemo se kao dva dobra druga i po prvi put nakon pet dana pričamo i razmjenjujemo mišljenje u vezi požara. On mi obećava da ću dobiti zapisnik a tužilac krivičnu prijavu. Odlazim djelimično zadovoljan.

Policajci i inspektori pakuju svoje uređaje i kamere a ja zovem, Tomu u Viši Sud. Kažem mu šta još želim a on se slaže samnom i veli da nastavim. Čak i bez njih, dovoljno je da ima policajaca iz Kladuše na obezbjeđenju. Dogovaram se o tome sa ekipom kladuškog MuP-a, a Tomo mi predlaže izvjesnog NURKU L., direktora Bihaćkih Slapova, inžinjera i stalnog sudskog vještaka bihaćkog Suda. Dobivam telefon za kontakt i obilazim ponovo lice mjesta.

Rakinić kaže da će danas ekipe krenuti u raščišćavanje a ja velim da još neće. Sutra nastavljamo. Ti si veli lud, predsjednik (Abdić, op.aut,) želi da se to već završi. A i šta se ima više raditi. Ako su oni gotovi, i ja sam završio. Ja nisam, kažem mu i sutra sam ovdje. On veli to možeš i bez mene. Mogu i hoću, kažem mu i tako se rastajemo.

Noć je bila zrela za razmišljanje. Nurku (Lipovača, otac Hamdije Lipovače, op. Cross) sam dobio i dogovorio nastavak uviđaja za sutra. Na TV nove vjesti o požaru i opet iz MUP-a, mene niti ko pita za dozvolu niti za uviđaj. “Istražni organi napreduju u otkrivanju uzroka požara u Vel. Kladuši. Najvjerovatnije je uzrok požara T/A peć“. Zaključak o uzrocima požara nije više tajna. MUP je to dao u javnost i već se očitovao o uzroku vatre. Prije prijave, prije istrage i Suda. Neshvatljivo i ne dopustivo. A desilo se! Pušta se stari arhivski snimak Kompleksa prije požara, te snimci požara napravljeni na licu mjesta. Zovem Pušca i pitam ko je dao novinarima vijest o uzroku požara bez mog ovlaštenja, a on kaže da ništa ne zna. Kažem mu da se ne može govoriti o uzroku požara prije završetka istrage, to je abeceda prava. Nezna ništa, upućuje me na Dupanovića. Njega ne mogu dobiti, ali ostavljam poruku da me hitno zove na kućni broj.

(DAN PETI, OPET POLjE)

Osvanuo sam u kancelariji upravne zgrade koja mi je postala radno mjesto. Naloge iz Suda mi donose tamo da ih potpišem, nema me na mom radnom mjestu. Ovlastio sam kolegu koji će me mijenjati u mom odsustvu, ali stranke protestuju, navikle se na mene, kao kod doktora. Zato što svakog utorka primam stranke, popričam sa njima, počesto im i obećam da će njihov predmet biti uzet u rad ali se to ne desi. Slažem ih, ne mogu ništa pošteno odraditi na tim starim predmetima. Sud ima preko 10.000 predmeta a svega par sudija. Međutim, izvjestan broj stranaka se navikne i dolazi svakog utorka, kao na seansu. Iako zna da ne mogu tu puno pomoći. Posebno ne na pritužbe oko načina rješavanja i vođenja spora. To je stvar svakog sudije, ali stranke hoće razgovarati jer ih neće niko primiti.

 

VJEŠTAK NURKO ZET POZDERACA, sedmi dio

Nurko, diplomirani elektro-inžinjer stiže u 8:30, visok je i također ima brkove. Smije se glasno. Upoznajem ga sa stanjem stvari, kažem mu da želim da i on da svoje mišljenje. On traži dva tri radnika kao ispomoć i to odmah rješavamo. Hoće da izmjeri cijeli komplex, hoće planove Češkog programa na stolu, izvore napajanja i njihovu lokaciju i svašta ponešto. On odlazi a ja preuzimam poziv. Dupanović je na liniji i protestira što nastavljam dovršeni uvišaj. Pitam ga umjesto odgovora za informaciju koja je data na TV o uzroku požara a on kaže da ne zna ništa o tome. Znaš ti veli novinare, kakvi su. Znam, velim, ali me nijedan nije ništa pitao a ja rukovodim uviđajem, I kažem mu da zna da je to izričito zabranjeno, to davanje podataka prije istrage. On ležerno kaže da to pustim na stranu i priupituje me da li znam da je Nurko L. zet Pozderaca. Ne znam kažem mu, i kakve to ima veze. On je na popisu stalnih vještaka Višeg Suda u Bihaću i njega mi je predložio predsjednik Višeg Suda. Jeste, veli on, ali ima još vještaka na popisu, zašto je on određen. Pozderci su političari i može se svašta iskonstruisati. Boli me, bio je moj nepristojni komentar. Ako neko hoće neka konstruiše. Ja ću uviđaj nastaviti ovako. Briga me za Pozderce i za priče.

Kako sam bio u tom momentu naivan i politički ne iskusan. Nisam mogao povezati Nurku L., pitanje Dupanovića i kasnije događaje koji će uslijediti. Aferu Agrokomerc. Nisam gledao daleko, ne dalje od požara i uviđaja. Nurki nisam ništa govorio. On se uslikao samnom na zgarištu i tu sliku sam čuvao dugo u svojoj privatnoj zbirci, sve do izbjeglištva, nakon čega je nestala za vrijeme moga bivstvovanja u Batnozi. Nikad je nisam našao među ostalim porodičnim fotografijama. On je izrazio želju da pregleda peć što smo obavili u zgradi Suda, u podrumu. Razgovarao je, mjerio, crtao i otišao. Dobit ću nalaz za tri dana, rekao je.

(TOMO VUKIČEVIĆ – SUDIJA SA ZNANJEM I STILOM)

Izvjestio sam Tomu o razgovoru sa Dupanovićem, a Tomo se samo nasmijao. Šta briga policajca ko će vještačiti, bio je njegov kratki komentar. Ovaj skromni Crnogorac je stvarno imao stila. I hrabrosti a i iskustva. Prije njegovog ustoličenja na funkciju predsjednika, vodio je najteže slučajeve iz domena krvnih delikata, čak je izrekao i jednu smrtnu presudu, jednom stanovniku Drvara za ubistvo poštara, u specijalnom povratu. Presuda nije izvršena, zamijenjena je doživotnom robijom. Ovo pominjem jer me interesovalo kako se izvršava smrtna presuda. Po tadašnjim zakonima sudija koji izrekne smrtnu presudu mora prisustvovati njenom izvršenju. Od njega sam mogao svašta pametnog i posebno onog ljudskog, iskustvenog, naučiti. I ne kajem se. Jednom prilikom mi je rekao da mogu preći u Viši Sud ako želim, možda bih tako riješio svoj stambeni problem. Jer sam slovio kao dobar sudija koji uredno ispunjava svoje obaveze i čiji kvalitet presuda po žalbi zadovaljava standarde Pravosuđa. Nisam to tada želio iako sam bio najmlađi predsjednik Suda i plus, jedini predsjednik Suda koji je stanovao privatno. Kod hodže Mujkić Ferhata u Kladuši. (Kako je svijet mali i kako se istorija ponavlja: i sada, ovdje u Utici, NY nalazimo se i ja i ef. Mujkic Ferhat. Ja sam jos uvijek podstanar i da su prilike drugačije, mogao bih opet stanovati kod istog gazde. Nakon 20 godina). Govorio mi je da je taj podatak iznio na Republičkoj Skupštini i da je to tamo izazvalo buru smijeha i doskočica. Nikakvih drugih pozitivnih emocija. A isto tako kada je Ćamil Keserović, kao predsjednik Izvršnog Odbora Opštine Velika Kladuša uveo odredbu o dnevnim izvještajima Opštini o radu Suda, te kada sam to kao predsjednik odbio činiti zato što je to direktno uplitanje u rad državnog organa, Tomo me podržao, otišao kod Ćamila a kad se vratio njegov komentar je bio: stvarno je to čudak, da ga nema, valjalo bi ga izmisliti. I “odbranio” me od tog političkog nakaradnog poteza vlastodržaca iz Opštine.

Telefonom obavještavam Rakinića, što je inače i praksa kada je u pitanju odsustvo tužioca sa uviđaja, a on mi kaže da će to zakomplicirati stvari. Kakve stvari, pitam ga, a on se pravi nevješt.

(RAKINIĆ – SIMBOL POLITIČKE FUNKCIJE)

Inače, Rakinić je bio dugo godina predsjednik Suda ali veoma mlaka i ne inventivna osoba. Politički vrlo podobna, kumstvo sa rahmetli Hasanom Abdićem i dobri odnosi sa Fikretom Abdićem donosili su mu sigurnu stolicu i egzistenciju a što je njemu bilo najbitnije. Meni, mladom sudiji koji je nakon tri godine sudovanja sjeo u predsjedničku fotelju to nije ama baš ništa značilo. Možda će sa ove distance čitaocima ovo izgledati kao šuplja i napuhana priča ali je doista tako. Niti sam imao koga iza sebe, ni u Opštini ni u politici, niti me šta posebno od toga zanimalo. Izgleda idealistično i nevjerovatno ali je istinito. A osim toga, posao sudije sam shvatio preozbiljno, kako mi je rekao jedan opštinski šefić, po službi šef matičara ali koji je shvatao da kao član IO Opštine može razmatrati i maloljetnički kriminal i izdavati naredbe Sudu. Moje prisustvo u Kladuši  je bilo kao prisustvo nekog stranca na tom radnom mjestu iako sam rođen u Todorovu, 20-tak km nadomak Kladuše. Ovo zato jer u Kladuši nisam poznavao nikog, gimnaziju sam završio u Bos. Krupi, fakultet u Beogradu i u Kladušu sam išao jedino da se uslikam za ličnu kartu ili da kupim germu, paprike, paradajz ili lubenicu. A predsjednik Suda sam postao po političkoj liniji. Nakon isteka dvostrukog mandata Rakiniću, po nevidljivom partijskom ključu, predsjednik je morao biti Musliman. Jer je Tužilac postao Srbin (Rakinić, op. aut.). Nije bilo velikog izbora u Sudu te sam tako ustoličen. Ne zbog nekog posebnog iskustva ili zasluga. Međutim, upravo zato jer nikog nisam imao ni ispred ni iza sebe, nisam imao ni dodatne obaveze. A osim teškoća sa neažurnošću Suda imao sam dodatne probleme sa svojom tvrdoglavošću i ne poslušnošću, kada je u pitanju politika i Sud. A kad je Rakinić u pitanju, on je imao više političkog, da kažem šlifa od mene.

Zato jer je uvijek bio u toku i jer je znao šta politika o nečemu misli ili pretpostavlja. I tako se prilagođavao. Meni je bilo najvažnije da su radnici na vrijeme na poslu, da sudije ispunjavaju normu i da imamo redovnu plaću. Kasnije, izbijanjem afere Agrokomerc, Rakinić je zaboravio sve svoje prijatelje i sponzore iz politike, posebno Abdiće, ušutao je i prihvatio se Avde Čampare (to je funkcioner koji je svesrdno optuživao Abdića za trošenje državnih para dok su godinama njegovu vikendicu u Neumu čuvali policajci i zalijevali mu kupus, op. aut.), Republičkog Tužioca. Čak je dao izjave za novine kako ne poznaje Hasana Abdića protiv kojeg je otvoreno više istraga, a notorna je činjenica da su kumovi i da nijedan vikend nisu proveli odvojeno. Meni je ostalo da se sam snalazim. I ne žalim zbog toga. Nisam bio ničiji a bio sam svačiji. Naravno, to je koštalo i živaca i zdravlja, ali..

nastavak slijedi : DAN ŠESTI, ISTRAGA SE OTVARA

photo : Sudjenje Abdic Fikretu u aferi Agrokomerc, desno Pozderac Hakija, foto ‘Borba”