Radno sijelo u Crnoj Gori, dobra klopa i klasični politički balkanski show

 

Radno sijelo u Crnoj Gori, popularno nazvano ‘Adriatic Charter Summit’, privodi se kraju. Imali smo se bogme čega i nagledati, puna dva dana. Jelo se, pilo, ma šta pilo – žderalo se, ‘nabijale se guzice’, mediji su preplavili svijet sa slikama američkog podpredsjednika (Mike Pence) sa domaćinima i domaćim ‘uzvanicama’, pale su mudre i odviše očekivane izjave, rezultati se sumiraju.
Ha ‘summit’ u Crnoj Gori, ha ‘summit’ u Čevljanovićima, razlika je samo u nijansama.
A one, osim što nebo iznad Čevljanovića nije bilo zatvoreno za ptice i bikove a livada za raju, kažu.

Mi, ‘Zapadni Balkan’ (kako samo svi brzo naučiše ovu kovanicu kancelarke Merkel a da se niko ne zapita otkud taj naziv za grupu država bivše Yugoslavije, jer još se nezna koji je onda Istočni Balkan, koji Sjeverni ili Južni, toliko blakanskih država nema da popuni ove okvire) smo toliko ‘važni’, toliko bitni Americi i čitavom Svijetu da čovjek prosto ne može povjerovati našoj snazi i vrijednosti. Toliko Amerika vidi u nama ‘partnera’, ‘suradnika’, ‘faktora sigurnosti’, ‘boraca protiv terorizma’, ‘članica NATO Saveza’, ‘članova EU’, teško je sve pobrojati šta je u pauzi između žderanja i pića američki VP istrabunjao.

Uopšte ne treba pominjati koliko je tek važna Crna Gora, njen predsjednik Duško Marković je blistao, riječi ushićenja i dragosti nije sakrivao. Pomislio bi čovjek da se ‘summit’ održava negdje u Bruxelles-u ili u srcu Njemačke a ne u srcu, recimo Zapadnog Balkana. A onda su silni ‘uzvanici’ tipa Denisa Zvizdića iz BiH, premijerke Srbije Ane Brnabić i ostali navalili u opštu otimačinu slikanja sa američkim podpredsjednikom. Onaj ga sačeka na izlasku iz WCa, drugi na hodniku, tresi ruku sve dok Amerikancu ne pocrvene nokti a kamera zabilježi. I sve to pod finim plaštom ‘na marginama summita’. Jebote, hodnik ili zahod postadoše u čas ‘margine summita’, to je politika i više od nje.

Poslije na domaćim stranačkim a fol državnim tv kanalima ‘opali’ desetominutni izvještaj o susretu ‘na marginama’. Za ‘džirlo raju, džirlo proizvod’, ništa drugo niti šta treće. Klasičan primjer političkog guranja i naguravanja, po domaćem ‘turkanja’.
Može i ovako : ‘Glamoč kolo u Podgorici’. Jer, ‘summit’ je dobrodošao balkanskim plemenskim vođama, da se imaju čime pohvaliti, gdje uslikati i šta ‘pametno’ i istorijski izjaviti. ‘Evropske integracije’, ‘Mapa Evropskog puta’, suradnja u borbi protiv terorizma, zajedništvo, NATO kao jedina životna odrednica … Americi da Rusiji, kad je Monte Negro u pitanju, odmahne od lakta.

Koliko je jak domaćin kad dijeli ‘domaćinski doček’ sa Makedonijom koja se još ne zove tako nigdje osim na Balkanu, u Svijetu je to ‘Bivša država Yugoslavije Makedonija’, koliko je Crna Gora ‘jak strateški partner’ Americi, procijenite sami kad se vratite samo par mjeseci unatrag. Još jedan ‘summit’ bješe 25. maja ove godine u Bruxellesu, nije to bilo tako davno kad je američki predsjednik Donald Trump (da, da, isti ovaj predsjednik ‘koji šalje pozdrave i’ po zamjeniku Pence-u) bukvalno odgurnuo crnogorskog predsjednika Markovića, čovjek samo što nije pao, a nakon toga popravio sako i kravatu te stao pred kamere.
Te slike guranja i naguravanja su obišle svijet i pokazale šta je i ko je Crna Gora u očima američkog predsjednika.
Sve ovo kasnije, na ‘summitu’ u Podgorici, čista je bljuzga i pokazivanje mišića Rusiji i Putinu, što je Markoviću ‘istorijski trenutak’ za pamćenje a domaćim plemenskim vračevima nauk želja i fantazija.

Ostale ‘sa margina summita’ ne vrijedi ni spominjati. Osim Denisa Zvizdića, bh predstavnika ‘sa margina summita’. Zato jer je naš i jer je otrcan i pojavom i SDA kmetskim stilom. Posebno izjavama tipa kako je Bosna i Hercegovina prema izjavi Pence’a ‘faktor mira i stabilnosti na Balkanu’. Da nije smiješno, bilo bi za plakanje. Ali će dobro doći Zvizdiću i izborima iduće godine. I raji kojoj bolji film nisu mogli priuštiti.

photo : Donald Trump, Summit 25.05. ’17 Bruxelles, arhiv