Ni 30 godina od ‘afere Agrokomerc’, interes o ovoj privrednoj katastrofi i političkoj montaži ne jenjava

 

Cross Atlantic je u svom printanu izdanju objavio nekoliko novinarskih feljtona koji su poprilično uzburkali dijasporu Krajine. Kao što su  ‘Tajne zelenog spisa”, štivo u nastavcima o suđenju Fikretu Abdiću u Karlovcu te izbjeglička tragedija ‘U Batnogu kada pođem ja’ i ‘Svi predsjednikovi ljudi’, feljton o Fikretu Abdiću i ljudima koji su radili sa njim i uz njega.

Međutim, posebno interesovanje izazvalo je printanje feljtona o mjeničnoj aferi ‘Agrokomerc – priča ispričana’ koji je u nastavcima izlazio u listu tokom 2002/03 godine, kako u dijaspori tako i u zavičaju gdje se list čitao preko pošte i u kopijama.
Poznati krajiški publicista i novinar Ramo Harkić, inače ekonomista po struci je o tom događaju objavio posebnu knjigu. ‘Afera ’87,  a HUGE POLITICAL AND FINANCIAL FURORE (Afera ’87, Veliki politički i finansijski stres), još dok je boravio u USA, Phoenix 2007 godine, i u toj knjizi je zapaženo mjesto dao upravo ovom tekstu Cross Atlantica. Negdje oko četrdesetak kopija lista Cross Atlantic našlo je mjesta u ovoj Hirkićevoj knjizi, međutim kopije su nečitke i nepripremljene za štampu dovoljno te nisu baš upotrebljive.

Istina, Hirkić je iz samo njemu poznatih razloga štivo bizarno nazvao ‘Đulagin feljton’, čak i u opisu materijala koje je koristio na kraju knjige, dok je predgovor knjizi pisao Fikret Kudić, Waterloo, Iaowa, koji ni po poslovima koje je obavljao ni po struci nije baš, niti uopšte blizak mjenicama i aferi. Knjiga je više zbir dokumenata i kopija nego li građa autora, ipak, vrijedi je pročitati i imati u arhivi, budući da se o ovoj temi, osim Hirkića, nekoliko persona iz Krajine koji su na ovoj temi pisali magistarske radove i knjige iz jednostarnog smjera i pogleda, i lokalnog lista ‘Prezent’, sadašnjeg ‘rePrezenta’ i Cross Atlantica, malo ko još bavio. Posebno se ovom temom nisu bavili glavni ‘akteri’ afere, među prvima Fikret Abdić koji je u aferi uhapšen i zatvoren, tek nedavno je najavio posebnu knjigu o ‘Agrokomercu’, prošle godine kada je promovisao svoju knjigu ‘Od idola do ratnog zločinca i natrag’.

Autor feljtona Cross Atlantica je također jedan od ‘aktera’ afere ‘Agrokomerc’ budući da je u vrijeme izbijanja afere bio u Opštinskom Sudu u svojstvu predsjednika Suda i istražnog sudije, stoga je i tim prije feljton uzburkao dijasporu i zavičaj a autoru priskrbio ‘titulu’ izdajnika i zavičaja i patriotizma, a koliko je ‘napaljena’ dijaspora i kako tada procjenjivala ‘aferu’ znaju samo autor, njegova osiguravajuća auto-kuća koja je vrlo često i u zavisnosti od nastavka feljtona mijenjala gume i šofer-šajbne na autu sa natpisom Cross Atlantic, znaju to i na tone ispisanih novinskih kartica o ovoj temi koje su pohranjene u arhivi Cross Atlantica.
30 godina je prošlo od ove ‘afere’ a još uvijek je priča interesantna upravo zbog činjenice da je ‘Agrokomerc’ bio i ostao političko a ne ekonomsko pitanje vlasti u BiH i u bivšoj Yugoslaviji, da je klasičan, udžbenički primjer ličnog obračuna vlasti sa Fikretom Abdićem a preko ‘leđa’ Krajišnika, još klasičniji primjer podvala službi beznjednosti, najeklantniji primjer pljačke i kriminala neviđenih razmjera, što sve sa manje ili više intenziteta još uvijek egzistira a ‘akteri’ šute.

Štivo ‘Agrokomerc – priča neispričana’ je lagano, čitko, istinito i emotivno i puno dokumentovanog materijala i sa dosta naizgled bizarnih slučajeva i pikanterija. Od samog protesta mjenica pa do prvih presuda za mjenice, a počinje sa požarom (januar/februar 1987) u mjestu Polje kod Velike Kladuše u centralnom skladištu Agrokomerca gdje je autor feljtona lično obavljao uviđaj u svojstvu istraznog sudije punih sedam dana i noći, kada su se pojavile i prve iskre sumnji a kasnije i dokaza da je požar podmetnut kako bi se ‘ušlo’ u Agrokomerc. Mnogi ‘akteri’ koji su u to vrijem bili na položajima nisu više ni među živima, kao npr. predsjednik Okružnog Suda Bihać Tomo Vukičević, mnogi od njih su ostvarili svoje karijere upravo sa ‘aferom’, kao što su sudija a sada advoka Rifat Konjić, Javni Tužilac Vildana Helić, pa sutkinje Edina Rešidović i Vasvija Vidović, sada advokati, neke od sudija Vrhovnog Suda ondašnje BiH, zamjenik Minsitarstva pravosuđa i mnogi drugi.
Čitajući feljtone magazina ‘Nedeljnik’ ovih dana, zgodna je prilika napraviti uporedbu između obilja brojki i statističkih podataka o veličini i ‘značaju’ afere, o razmjerama ‘krivičnog djela’ kojeg je ‘fasovao’ Abdić i o visini novca u mjenicama bez pokrića te o sudbini novinara ondašnje ‘Borbe’ koji je prvi objavio aferu Zvonimira Azdejkovića koji je dvije godine po aferi dobio ‘radno mjesto’ u ‘Politici’ a onda izvršio samoubistvo, međutim, feljton Cross Atlantica je donio ‘neke druge detalje’ koje nećete naći u ‘Nedeljniku’ niti u ‘Borbi’ a koji su zdušno pokazivali kako se ‘stvarala afera Agrokomerc’ i pripremala pljačka stoljeća pod okriljem zvanične vlasti te kako se advokatski tim Fikreta Abdića ‘nosio’ sa ovim događajem.
Jer, nije samo novinar Azdejković jedina žrtva ‘afere’, žrtva je recimo i samoubistvo vješanjem Hasana Abdića, brat Fikreta Abdića, žrtve su još mnogi koji se mogu naći u ovoj priči Cross Atlantica. Čak i one žrtve koje niko osim ovog lista ne spominje nigdje.
U ovom postupku je recimo prvo zastupanje bilo advokata Faruka Balijagića, tek  je bio završio pravo i sudačku praksu, ali njegov zadatak je bio samo da ‘kaubojski’ sa pištoljem za pojasom prošeta sudom i Kladušom, te da provocira tužioca Vildanu, sve ostalo su odrađivali advokati tipa Krešimir Abel iz Zagreba i drugi iz Beograda. Koji (Balijagić ) nikada prije nije u životu vidio protest mjenice a tražio je uvid u ‘knjigu protesta’, tražio je da mjenice budu pohranjene u sef Suda koji je veličine metar sa metar i pol, što je apsolutno nemoguće, i dok je gledao mjenice posvuda po kancelariji, stekao se utisak da nije znao ni kako mjenice izgledaju te prihvatio ubjeđivanje predsjednika Suda da su mjenice bezbjedne i pohranjene na pravo mjesto.

Ili recimo, kako su i zašto dvije mlade a vrlo atraktivne novinarke iz Beograda, iz ‘Borbe’, jedna po imenu Roksanda a druga po imenu i prezimenu Dragica Pušonjić došle specijalno i po zadatku u Veliku Kladušu (nadam se da su žive još i da će ovo pročitati i pronaći sebe’), jedna da ‘obrađuje Pozderce’ a druga predsjednika Suda i načelnika Policije u Kladuši u to vrijeme Delić Huseina, ko je i kako pratio Konjić Rifat i Vildanu Helić po dolasku u obilazak pogona Agrokomerc, kako je načelnik Okružnog MUPA Safet Dupanović u kancelariji Agrokomerca dok se istraživao požar u skladištu, više razgovarao sa sinom u Švicarskoj koji je tamo bio na skijanju nego o požaru, kako je krio informacije od istražnog sudije, zašto je njega i vještake sarajevskog MUPA, posebno vještaka po imenu Nedžad više zanimalo ko je od direktora Agrokomerca podigao kredit za odijelo ili košulje, više od požara, te kako je istraga o uzroku požara došla do sasvim suprotonog zaključka : da TA peć u skladištu nije uzrok požara već povod za aferu, a što će na kraju potvrditi vještak Lipovača, otac Hamdije Lipovače te vještak iz Zagreba iz Zavoda za vještačenje.

Kako je Agrokomerc u fazi otkupa mjenica prije protesta namjerno otkupljivao mjenice koje je potpisao brat Fikreta Abdića, da se izbjegne optužba (otkupljene mjenice nisu išle u optuživanje, op. aut), pa čak i podvaljivao Sudu, donoseći kopiju plaćene i otkupljene mjenice sa imenom jedne banke u Hrvatskoj a sa računom marketinške kompanije u Zagrebu, kako je podpredsjednik IO Opštine Velika Kladuša Dušan Bajić vršio pritisak na Sud da se originali mjenica koji se nakon protesta šalju u Beograd u Tržište Novca, tražeći da Opština vrši dostavu tih mjenica ‘koje lako mogu negdje uzput da nestanu, a to nikoga ne košta a dobro dođe’, zašto je direktor Agrokomerca insistirao da se uviđaj obavi odmah i za dan, ‘inače će on sa bagerom razgrtati zgarište’, kako su na mjenicama zarađivali ne samo Abdić i Agrokomerc, budući da su mjenice nakon izdavanja indosirane, kako se vršila pljačka imovine prije pravosnažnih odluka, kako je izdavanje mjenice ‘bez pokrića’ od prekršaja do afere Agrokomerc postala krivično djelo ‘ekonomskog podrivanja zemlje’ sa smrtnom kaznom, i to po zakonu donešenim sa odgodnim uslovom po prvi put u istoriji pravosuđa, kako je Vrhovn Sud BiH odbijao pomoć u prvim postupcima ove vrste u Opštinskom Sudu Velika Kladuša dok je Sud u Kladuši privremeno angažovao 24 dodatnih radnika da protestiraju mjenice koje su se donosile u vrećama iz ondašnjeg SDKa a rok za protest je bio 24 sata …
Nema nikakvih sličnosti između sadašnje propasti carstva Todorića u Hrvatskoj i ‘Agrokora’ i ondašnjeg događaja sa Agrokomercom i aferom od ‘22.000 starih milijardi’, osim upliva države i njenog odnosa prema tim firmama nakon kolapsa, kako se sada novinari utrkuju iskazati, zato je ova neslavna 30-godišnjica zgodna prilika da Cross Atlantic izvrši reprint ovog feljtona, tj. da ga ‘reprizira’ ponovo, ovaj put na web stranici lista, kada će se veći broj  od ranijih čitalaca i sa ‘daljnje’ distance moći upoznati sa ovom aferom.

Jer, niti je nakon afere donešen ‘Lex Agrokomerc’ kojim bi se spašavao Agrokomerc kao što je to učinila Hrvatska sa ‘Lex Agrokor’ specijalnim zakonom, naprotiv država je činila sve da agrokomerc sruši iako je za razliku od Agrokora imao pokriće u imovini, niti je Abdić imao avione, hotele i dvorce. Zajedničko može biti samo ‘megalomanija’ što je drugi naziv za /ne/kontrolisani razvoj. Međutim, ni to nije novost, i onda i sada, svaka država i pokrajina u državi imala je i ima ‘svoga Abdića’ ili ‘Todorića’. Samo zavisi kako se država prema ‘njima’ odnosi. Ono što je za vlast u Hrvatskoj Ivica Todorić, za Bosnu nije Fikret Abdić. Todorić je zbog upliva države u njegove poslove i obratno ‘suviše velik da bi propao’, dok je Fikret Abdić u očima ondašnje države BiH, pa i sadašnje, suviše velik da /je/ morao propasti.
Pojasnićemo još mnogo detalja, uskoro.
Počinjemo sa objavom tog feljtona. ‘Agrokomerc ‘- priča ispričana’ će veoma brzo biti spremna i dostupna za prepričavanje.

photo : jedna od prodavnica Agrokomerc 80-tih na relaciji V. Kladuša Cazin, arhiv Cross