Arapski i turski su jezici budućnost po bh programima obrazovanja

 

Odavno je poznato da ‘naša majka Turska’ u investicije na Balkanu ide u Srbiju, Hrvatsku ili Albaniju, dok u Bosni i Hercegovini ulaže u vjerski i školski sektor. Pojednostavljeno, van Bosne gradi pumpe, firme i puteve, kod nas pravi džamije, medžlise i otvara ili oprema Univerzitete, škole i dječje vrtiće. Na sličan način postupa i Saudi Arabia i druge zemlje Arapskog Zaljeva, uz dodatak da promptno kupuju bosansku zemlju i grade ogromna naselja i resorte, ma šta god to značilo. Što bi se još prostije reklo, ulaže se u nadogradnju već urađene baze.

Ovakvom politikom, BiH se sve više umjesto ka Evropi, naginje prema Turskoj i Arapima, usljed čega su nam u BiH arapski i turski, ‘najtraženiji’ strani jezici. Ispred engleskog, njemačkog ili kojeg drugog evropskog jezika.

‘Računica’ je jednostavna. Ako hoćeš provoditi islamizaciju i šerijatizaciju države, kreni od najmlađih, od vrtića i škola. Svjedoci smo da ogroman broj osnovnih škola, Koledža ili privatnih univerziteta, već odavno ‘posluje’ po stranim programima, i naprosto se ne može oteti utisku ova ‘otimačina’ edukativnog bh prostora. Sada već ‘izvikani’ Burch Univerzitet i turske škole istog osnivača Fethullah Gullen-a polako gube na značaju, na sceni su druge turske i arapske škole koje se otvaraju, dok ‘mrtvo-hladno’ vlasti u Kantonu Sarajeva užurbano rade na gašenju domaćih osnovnih škola.

Bakir Izetbegović se, nakon što je brat Erdogan Gullena proglasio teroristom, polako distancira od Gullenovih ‘naučnih’ institucija i linijom blažeg otpora nastoji im promijeniti vlasničku strukturu, u šta je čak uključio i Islamsku Zajednicu BiH koja je pokušala postati titularom ovih ‘terorističkih ustanova u BiH’, ostaje još da se vidi sudbina svih onih koji su ‘zaradili’ diplome na ovim nekad prestižnim institucijama, sa čitavom plejadom omladine sa ‘terorističkim diplomama’ u džepu.

Turska je posebno agresivna kada je u pitanju školstvo i školovanje u Bosni. Od rata pa na ovamo, posebno se taj posao intenzivira i svake školske godine, broj polaznika turskog jezika je sve veći i impozantniji. Uostalom, pored Saudi Arabia-e, Turska je jedna od rijetkih stranih zemalja sa kojom država BiH ima Sporazum koji reguliše ovo bh ‘školanje’. I rezultati su sve vidljiviji. Od školske 2011/12 turski jezik je kao drugi strani jezik u svim bh osnovnim školama i broj đaka se sa 1.100 od te godine popeo na čak 7.263 onih koji su ‘odabrali’ ovaj predmet. A tek gdje su srednje škole, pa Koledži i na kraju Univerziteti?

Za početak se krenulo preko donacija, opremanja kabineta, bratimljenja opština, paralelno sa otvaranjem Koledža i Univerziteta, evo došli smo do trenutka kad  sa ponosom možemo reći kako je Turska svoj jezik kod nas ozvaničila.
Turska je u ovaj program ‘sadaka školanja’ ušla veoma studiozno i planski. ‘Turski je moj izbor’ je jedan od tih kamenčića u nizu, kada se dijele brošure roditeljima djece, školske torbe, pametne table i kompjutori pred početak svake školske godine, a znamo da je naša vlast ‘sadaku’ kao način zadovoljenja siromašnog stanovništva digla na pijedestal zakonskog normativa, ide se dotle da se Sporazumima ministara školstva BiH i Turske, Turska obavezala da plaća i učitelje dok ‘ih Kantoni ne preuzmu u svoje nadležnosti’. Znači, veoma uskoro, to će biti problem države BiH, odnosno građana i poreznih obveznika.

Unsko Sanski Kanton je jedan od sedam Kantona koji se komotno može ‘pohvaliti’ ovom turkizacijom bh školstva (turski je kao izborni jezik odranije bio prisutan u Zeničko-dobojskom, Hercegovačko-neretvanskom, Bosansko-podrinjskog, Srednjo-bosanskom, Sarajevskom i Tuzlanskom kantonu). Ovu praksu je u život prvi uveo Mirsad Veladžić, nekadašnji gubernator US ondašnjeg Okruga, koji je prvi čitavo krilo bihaćke bolnice ‘izrentao’ na stotinu godina Tursko-Bosanskom Koledžu, zaklinjući se da ‘nama u BiH ne trebaju škole već džamije’. Ovih dana i godina, njegova predviđanja se ostvaruju, US Kanton već od 2015 po svojim programima tretira turski jezik u školama kao izborni predmet a što je ‘zasluga’ ministra obrazovanja Kantona, federalne ministrice obrazovanja BiH Dilberović Elvire, turskog ambasadora i predstavnika Kulturnog Centra u BiH ‘Yunus Emre’ koji preuzima ulogu napuštajućeg Gullenovog obrazovnog sistema u BiH i njihovog Sporazuma kojeg su pretvorili u propis.
***  Čitam ovih dana sladunjavi tekst sladunjavog turskog lista i portala ‘Stav’ o finom i divnom čovjeku, turskom penzioneru i profesoru koji je odabrao Cazin za svoju životnu destinaciju, koji pored toga što se bavi školovanjem Krajišnika na turskom jeziku, još pride proizvodi u ovom gradiću i prvi pravi turski sladoled marke ‘dondurma’ i ta mi se priča u cjelosti uklapa u sladunjavi opis ove ‘dobrovoljne’ u vrhu vlasti dogovorene ‘turkizacije’ BiH. Sladoled je mješavina pistacia i rahat lokuma, ma nešto izvanredno ‘od čega te neće nikad grlo zaboliti’. Profesor se zove Osman Nalbant, daje kurseve turskog (za lovu, naravno) i pravi još hladni i suhi sladoled, međutim on otkriva i još mnogo toga. Recimo, zašto je njemu Cazin najvažniji od svih gradova u BiH gdje će se skrasiti do smrti. Valjda zato što tu ima najviše muslimana, sada Bošnjaka, mada to nije rekao već je svoju ‘misiju’ opisao ukratjko ovako.
Profesor kaže kako je ‘ponosan na Bošnjake’ koji su sačuvali islam od hrišćana koji su ‘okružili Bosnu’, podučava turskom jeziku a ujedno i namazu i islamu, što je veoma važno te svoje divljenje na ‘hizmet’ Bošnjaka prema osmanlijskoj Turskoj ne skriva, naprotiv ističe to kao najveću vrlinu, ne skrivajući strah od ateista i komunista. Prvi put je u BiH došao u funkciji vlasti Turske a sad je u Cazinu ‘privatno’ jer je u penziji, Turska se po njemu ‘očistila’ od nevjernika i munafika, došla je era islama, sad je na redu čišćenje Bosne.
Za početak dondurmom, sladoledom i turskim jezikom, poslije sve ide glatko. Jer je oboje slatko.

Kao da Osman ne zna da je BiH već ‘očišćena’ i da nema tog sladoleda više niti će se uskoro izmisliti od kojeg bi Bosance zabolilo grlo. Dondurma je naš izbor, nema dileme.

photo : Osman Nalbalt i sladoled dondurma, arhiv Cross