Reklame ubijaju, zar ne ?

 

Ne znam koga impresioniraju ali znam ko ih mora gledati. Po čitav dan, satima, mjesecima, reklame su posvuda, gluho bilo, kao kancer, nema od njih spasa. Posebno u zadnjim desetinama minuta filma ili serije, kad očekuješ da povežeš svoj užitak i dokolicu, eto ih. Dvije sekvence filma, pet minuta reklama. Za umrijeti. Iako uredno plaćaš pretplatu, nema od njih odmora i spasa. Tako da komotno možeš reći : odgledao sam nešto filma ili serije između reklama.

U BiH i programima sa kanala nekadašnje Yugoslavije su kraće, čini mi se, i ili su na početku, u sredini i na kraju serije, filma ili vijesti, u Americi su prisutne non-stop. Ako se ne varam na ‘našim’ kanalima je odprilike regulisano da na sat vremena programa može ići 12 minuta reklama, u Americi Bog zna i firme i kompanije koje ih plasiraju. I koje mi gledaoci kroz skupu pretplatu faktički plaćamo.

Ima ih svakakvih, ovdje se pozicioniram na reklame u USA. One od velikih i poznatih kompanija se i daju nekako odgledati, od takvih se pravi poseban biznis gdje do 2 miliona dolara tv naplaćuje jednu sekundu reklamnog materijala u, za naciju važnim događajima. Kao što je ‘super bowl’, finale američkog nogometa. One na lokalnim televizijama načisto umrtvljuju i ubijaju svojom imbecilnošću, bezidejnošću i glupošću.

Najprisutnije su rekame preprodavaca automobila, pizza majstora, banaka, osiguravajućih kuća i farmaceutskih magnata. Sve je u stilu ‘džaba’ – for free, samo dođi i vozi, jedi ili primi kreditnu karticu. Ali ima nekoliko koje su krvave ubice i našeg uma i inteligencije. Kao ona napr. kad ti osiguravajuća kuća nudi auto-osiguranje sa sloganom ‘pij odgovorno – drink responsibille’, kad svi znamo da se ne može ‘piti odgovorno’, ili si pijan ili trijezan. Ili kad ti advokat sa namjerom da privuče klijente pjeva u svom ‘office’, u drvenoj kućici na kraju sela. I to ne bilo šta, on pjeva o saobraćajnom udesu koji ti poslije njegove recitacije uz električnu gitaru koja nigdje nije uključena, izgleda načisto poželjan. ‘Have a crash get cash’. Nešto kao, ako imaš udes dobićeš keš, lovu.
Prodavci namještaja se deru kao sumanuti ‘looovvvaaaa’, kao da ti ne uzimaju već daju namještaj bez naknade, auto dealer-i svaki praznik u državi pretvore u praznik za budalaštinu. ‘Dođi i vozi, netreba lova, netreba kreditna istorija’. Daju još i par hiljada dolara za gorivo. A svi do jednoga su u bobu isti. Isti pokreti ruku, ista odijela, zgrade slikaju samo sa jedne strane, jer ta strana se jedino i može gledati, ostale tri su kao nekadašnji naš ‘šajer’ na harmanu.

Farmacija ubija najviše. Ona inače ubija, ali kroz ljekove posebno. Čista laž i bezobrazluk, međutim posebno je zabrinjavajuća ekstra, dodatna reklama advokata koji te straše sa svakim lijekom. Ako si uzimao ovo ili ono, pa ako si skoro umro, javi se dobićeš novac, neka se jave članovi umrlog, lijek je izazivao cancer. A takav isti lijek se još prepisuje i daje pacijentima, ili se neko od sredstava još ugrađuje u naše kičme, koljena ili krvne sudove. Što znači da je osim provokacije, farmacija i poučna : priznaje kroz reklamu da nas truje i da ima poseban fond za naplatu štete, kad dođe do tužbe. Tako se dešava da na jednom kanalu ‘sretna’ porodica uživa na moru uz lijek koji spašava život, a na drugom kanalu advokat viče ‘ako si uzimao taj lijek koji je otrovan, javi se, možda dobiješ lovu’.

Posebno su intrigantne reklame sa cijenom 19.99 ili 19.98 dolara, gdje uz ‘jednu platiš drugu dobiješ besplatno’ reklamu, ide roba koje nema u trgovinama već se samo naručuje. E, tu stvarno ima svega i svačega. Ako je pametni a sakriveni biznismen izumio rukavicu sa baterijom na jednom prstu ili bateriju na kapi, da nešto možeš odraditi lakše, to ne znači da sa takvom baterijom sjediš i čitaš knjigu, popravljaš sudoper ili voziš biciklo noću, ali to se tamo prikazuje. Pa koja budala popravlja sudoper noću ili šeta pse u sred mrakače. Sa pametnom baterijom.

Ili, kad preko te iste baterije prolazi bager i ne može joj ništa, ili je zamrznutu razbijaju macolom a ona i dalje svijetli, ili je prže u pržilici za pomfri a ona opet svijetli, ima li igdje takvog idiota da je ne bi kupio? Ma dvije-tri odjednom, bez postavljanja pitanja, ko još stavlja bateriju u vrelu vodu ili je zamrzava u kvadri. Mora da ima budala koji to traže i kojima se to dopada, mene to čini bolesnim. Tim prije jer pretplatom, skupom da skuplja ne može biti sufinasiram takve gluposti od kojih se povraća. Gdje osim zamrznute super baterije na uložke, nemam šta drugo ni pogledati. A imam tristo kanala, u paketu, da se zna, sa telefonom i internetom.

photo : baterija “atomic flash” u pržilici za pomfri, reklama, arhiv