PRPA : Od februara 2014, vlast se ozbiljno priprema za ‘susret’ sa građanima

 

Od 2014. ogromne pare su date na opremanje policijskih struktura, bilo kroz ‘redovite’ konkurse za prijem kadeta bilo kroz silne, narodu nepoznate programe obuke i osposobljavanja.
Glavni razlog je sve veće nezadovoljstvo naroda sa bahatom i kriminogenom vlašću, koja nema namjeru da odstupi sa svog ignorantskog zacrtanog cilja, ali isto tako ne želi da joj se desi ‘februar 2014’, kada se situacija u BiH otela kontroli i kada je došlo do velike pobune koja je nakon ugušenja okvalifikovana ‘terorizmom’.

Nedavno smo pročitali vijest kako je u Sarajevu više od stotinu novih policajaca dalo zakletvu ali to je samo nastavak planskog osposobljavanja policije, slične ili iste vijesti dolaze nam iz Kantonalnih ministarstava Policije širom Bosne umalo svakodnevno. Ista situacija je i u Republici Srpskoj. Raspisuju se tenderi, nabavlja oružje i oprema. Uglavnom se osim popunjavanja u ljudstvu, nabavljaju specijalne kacige, odijela, suzavci, uniforme, gas maske, štitovi i vozila za specijalne namjene. Za ‘kontrolu masa’, ‘za krizne situacije’ kako se to kaže popularno.

Nijedan budžet, bio opštinski, kantonalni ili državni, ne žali para, dizači ruku ne štede ruke, tako da se od 2014. godine a i sada, komotno može reći nakon uvida u silne konkurse i kupovinu opreme a što je poprilično dostupno javnosti, ova postojeća vlast preozbiljno sprema za ‘susret’ sa sopstvenim građanima. Ako ‘nedaj Bože’ dođe do toga. Jer je, kao što to filozofski pojašnjava sarajevski premijer Kantona Konaković, ‘bolje opremiti policiju nego nahraniti gladne’.

Paralelno sa ‘popunom’ redovnih policijskih snaga, traje ista takva popuna u ljudstvu i naoružanju i kod SIPAe i kod Granične Policije, dok se u zakonodavstvo uvodi sankcionisanje ‘verbalnog delikta’ pod izgovorom ‘uznemiravanja javnosti’. Za razliku ‘ostatka zemlje’, verbalni delikt je dobio specijalni prolaz u Velikoj Kladuši i u Republici Srpskoj i na socijalnim mrežama, vlasti su ozakonile internet, facebook i uopšte elektronski prostor kao ‘javni prostor’, čime su stvorili pretpostavke za šire djelovanje , znajući snagu i brzinu elektronike, što se vidjelo kod sličnih dešavanja u Svijetu. Također, stidljivu najavu bunta u samoj policiji, vlasti polako i ad hoc postupcima peglaju donošenjem odluka o povećanju plata, pare se moraju naći.

Silni analitičari i prognozeri nabacuju teze kako se sve to čini u slučaja rata i kako je to u službi izbora, vlast ‘naoštrava’ i zbija redove. Samo djelimično su u pravu, rat nije za sada nikakva opcija, nešto drugo je u pitanju a to je strah i panika postojeće kriminogene elite u vlasti.
Ova očigledna ‘prpa’ vlasti od sopstvenog naroda je opravdana, vlast je još i prije 2014. izgubila svaki zakonski normalni kompas u svojim funkcijama i daleko se odmetnula od građana, čak više nema namjeru na nikakve korekcije već svu svoju energiju troši na izbore koji ponovo dolaze iduće godine i na odbranu sopstvenih plata i stolica. Sve drugo, posebno kriminal i korupcija su u drugom planu, što je ponukalo čak i ministra sigurnosti BiH da ‘skoro’ pozove građane na bunt.

Da li će se takav ili bilo kakav bunt uopšte desiti, o tome bi se dalo polemisati, međutim vlast više ništa ne prepušta slučaju. Federalni premijer Novalić tvrdi da poznaje ‘svoj’ narod i ‘da se narod neće pobuniti’, no čak iako u njegovim riječima ima istine, narod se nikad ne može dovoljno spoznati, on je kao prirodna nepogoda, nikad ne znaš kad će oluja. Ili zemljotres.

Najavu protesta i bunta smo osim ministra Mektića mogli čuti i od Fahrudina Radončića, kojeg uzgred optužuju i za bunt od 2014. godine, ali takvu mogućnost ne isključuju ni inostrani međunarodni političari, često prisutni u BiH. Oni to doduše iznose stidljivo i uvijeno pod metaforom ‘da ovakve političare može smijeniti samo narod’, ili da je pravo ‘čudo kako narod sve ovo posmatra mirno’, ali kad se pažljivo isčita, proizilazi da su i oni svjesni bh relanosti i činjenice : ovakva vlast NIKADA neće odstupiti i otići sa trona mirnim i ‘demokratskim’ manifestacijama ili demonstracijama. Svoje fotelje je vlast zacementirala koruptivnim i za njih pogodnim zakonima, ima ogromnu mašineriju glasača u zaposlenima, ima svoju podršku u ratnim i poratnim profiterima a sada merhamet biznismenima, ima većinu u Parlamentu i vjerski kler uz svoje skute, a za ovih 25 godina je ugradila svoje postulate u svim porama države od dječjih vrtića do bolnica i univerziteta tako da ih sa trona može skinuti samo ‘kuka i motika’. Samo strah iliti prpa, kao što smo vidjeli februara 2014. godine.

Ogromna populacija nezaposlenih kojima su firme ukradene i rasprodate u bescijenje je načisto ‘razbijena’ silnim sindikalnim organizacijama sa kojima vlast koketira i manipuliše, isto se čini i sa borcima, kako onim regularnim tako i sa onima ‘viška’ kojih ima preko 200.000, ista stvar je i kod penzionera. Studenti su pod šapom religije i vlasti i na njih niko ne može računati, rudari u rukama moćnika iz vlasti, kao što se ne može računati na korumpirano i stranački ofarbano sudstvo i tužilaštvo ili na stotine ‘nevladinih organizacija’ na budžetu vlade i u njenoj funkciji. Šta je onda preostalo?

Sve pobrojano, jer ni u istoj vreći nisu sva zrna za sjemena, a najviše sirotinja i gladni kojih je sve više. Više od svih nabrojanih. Kad bi dijaspora ‘zavrnula pipe’, stvari bi se još više iskomplikovale, na velikodušnost dijaspore vlast računa dovijeka ili kad bi Islamska Zajednica ili Crkva preokrenula ‘ćurak’, muke po vlast bi bile svršena dijagnoza. Za sada, i vjera i država stoje skupa u istom saffu i vidimo da moć i snaga bahate vlasti nema granice i neće stati. Ali protiv prirodnih nepogoda se nije lako boriti. Uostalom, one su uvijek, makar se radilo o klasičnim poplavama ‘iznenađenje’ za zvaničnu vlast. Pa čak i za najbolje opremljenu policiju. Da i ne govorimo o požaru ili zemljotresu.

policija : ilustracija, arhiv