Svakodnevna begovska relaksacija još je slađa u Ramazanu

 

Nije nimalo čudno što Denis Zvizdić ponovo, po šesti put najavljuje povratak Zakona o akcizama u poslaničke klupe a što potvrđuju i ostale perjanice iz SDA kokošinjca. Ako treba i stoti put, sve dok se ne dignu prijeko potrebne pare od MMFa i ne iznađu potrebne ruke u poslaničkim klupama. Ovaj put nam ova akcijaška sapunica stiže iz Stoca, stolnog grada Bošnjaka, sa otvorenog iftara SDA nabiguza u vrhu vlasti, uz silne poruke mira i nevjerovatne relaksacije.

Naravno, ovi relaksirani elitokrate i begovski totalno opušteni ‘zeleni skakavci’ a uz to i sa punim stomacima, nisu ni primjetili nerelaksirane borce pod prozorima njihovih udobnih kancelarija u Sarajevu koji već peti dan i gladni i žedni skapavaju u relaksirajućoj ignoranciji ili pacijente sa onkologije koji se zrače neviđenim bezobrazlukom Prve Dame U Bošnjaka Sebije i o trošku naroda, do njihovog konačnog puta u vječnu relaksaciju.

I što bi se nervirali u mjesecu Ramazanu, rekli bi neki, vrijeme je za relaksaciju. Vraga, kod nas je relaksacija svaki dan, uz Ramazan je malo više slatka, a meni evo baš zbog toga sinula jedna fina ideja. U vezi Ramazana i akciza, jer vidjećete, to dvoje bi moglo skupa.

Kad već SDA jarani potpomognuti sa braćom po lovi iz drugih bratskih stranaka u vrhu vlasti žele po svaku cijenu novac za svoju relaksirajuću kombinatoriku i kad im je toliko stalo do tih prijeko potrebnih akciza, ovaj Ramazan je kao stvoren za tu rabotu. Toliko je iftara već održano a još koliko će ih biti do kraja mjeseca Bog sam zna, pa slijedeće godine, pa opet slijedeće, do kraja Svijeta, pa je bilo tako zgodno na brzinu donijeti Zakon o iftarskim akcizama. To se moglo odraditi i telefonski, a toliko je ove žderačine prisutno da bi se namakla ogromna lova potrebna za puteve i puteljke prvaka u vlasti. I mirna Bosna.

Jer nacijo, iftari nisu onako za džabe, for free, jok, sve se to plaća. Po 2,000 postača (ajme meni naziva, recimo : onih što jedu a ne poste), po 600, 700, kud god se okreneš samo se krka i zaliva. Iftari za omladinu, za starce, iftari za mlade džematlije, za studente, iftari za djecu, za školarce, iftari za reprezentativce bh nogometa a ‘postače’, iftari za one što ne poste ali su vjernici, iftari za košarkaše i plivače, za razvedene i za one koji se zabavljaju a ne zna se hoće li se ikad uzeti, pa onda iftari za Oružane snage, pa za Javnu upravu, pa iftari za izbjeglice, iftari za dijasporu, iftari za sudije i Tužioce, za opštinske radnike, za izviđače, za polaznike mejtefa, za one što su završili sa mejtefom, iftari za ambasadore, poseban iftar za Niskog Predstavnika BiH druga Inzka, za zatvorenike, za vatrogasce… Gdje su onda iftari u Washington DC, pa iftari po bratskim američkim državicama, pa iftari po Evropi ili Australiji i Novom Zelandu, Kini ili Rusiji… Ovdje stajem ne zbog toga što nema se više za koga iftariti, eno je i Duška Jurišić je ‘Pošteno’ iftarila kod Azre, hanume efendije ‘Hižaslava’ Cerića vlasnice “srebreničkog cvijetka”, ma iftare, nećete mi vjerovati čak i pravoslavni popovi i hrvatski sveštenici, već što moram još nešto reći. A to je, kad pomnožiš sve relaksirane i prisutne ogromna je lova koju daje ili država ili stranka ili Islamska Zajednica. To ti je isto. Kad bi se, i da se uvedu akcize na iftar sabralo, vidjeli bi da bi dobili fine pare za puteve i puteljke. Ionako su to narodne pare samo malo ‘zabašurene’ na druge račune i računčiće. Plus, ionako se na vjerske transkacije ne plaća nikakav porez i malo ‘čopnuti’ iz te prebogate ‘ćase’ ne bi naškodilo. Narodu posebno. Dapače, narod bi se relaksirao od silnih nameta i ne bi lijegao i ustajao ujutro sa strahom hoće li biti više i kad će opet te akcize. Također, oni pravi kućni iftari za prave vjernike i one što poste su totalno izumrli tako da to ne bi bio dodatni trošak za naciju …

Kod nas se u Bosni sada i mala djeca straše sa njima. ‘Jedi, ako ne pojedeš, uvešćemo ti akcize na …’

Znam, nije nimalo do šale ali u ova begovska vremena treba malo i dušu otpustiti. I biće tako, pitanje je uopšte da li se ima šta ispustiti. I znam sigurno da će Zvizdić premijer i do njega premijer Fadil Novalić iznaći načina da akcize ponovo zavrte, jer pare vrte gdje akcize ne stignu. Sa akcizama su oni već ovo burgijanje oprobali još prije MMFa, za deset godina računa sa njima, nestalo je preko osam milijardi KMa, pa nikom ništa. ‘Poznajem svoj narod, neće se on buniti‘, bolesno tačan je bio ‘Fadile Oprosti’ premijer Novalić kad su ga nedavno pitali boji li se protesta.

Relaksirajući život se mora nastaviti, zato nam nema druge nego biti ‘za akcize spremni’. Ako ne danas a ono sutra prekostutra, veoma brzo. Uostalom, šta bi drugo i očekivali, šta posiješ to i žanješ. A mi smo žeteoci za primjer u Svijetu. Gdje za povećanje komunalija padaju vlade a kod nas kad glave padaju, vlada ostaje uspravna i vječita.

Još, kad čujem Izetbegovića kako priča o vodnim bogatstvima Bosne, o potocima i rijekama sa ‘kojih se može napiti vode’, odmah pomislim na Ćiru Blaževića, nogometnog veseljaka iz Travnika i Zagreba. ‘Ćuj sine, svašta se kaže, kad se prića, jebi ga‘. Ne zbog tačnosti o kvalitetu pitkih izvora već o pitkosti lažova i licemjera Bakira koji je dozvolio da se 20 miliona KMa svake godine otme za uvoz ‘pitke’ flaširane vode iz nekih gradskih inostranih cjevovoda a on bi da se napije čiste bosanske. I izvorske. Da još spomenem par njegovih iftarskih bisera sa relaksacije u Stocu. To su farzovi o zajedničkom suživotu i njegovim planovima sa Hrvatima i Srbima. Da se čovjek omrsi od bljutavosti i gadosti. Što se tiče Srba stvari stoje ovako : dok god je Naser Orić ispred Potočara i državnih posjeta, Bakire omrsi se. Nazdravi sa Dodikom, odmah. A Hrvati ? U društvu sa tabadžijom Kaplan Salmirom, hodžicom iz Turskih škola i nesuđenim načelnikom Stoca, Bakir priča o ‘planovima sa Hrvatima’, kao da obična raja ne zna šta o tome misle Hrvati, priča o presudi ‘Sejdić-Finci’ i o ‘Mostaru’ iako zna da je trgovina sa Hrvatima njegovom zaslugom u pički materinoj a ne u blistavoj Ramazanskoj budućnosti na kojoj se on uveliko sprema za izbore iduće godine. Uz već pripremljen Zakon kojim planira zabraniti da se išta ‘habne’ o njemu i njemu sličnima u medijima, vrativši verbalni delikt ‘iz onog mračnog komunističkog sistema’ na velika vrata njegovih begovskih odaja. Uz glavnog sekretara u zatvoru kojem šalje Ramazanske poruke mira (šutnje) preko mrtvog konja, uz glavnog mafijaša Mirsada Kukića sa njegove lijeve strane, sa nekog drugog iftara, uz čeličnu, bezličnu i bezdušnu hanumu postačicu Sebiju sa njegove desne strane džamijskog sigurnog dvorišta u Stocu okićenog ljiljanima, i tako redom i listom.

Da ima pravde i Boga, prisjeo bi mu svaki zalogaj ovakvih žderačina. Neoporezovan akcizama.
photo : Stolac, 15. 06. 17, begovski relaksirajući iftar, s lijeva-Džaferović Šefik, Sebija i Bakir Izetbegović, Salmir Kaplan